Priča o Caracalu uistinu je vrlo zanimljiva. Prije negoli je uopće napravljen, stvoren je mit o revolucionarnom i genijalnom pištolju koji će biti iznenađenje kada se pojavi na tržištu.

Među strukom koja se bavi oružjem i prati tržište počele su kolati glasine o "Bubits" pištolju. Wilhelm Bubits, čovjek s iskustvom rada u Glocku i Steyru, a koji je taj tajanstveni pištolj i konstruirao, u to je vrijeme diljem Europe tražio stručnjake raznih profila za svoj novi tim koji bi radio na projektu njegova novog pištolja. Tako je svojedobno i autor teksta pozvan na razgovor o sudjelovanju u projektu "Bubits" pištolja, no životni put ga je odveo u drugom smjeru.

Dakako, uz ekipiranje ljudstva, konstruktor je tražio i ulagače koji bi taj cijeli projekt mogli poduprijeti. Kako u to vrijeme za novi dizajn nije bilo zainteresiranih europskih proizvođača vatrenog oružja, a koji su već u svojoj ponudi imali slične pištolje, Bubits se okrenuo kapitalu izvan Europe, točnije kapitalu Ujedinjenih Arapskih Emirata. Strateška odluka o spajanju arapskog kapitala i europske oružarske domišljatosti, iskustva i tradicije urodila je serijskom proizvodnjom novog pištolja koji danas poznajemo pod imenom Caracal. Sam naziv pištolj duguje veličanstvenoj mački prostora iz kojeg kapital dolazi, risu imena Caracal što dolazi od turskog "karakulak", a znači "crnouhi" zbog karakterističnih zašiljenih crnih ušiju čiji su oblik domišljati dizajneri iskoristili pri kreiranju dodatne opreme za svoj pištolj te tako skrenuli pozornost na povezanost novog pištolja sa životinjom čije ime ponosno nosi.

Još jedan u nizu ili?

Caracal pripada kategoriji tzv. striker fired pištolja. To znači da za opaljenje ove konstrukcije pištolja ne rabe klasični kokot (engl. Hammer), već udarač (engl. Striker) odnosno modificiranu udarnu iglu. Slične konstrukcije poput Caracalove nisu danas nikakva rijetkost na tržištu vatrenog oružja, no i dalje se na prste jedne ruke mogu nabrojiti oni modeli koji su uspjeli postići iole vredniji prodajni uspjeh. Slobodno se može reći da je doba vladavine ovih konstrukcija počelo Glockovim pojavljivanjem na tržištu osamdesetih godina prošlog stoljeća. Iako Glock pištolji u povijesti nisu bili prvi takvi niti su bili toliko revolucionarni koliko su ih mediji uspjeli proglasiti, oni su bili najbolji u trenutku pojavljivanja i radikalno drugačiji od drugih tada prisutnih i dominantnih konstrukcija pištolja.

Putem kojim je Glock tako uspješno kročio pokušali su i svi ugledni svjetski proizvođači vatrenog oružja nudeći tržištu svoje dizajne "striker fired" plastičnih pištolja. Mnogi su proizvođači također pogrešno procijenili te pomislili da ključ Glockova uspjeha leži u uporabi polimera kao materijala koji je zamijeno čelik, prešani lim ili aluminijske legure, zanemarujući činjenicu da nijedan detalj Glocka nije ključan već upravo kompletan paket uobličen u gotov pištolj. Ti su proizvođači jednostavno kućišta klasičnih konstrukcija pištolja s kokotom počeli proizvoditi od polimera te nuditi tržištu.

Osim Heckler & Kochove USP serije i ostalih izvedenica USP-a, nijedan proizvođač nije polučio veći uspjeh. Heckler & Koch svoje pištolje u pravilu nudi u paketu zajedno sa svojim ostalim čuvenim proizvodima poput kratkih strojnica serije MP5 i UMP, jurišnih pušaka G36, 416, 417, snajperskih pušaka i dr.

Čak se ni većina drugih vrlo poznatih i čuvenih proizvođača vatrenog oružja, a koji su shvatili u čemu je bit uspjeha Glocka, nisu sa svojim modelima pištolja uspjeli etablirati na tržištu. Dapače, mnogi su zamalo propali zbog svojih novih modela. Veliki američki proizvođač oružja Colt se pištoljem All American 2000 (na dizajnu je radio i slavni Eugene Stoner, konstruktor puške M 16) poželio vratiti na staze stare slave, posebice na policijskom tržištu, ali nije doživio planirani uspjeh.

