VOJNICI BUDUĆNOSTI

Ratovanje postaje sve više ovisno o tehničkom i tehnološkom razvoju jer moderan vojnik na terenu mora obaviti brojne zahtjevne zadaće. Za te se zadaće razvijaju brojni sustavi koji povećavaju djelotvornost, sposobnost preživljavanja i izdržljivost, pokretljivost, umreženost. Dubinska integracija, svijest o okolini i mogućnost umrežavanja u zapovjedno-informacijski sustav neki su temeljni zahtjevi koji se postavljaju pred novu opremu koja će vojniku budućnosti pružiti važnu taktičku prednost na bojnom polju.

No jednako su važni i težina opreme, udobnost nošenja i primjene opreme te bolno pitanje opskrbe električnom energijom sve te opreme. Da bi se ostvarili svi ti planovi umrežavanja vojnika pojedinca u bojišnički zapovjedni sustav, nova oprema i projekti modernizacije moraju biti okrenuti vojniku kao korisniku i razvojnom težištu programa razvoja.

Smanjenje težine sustava jedan je od važnijih elemenata sadašnjih i budućih konstrukcija moderne opreme za vojnika budućnosti. Oružje, streljivo, voda i hrana su uglavnom zadane veličine na kojima je iznimno teško uštedjeti na masi. Ostaje jedino visoka tehnologija koja mora dati odgovore na smanjenje mase na području zaštite, osobnih radiouređaja i računala, prijenosnih ručnih i naglavnih zaslona te poglavito baterija ili nekog drugog izvora električne energije.

Jedini mogući visokotehnološki odgovor, bar zasad, jest minijaturizacija elektronike i elektrooptičkih uređaja što zahtijeva relativno velike investicije, bar u početnoj fazi razvoja i opremanja. Novi trendovi u razvoju opreme naglašavaju fleksibilnost i mogućnost kombiniranja opreme kao jednog načina da se masa opreme koju vojnik mora nositi na terenu smanji na jednostavan i djelotvoran način. Pristup se temelji na činjenici da svi vojnici ne moraju nositi svaki komad opreme te da za konkretnu zadaću najvjerojatnije ne treba ponijeti svu postojeću opremu.

Fleksibilan se pristup dobro vidi na području optičkih ciljnika. Tu je svojevrsni standard za jurišne puške postao optički ciljnik s crvenom točkom (tzv. red dot ciljnik) koji se može jednostavno kombinirati s ostalom opremom, npr. uređajima za noćno gledanje.

Razvoj tradicionalne opreme

Odjeća je, povijesno gledano, uvijek bila niskotehnološko područje i često nižeg prioriteta nego oružje i ostala izravna borbena oprema. No važnost termičke stabilnosti, odnosno grijanja tijela u uvjetima niskih temperatura i hlađenje u uvjetima visokih vanjskih temperatura postaje važno jer izravno djeluje na djelotvornost vojnika na terenu. Tehnološki razvoj kreće i u smjeru razmatranja kombiniranja odjeće i tjelesnog oklopa u jedinstveni sloj što otvara novo područje i redefinira pojam "zaštitna odjeća". No do toga je još mnogo istraživanja uz napomenu da nema jamstva da će konačni rezultat biti dovoljno uspješan i uporabljiv da bi postao dio svakodnevne vojne opreme.

Potreba za tjelesnim oklopom stvara i potrebu za dodatnim hlađenjem tijela jer neprobojni prsluk štiti torzo od projektila, ali i onemogućava dobro disanje tijela. Zato proizvođači rade na sustavima za hlađenje koji pomažu vojnicima pod tjelesnim oklopom lakše izdržati velike vrućine. Obično se izvode kao pasivni sustavi temeljeni na mediju koji se ohladi u npr. ledenici te se umetne u prsluk i hladi korisnika. Obično se rabe posebni materijali koji se ohlade na otprilike 15 Celzijevih stupnjeva. Niža se temperatura izbjegava da se oko tijela ne stvori prevelika razlika temperature. Drugi je pristup uporaba aktivnih sustava opremljenih nekom vrstom pumpe za rashladnu tekućinu ili ventilatorima za strujanje zraka oko torza korisnika. Obično je riječ o prslucima od poroznog materijala s ugrađenim kanalićima kroz koje miniventilatori upuhuju zrak. Rezultat je bolje odvođenje topline s torza, osobito ispod neprobojnog prsluka, naprtnjače i slične opreme te smanjenje znojenja. Kod naprednijih sustava tekućina struji kroz kanale prsluka, ali to je kompleksnija instalacija koja mora imati pumpu i hladnjak za tekućinu pa su se dosadašnji primjerci rabili za hlađenje posada vozila jer ih je bilo relativno jednostavno prikopčati na mrežu vozila. No javljaju se novi koncepti pa je tako portugalska tvrtka Active Space Technologies u sklopu projekta GATHERGY (Garment with Active Thermal Control and Powered by Solar Energy odnosno odjeća s aktivnim termalnim nadzorom pogonjena sunčevom energijom) razvila prsluk s tekućim hlađenjem koji energiju za pokretanje sustava dobiva od savitljivih solarnih panela postavljenih na odjeću. Energija koja se ne potroši odmah sprema se u litij-polimerne baterije ugrađene u prsluk. Riječ je o tehnološki naprednom i zahtjevnom sustavu koji omogućava određivanje željene temperature te tako prilagodbu korisniku i uvjetima oko njega.

