Imala sam sretnu obitelj, došao je rat, muž je bio zatočen 9 mjeseci po srpskim logorima. Čekanje, neizvjesnost i napokon njegov dolazak kao i mnogih drugih sretnika. Na žalost neki se nisu ni vratili. Krvnici su ih ubili pa se pitam čemu živjeti .. Vukovar grad heroj ! Tolike žrtve a zašto? Da nam Srbi ponovo šire svoje kanđe, stavljaju zastavu sa "zvezdom", pa jel to naš povratak? Puno pitanja a odgovora nema. Djeca nam nemaju posao u ovome gradu, Srbi naravnao imaju jer su nacionalna manjina. Sve sam gledala drugim očima, radovali smo se povratku, pa to je naš grad pun poleta! A ono, život ti stane u sekundi i zaborave te prijatelji! Kao dok se jelo i pilo i veselilo svi su dobro došli ali kad tuga pokuca na vrata malo ih je iskrenih. Sutra je novi dan, lijepe uspomene ostaju. Ponosna sam na muža bio je branitelj, heroj, malo je pričao što su mu radili po logorima.... ružno je reći ali mnogi umiru od tuge i nepravde. Zašto opet pitanja a nema odgovora... Zato branitelji, volite i čuvajte svoju obitelj to vam je bogatstvo, ne može se platiti i kupiti obiteljska sreća sami ju morate čuvati. Vrijeme kažu liječi rane ... nije istina. Kako kad nas stalno ranjavaju, ogorčenje...
Sve za Lijepu Našu i Vukovar.... a Vukovar je posebna priča i tragedija, ovdje rat nije gotov.
Nevenka Radić, Vukovar