Čuvena Češka Zbrojovka vjerojatno bi radije zaboravila svoju epizodu s pištoljem CZ 100, a do današnjeg dana nisu uspjeli napraviti konstrukciju koja bi mogla napasti pozicije Glocka.

Lista jakih imena s neuspješnim modelima pištolja poduža je pa tako slobodno možemo reći da čak i veliki Smith & Wesson nije uspio sa serijom Sigma (mehanizam za okidanje je kopija Glockovog) i SW99 (zapravo Walther P99 neznatno kozmetički izmijenjen) te je tek odnedavno serijom pištolja M&P uspio postići dobar uspjeh na tržištu što ponajviše može zahvaliti marketinškim stručnjacima, iako treba priznati da je riječ o odličnu modelu.

U ovu bi se kategoriju mogao čak svrstati poznati i nadaleko čuveni njemački Walther s modelom P99 (relativan uspjeh na njemačkom policijskom tržištu te nekoliko izvoznih ugovora poput onog s finskom vojskom i licencne proizvodnje za potrebe poljske vojske) te Steyr Mannlicher s modelom serije M (M9, M40 i M357) koji je manju količinu uspio plasirati na dalekoistočno tržište.

Jedini koji je iole uspio ugroziti Glockovu dominaciju na tržištu jest pištolj HS Produkta, HS 2000 (odnosno danas HS9 i dr., u SAD-u poznatiji kao XD) i najnoviji model XDM, dakako govorimo li o civilnom tržištu te je naš pištolj danas uz Glock i glavna meta koju Caracal nastoji ugroziti.

Iskustva iz Glocka i Steyra temelj dizajna Caracala

Iskustva rada na projektu pištolja Steyr M izravno su doveli do nastajanja Caracala budući da je Wilhelm Bubits, njegov tvorac, bio jedan od konstruktora koji su radili na razvoju pištolja Steyr M (Steyr M je gotovo kompletno Bubitsovo djelo). Uopće ne treba dvojiti da je Bubits na temelju prijašnjeg rada u Glocku i Steyru uvidio sve mane "striker fired" konstrukcija, posebice one pištolja Steyr M te ih uspio eliminirati na Caracalu dok je one prednosti koje je Steyr M imao poput odlične ergonomije zadržao te je dodatno poboljšao.

Promatrajući iz toga kuta možemo uočiti da je Caracal uistinu lišen svih loših strana prethodnih Bubitsovih konstrukcija te da je očito vrhunac njegove dizajnerske domišljatosti i kreativnosti svojstvene za znamenite konstruktore oružja. Za razliku od prvog Bubitsova djela, pištolja Steyr M koji je načelno bio odveć složen i nedorađen, Caracal se doima kao konačan proizvod bez potrebe za izmjenama koje bi dodatno poboljšale originalnu konstrukciju.

Sva ona rješenja koja su Steyr M činila nezanimljivim široj publici poput nepotrebno zakompliciranog rastavljanja (sa stajališta zahtjeva koji se danas očekuju od suvremenog pištolja), lošeg nedorađenog okidanja do čudnovatog i suvišnog rješenja vanjske kočnice (koja je na kasnijem Steyr M-A1 modelu uklonjena), na Caracalu nisu prisutna. Očito je Bubits dobro naučio lekciju jer je sasvim sigurno da Steyrovi menadžeri nisu bili zadovoljni prodajnim rezultatima serije M, a posljedično time ni njegovim radom. Tako je s Caracalom od samog početka odlučio tržištu ponuditi gotov proizvod, a koji bi, prema očekivanjima, trebao udariti na najjače protivnike u tržišnoj utakmice i to ponajprije na Glockove i naše pištolje HS serije.

Maksimalno pojednostavljena konstrukcija s minimalnim brojem zasebnih dijelova zaustavljenih na krajnjoj brojci 28, Caracal postaje prvi među najboljim "striker fired" pištoljima. Jedinstvenim i vrlo domišljatim rješenjima Bubits je s Caracalom uspio pobijediti čak i Glock 17 koji je do sada bio vodeći u toj klasi s maksimalna 33 dijela. Razlika od pet dijelova u korist Caracala svakome tko se iole razumije u konstrukcije vatrenog oružja dovoljno govori o vrijednosti primijenjenih rješenja. A ujedno i o isplativosti cijelog projekta te konačnoj uporabi proizvoda!

Po dizajnu Caracal se gotovo ni u čemu ne razlikuje od konkurencije.