Iako je odjeća tehnološki manje zahtjevna, i tu se mogu primijeniti rezultati naprednih istraživanja. Posebno se to ogleda kod težih komada odjeće kao što je jakna za kišu s vodonepropusnom membranom. Uporabom membrana nove generacije povećava se prozračnost čime jakna postaje ugodnija tijekom cjelodnevna nošenja. Moderni proizvodni postupci rezultiraju smanjenjem mase i obujma jakne za oko 50 posto, no sve to povećava cijenu pa su nove generacije jakni za oko 30 posto skuplje od prijašnje generacije.

Dosadašnji razvoj

Danas postoje mnoge inicijative, najviše europske, koje žele postići usklađenost i ujednačenost pristupa opremanju vojnika sa što većim stupnjem standardizirane opreme. Programi vojnika budućnosti nastali su zapravo u nacionalnom kontekstu, a onda su se zemlje članice NATO-a ili zemlje EU-a počele udruživati u različite asocijacije da bi se harmonizacijom standarda i razvoja industrijske i tehnološke sinergije došlo do zajedničkih komponenti opreme vojnika budućnosti. Mnogi nacionalni kontingenti, služeći u različitim mirovnim operacijama dolazili su do novih spoznaja i iskustava u primjeni svoje vojničke opreme. Tako prikupljene informacije dolazile su do timova stručnjaka, koji su ih ugrađivali u razvojne projekte nove opreme vojnika i tako se taj beskonačni krug razvoja, konstrukcije, ispitivanja, uporabe i unošenja izmjena na osnovi iskustava (poboljšanja) zatvara. Naravno da je svaka zemlja te izmjene uvodila ponajprije na vlastitom asortimanu opreme, a onda tako dobivene informacije na određeni način podijelila i s drugim sudionicima zajedničkih asocijacija.Koncept nove vojničke opreme temelji se na obradi velikog broja informacija prikupljenih izvidničkom mrežom pojedinca ili desetine u cjelini omogućujući brzu izmjenu informacija da bi do što većeg izražaja došli klasični operativni čimbenici kao što su snaga, prostor i vrijeme. U pogledu taktičke primjene to znači da zapovjednik male borbene skupine može na viziru kacige dobiti sveobuhvatnu sliku trenutačne situacije u svom okruženju, kako o vlastitom položaju i snagama tako i o položaju neutralnih ili neprijateljskih snaga, čak i o terenskim zaprekama, minskim poljima, srušenim fortifikacijama ili može primati slike zarobljenih osoba. Istodobno vojnici mogu pomoći zapovjedniku za vrijeme pripreme taktičke situacije zahvaljujući prikupljenim informacijama s mjesta svoje stojne točke.

Integralna kaciga

Kanadska tvrtka Revision, specijalist za vojne zaštitne i taktičke naočale predstavila je sredinom rujna koncept modularne integralne kacige za zaštitu glave i lica. Koncept je nazvan Batlskin, a Revison tvrdi da je to prvi potpuno integrirani modularni sustav tog tipa. Batlskin se sastoji od kacige, unutarnjeg zaštitnog uloška, prednjeg štitnika za lice, sustava za prihvat dodatne opreme te zaštitnog vizira za oči.