On je klasični poluautomatski pištolj s bravljenim zatvaračem. Na njemu je primijenjena tzv. Peterova modifikacija Browningova bravljenja s oscilirajućom cijevi. Kod ovog bravljenja cijev je u dijelu ležišta metka kvadratno proširena te istim kvadratnim proširenjem nasjeda u otvor za izbacivanje čahura na navlaci i bravi. Ovaj način bravljenja sada je najzastupljeniji jer se pokazao kao najprimjereniji i najrentabilniji zato što nudi najbolji omjer uloženog i dobivenog u smislu pouzdanosti, cijene izrade i izdržljivosti. Navlaka je izrađena od ugljičnog čelika visoke kakvoće kao i cijev, koji su uostalom kao i svi ostali metalni dijelovi zaštićeni Plasoxom, posebnim postupkom otvrdnjavanja vanjske površine pomoću ioniziranih molekula plina dušika.

Navodno bi ovaj postupak zaštite metalnih dijelova trebao osigurati dugotrajnu zaštitu od utjecaja svih vrsta atmosferilija uključujući i ljudski znoj kao najvećeg protivnika metalnih dijelova vatrenog oružja. No vjerojatno je to znatno drukčiji i djelotvorniji postupak od Tenifera primijenjena na Glocku i našem HS-u.

Za razliku od Glocka i HS-a oblik navlake na Caracalu je u gornjem dijelu obliji te nije toliko četvrtast što pištolju daje uglađeniju i donekle elegantniju liniju od, primjerice, Glockove koja je u formi pravokutnika! Takvu praksu pravilne kockaste forme HS je uspješno riješio na modelu XDM.

Navlaka ja u svome stražnjem dijelu s bočnih strana klasično okomito narezana širokim tipom nareza koji bi trebao omogućiti bolji i čvršći zahvat kod repetiranja oružja. Nažalost treba biti iskren i reći da u praksi ovaj tip nareza na Caracalu baš i ne funkcionira najbolje. Vrlo vjerojatno baš zbog zaobljena gornjeg dijela navlake, a koji je znatno smanjio visinu površine nareza te tako korisnik nije u mogućnosti u potpunosti željenim stiskom obuhvatiti navlaku. Kućište pištolja izrađeno je od visokootpornog i žilavog polimera što je danas standard u ovoj klasi pištolja. U dijelu rukohvata na mjestu bočnih panela predviđena je mogućnost ugradnje umetaka različite boje. To omogućuje krajnjem korisniku, posebice vojnim i policijskim službama, lakšu identifikaciju oružja ovisno o namjeni. Ove umetke ne treba povezivati s rješenjima na ostalim pištoljima kojima se može mijenjati veličina i širina rukohvata. Jedina namjena umetaka na Caracalu jest lakša identifikacije i sortiranje oružja prema vrstama namjene.

Umeci se izrađuju u narančastoj, zelenoj, plavoj, crnoj, sivoj i bijeloj boji. Unutar kućišta nalazi se mehanizam za okidanje koji slobodno možemo nazvati srce jer u sebi osim okidanja u potpunosti sjedinjuje i sigurnosne elemente pištolja. Mehanizam za okidanje je za kućište pričvršćen pomoću dva pina (osovine) koji cijeli sklop drže na okupu. Okidanje se obavlja pomoću dvostruke akcije okidača što znači da povlačenjem okidača istodobno napinjemo i otpuštamo udarač te vršimo opaljenje. Hod okidača je vrlo kratak tako da korisnik nema osjećaj klasičnog DA (double action/dvostruka akcija okidanja). Put koji okidač prelazi prije opaljenja iznosi oko 8 mm. Pošto se pištolj repetira, sa stražnje strane navlake izlazi stražnji dio udarača koji strijelcu signalizira da je pištolj spreman za paljbu. Kako je riječ o DA sustavu, pošto obavimo okidanje u slučaju neopaljenja metka, nije moguće ponovno opaliti prije no repetiramo pištolj. U sklopu kućišta, ali s unutarnje strane nalaze se metalne vodilice navlake koje se protežu od krajnjeg stražnjeg ruba kućišta sve do prednjeg branika okidača. Ovim rješenjem Bubits je otklonio možda i najveći nedostatak Glocka, a to su vrlo male i kratke vodilice po kojima klizi navlaka pištolja. U problem ovakvog rješenja autor ovog teksta se osobno imao prilike uvjeriti nekoliko puta uključujući čak i pucanje vodilica na privatnom Glocku 21.

Na Caracalu se vrlo vjerojatno ciljano išlo na duže vodilice da se i tako izdigne iznad Glocka. Baš su veće vodilice svojedobno mnogi stručnjaci isticali kao vrlo bitnu prednost koju naš HS ima nad Glockom. Ovo rješenje povećava stabilnost pištolja te mu znatno produžuje uporabu pa se s pravom može smatrati prednošću. Rukohvat pištolja postavljen je pod kutom od 111 stupnjeva što je najidealniji kut glede pozitivne ergonomije strijelčeve šake tako da pištolj vrlo lijepo i duboko sjeda u ruku. Zbog idealnog kuta nagiba rukohvata te nisko postavljene cijevi u odnosu na os šake, stabilnost pištolja kod pucanja iznimno je velika. Ovakva stabilnost omogućava strijelcu bolju kontrolu oružja tijekom brzog pucanja te brži povratak ciljnika na metu. Na prednjem dijelu rukohvata nalaze se standardne šine koje služe da bi korisnik mogao na pištolj postaviti dodatnu opremu poput baterijske lampe, laserskog ciljnika ili prednjeg dodatnog rukohvata. Povratna opruga s vodilicom jednaka je onoj na pištolju Glock te je razvidno da konstruktor nije želio mijenjati dokazano rješenje u praksi.

Iako deklariran kao dvostrano (ambidekstralno) oružje pogodno za jednako rukovanje dešnjacima i ljevacima, u stvarnosti Caracal to nije osim u dijelu utvrđivača spremnika koji su dvostrani. Naime, utvrđivač navlake u stražnjem položaju nalazi se samo s lijeve strane pištolja.

Pištolj se rastavlja vrlo jednostavno i lagano. Poluge za rastavljanje su smještene na kućištu u sredini neposredno ispred okidača. Da bi se pištolj rastavio, potrebno je istodobno obje polugice povući dolje te jednostavno svući navlaku. Prilikom skidanja navlake s pištolja nije potrebno obaviti okidanje kao kod Glocka i starijih modela HS-a (na XDM-u također nije potrebno obaviti okidanje). Ovo rješenje sve više postaje standard na novim pištoljima zato što povećava sigurnost korisnika, a ujedno se sve češće može naći i među službenim zahtjevima mnogih policijskih i vojnih agencija.

Caracal je pištolj vrlo visokih sigurnosnih standarda što je vidljivo iz svakog njegova detalja i tehničkog rješenja. Posjeduje tri međusobno neovisne kočnice. Na okidaču se nalazi već klasično rješenje s predokidačem dok se u sklopu mehanizma za okidanje nalazi inačica tzv. padajuće kočnice, slično Glockovu rješenju. Treća kočnica jest pasivna blokada udarne igle koja je također riješena na novi način, bitno drukčije od drugih već viđenih rješenja osiguranja pomoću okomite osovine. Ovdje je udarač/udarna igla osigurana pomoću bočne poluge. Ovim rješenjem postignuta je eliminacija interakcije s okidačem, a koji je kod rješenja pomoću osovine bio vrlo velik. Tako okidanje teče bolje i glađe od, recimo, okidanja s klasičnim rješenjima pomoću okomite osovine. No, ovu razliku mogu osjetiti dobro uvježbani strijelci, a nikako ne prosječni korisnici što dakako ne umanjuje vrijednost novog rješenja.

Ciljnički je sustav najveći nedostatak Caracala. Postoje dvije standardne izvedbe. Klasična s tradicionalno smještenim ciljnicima i tzv. Quick sight (brzi ciljnik) sustav. U slučaju klasičnog ciljničkog sustava riječ je o 2-DOT (dvije ciljničke točke) izvedbi gdje se na stražnjem ciljniku u dnu ureza po sredini nalazi jedna bijela točka dok je druga bijela točka na prednjem ciljniku tj. mušici. Pravilno se ciljanje odvija tako što točku prednjeg ciljnika morate postaviti iznad stražnjeg ciljnika da bi pištolj doveli u ispravnu ciljničku crtu i poziciju. U odnosu na klasični 3-DOT sustav s tri točke (naši HS i XDM) i karakteristični Glockov tzv. whiteoutline sustav, Caracalovo rješenje se baš i ne doima odveć sretnim i djelotvornim. Mnogo logičnijim i bržim rješenjem mogu se smatrati klasične izvedbe ciljnika. No, analizirajući prije viđenu Bubitsovu filozofiju koju je primijenio također na Steyru M s nekonvencionalnim rješenjem trokutastih ciljnika, možemo shvatiti bit ideje, no ne i djelotvornost. Ma koliko novi ciljnički sustavi izgledali privlačni, ne treba pošto-poto mijenjati već dokazana tradicionalno rješenja samo da bi se samo mijenjalo i ponudilo nešto novo što će nas razlikovati od drugih. Čist dokaz zaluđenosti takvom idejom vidimo na "Quick sight" izvedbama Caracala. Na tim modelima stražnji ciljnik je u potpunosti eliminiran te je njegov nadomjestak smješten na gornji dio navlake neposredno iza prednjeg ciljnika, a ispred otvora za izbacivanje čahura. Osim što je praktična vrijednost ovakvog rješenja vrlo upitna, ona je i skuplja za izradu te znatno i narušava skladnu liniju osnovnog dizajna.