Tvrtka ga je predstavila nakon nekoliko godina istraživanja i razvoja, a način na koji je integrirana kaciga sa zaštitom za lice omogućava zaštitu znatno većeg dijela lica i glave. Modularnost i skalabilnost omogućava korisniku da prilagodi Batlskin trenutačnim uvjetima i potrebama, u skladu sa zadaćama i stanjem na terenu. Kalota kacige načinjena je naprednim postupkom spajanja više slojeva te pruža visoku razinu zaštite. Tvrtka u priopćenju navodi da je postignuta znatna ušteda na masi. Unutarnji uložak rabi tehnologiju s dvije vrste pjene da se osigura dobro nalijeganje na glavu, udobnost i sposobnost apsorpcije udara projektila.

Konstrukcija je prilagođena jednostavnom skidanju, prihvatu raznih vrsta noćnih ciljnika te slušalica i mikrofona komunikacijske opreme.

Iz objavljenih fotografija Batlskina može se vidjeti da je riječ o integralnoj kacigi sa zaštitom za lice koja podsjeća na motociklističku kacigu. Da se uočiti pomični vizir pričvršćen na prihvatnik za dodatnu opremu. Vizir je širok i, bar prema fotografiji, omogućava široko vidno polje. Cijela je konstrukcija pomaknuta dovoljno naprijed da korisnik može ispod vizira nositi i standardne taktičke zaštitne naočale. Tako se postiže veća zaštita očiju zbog dvoslojnog pristupa. Vizir je tretiran posebnim premazima te tvrtka navodi da je otporan na zamagljivanje, ogrebotine i kemikalije.

Iako Batlskin djeluje napredno, spomenimo da integralna zaštita glave i lica nije novost. Još su brojne kacige iz doba stare Grčke i Rima imale takvu mogućnost. Vrhunac su razvoja integralne kacige doživjele u doba vitezova konjanika, a s bojnog su polja nestale razvojem baruta i vatrenog oružja. Tehnološki je razvoj omogućio stvaranje nove generacije integralnih vojničkih kaciga. Kako je riječ o konceptu, zasad još nema ozbiljnih izvješća o terenskoj primjeni. Spomenimo samo neka pitanja od kojih će vjerojatno zavisti uspjeh Batlskina. To su ponajprije vidljivost kroz vizir i suženo vidno polje u realnim borbenim uvjetima, udobnost uporabe, ponašanje cijelog sustava u uvjetima visoke temperature te sposobnost ciljanja jurišnom puškom s montiranim vizirom i zaštitom za lice.

Umjetni kostur HULC

Lockheed Martin Missiles and Fire Control (iz Orlanda, na Floridi) i Berkeley Bionics (Berkeley u Kaliforniji) projektirali su mehanički kostur (HULC - Human Universal Load Carrier) - skeletno mehaničko pojačalo ljudske snage.

HULC je antropomorfni vanjski skelet (mehaničko pojačalo ljudske snage) na kojem normalni pokreti korisnika nisu spriječeni, a pri uporabi su sigurni za njega. Kad se uvidjela moguća primjena koncepta, Berkeley je razvio vanjski kostur, a Lockheed Martin izradu i testiranje prototipa. Vojnici mogu rabiti HULC za prenošenje tereta sprijeda i straga, do težine 100 kg pri čemu ne treba računati težinu samog HULC-a koja iznosi oko 24 kg. Sustav u biti prenosi težinu nošenog tereta na zemlju preko snagom pokretanih mehaničkih nogu od titanove legure. Vojnici mogu podizati teret, hodati, trčati i činiti duboke čučnjeve. HULC je prilagodljiv za vojnike visine od 160 do 185 cm. Berkeley je projektirao elektroniku za HULK, a uključuje namjensko računalo koje nadzire sustav i održava te sinkronizira pokrete vanjskog skeleta s vojnikovim. HULC je pokretan litij-polimernom (punjivom) baterijom od 60V i maksimalnom vršnom strujom do 100A. Sustav troši 250W snage, ali je smanjuje ako se vojnik ne kreće. Svaki baterijski komplet težak je šest kilograma te omogućuje jednosatno kretanje pri normalnoj brzini hodanja od 4,8 km/h. Maksimalna je brzina 11km/h za dulje pruge te kratki sprint brzinom od 16 km/h.

HULC je izvorno razvio Berkeley a Agencija za napredna obrambena istraživanja - DARPA financirala je dio istraživanja jer je riječ o zanimljivoj tehnologiji s mogućom širom vojnom uporabom. HULC je modularni sustav koji omogućuje borbenim postrojbama jednostavnu zamjenu dodataka i komponenata izravno na terenu. Sustav ima priključke za podizanje teških objekata kao što su granate te posebni komplet za lakše prenošenje ranjenika.