Caracal se puni dvoredim metalnim spremnicima kapaciteta 18 komada metaka kalibra 9 mm PARA i 16 komada kalibra .40 S&W u standardnom F modelu, dok kompaktni C model prima spremnike kapaciteta 15 komada metaka 9 mm PARA i 13 komada kalibra .40 S&W. Najmanji SC model tzv. subcompact prima spremnik kapaciteta 13 metaka kalibra 9 mm Para. Izrađuju se i inačice kalibra .357 SIG, a navodno, prema riječima njihova menadžmenta, u pripremi su modeli kalibra .45 ACP te čak i potkalibarni modeli u izvedbama za kalibre 5.7 x 28 mm i 4.6 x 30 mm. No treba vidjeti što će vrijeme pokazati? Jedno su planovi, a drugo tržišna perspektiva.

U ponudi proizvođača nudi se i dodatna oprema u obliku prednjeg rukohvata (slično okomitom držaču karakterističnom za jurišne puške), pištoljskog kundaka, fiber optičkih prednjih ciljnika, nosača za optoelektroničke ciljnike te plastičnog "lažnog" spremnika s ključem koji kada se umetne u rukohvat pištolja jednostavnim zaključavanjem potpuno zablokira. Ovo rješenje iznimno je zahvalno ako želimo oružje osigurati protiv neovlaštene uporabe, posebice od djece! Od zanimljivosti iz ponude dodatnih dijelova izdvojili bismo prednji rukohvat i kundak koji svojim dizajnerskim rješenjima neodoljivo podsjećaju na oblik ušiju pravog Caracala.

Zaključak

Nema sumnje da je Caracal iznimno kvalitetno izrađeno i dovršeno oružje. Činjenica da je i prije negoli je stavljen u prodaju zadovoljio sve uvjete koje treba položiti oružje prema njemačkim tehničkim specifikacijama za vojni i policijski pištolj (WTD 91), a koji se smatraju najrigoroznijim ispitnim protokolima ikada napravljenim za službeno vatreno oružje te da je zadovoljio i NATO D14 standard, dovoljno govori sama za sebe!

Hoće li to biti dovoljno da Caracal uspije na tržištu ili će biti još jedan od mnogih pištolja u poplavi sličnih, ostaje vidjeti.

Njegova prepoznatljivost na međunarodnom vojnopolicijskom tržištu polagano raste pa tvrtka Caracal International L.L.C. iz Abu Dhabija već vrlo uspješno opskrbljuje susjedne države svojim pištoljima.

Dojam koji je na nas Caracal ostavio tijekom i nakon pucanja nije ništa poseban da bi ga se izdvajalo. Od naveliko razvikane revolucionarnosti i genijalnosti vi kao korisnik teško da možete nešto zamijetiti, a što bi Caracal uzdiglo iznad konkurenata u prvom redu Glocka i naših HS i XDM pištolja. Čak ni cijena nije pristupačna kako se činilo u najavama.

Preciznost i pouzdanost su uobičajeni za tu klasu pištolja, a samo ponašanje pištolja u ruci tijekom pucanja ne izlazi iz standardnih okvira klase.

Caracal je načelno dobar pištolj, no nikako onoliko revolucionaran da bi mu to bila prednost u odnosu na tržištu već dokazane pištolje poput Glocka, S&W M&P serije i našeg HS9 modela s kojim je u klasi bar što se veličine tiče.

Sasvim je sigurno da su neka konstrukcijska rješenja bolje izvedena od konkurencije, no ona Caracalu ne daju prednost koju bi krajnji korisnici uočili ili od nje imali koristi.