NINJUTSU I NINJA

Počeci Ninutsua su obavijeni velom tajne, ali je činjenica da ova umjetnost borenja zadire duboko u povijest, kada ni čuvena kasta Samuraja još nije postojala. Naziv se prvi puta spominje za vrijeme rata između prinčeva Taishi-a i Mory-a ( 593-628 g.n.e. ) oko zemlje Omi. Zahvaljujući informacijama svoga agenta u neprijateljskim redovima princ Taishi Shotoku je dobio ovaj rat, te je bogato nagradio svog agenta i nazvao ga Shinobi (tajan, nečujan, onaj koji se prikrada i šulja).

U toku povijesti Japana Ninje su odigrale veliku ulogu, a najčešće su služili kao špijuni, tajni agenti, vojni saveznici, čuvari, tjelohranitelji, policajci, stratezi, specijalci, itd.
Znanje Ninjutsua se sistematiziralo i čuvalo u okviru porodica, te je nastalo mnoštvo malih klanova (npr. Momochi, Hattori, Fujibayashi, i dr. ), a sa njima i razne škole i stilovi (Ryu - ha). Najčuvenije škole i stilovi nastali su u tadašnjim Iga i Koga oblastima japanskog Honshu otoka.

Porijeklo imena Ninja, dolazi iz Kine, a na japanskom jeziku se riječ - Ninja - može pisati ideogramom i tada ima značenje Shinobi. Shinobi se nadalje može prevesti "Shi" – aktivan čovjek, isto znači i ekspert, majstor, "No" je posvojna zamjenica, a "Bi" – znači informacija. Shinobi je prema tome majstor, odnosno netko, tko se razumije u prikupljanje informacija.

Japanski ideogram - Kanji - za Shinobi ili Nin sastoji se iz dva znaka - Ken - što označava mač ili oštricu i - Kokoro - što označava srce ili dušu, i može se tumačiti na više načina kao : "duh čovjeka i oštrica", "mač mora slijediti srce, a srce mora biti oštro kao mač", isto tako i "tajnovito", "skriveno", "izdržljivo", "ustrajno", "strpljivo", (obuzdavanje) u fizičkom i u mentalnom smislu, itd...
U ovom proširenom značenju shvačanja, Nin stvarno znaći, da netko kontrolira tijelo, um i percepciju u ili o ispravnom i pogrešnom.

Suštinski element za Ninju je čisto srce. Ako Ninja slijedi krivi put koristeći se prevarom, lažima, svojim egom ili spletkama, njegovo srce ne može biti čisto i njegovo rasuđivanje će uvijek biti pogrešno, nikad ne dopuštajući časni put za djelovanje. Ako takve osobe koriste Ninjutsu samo za svoju vlastitu korist i ego ili tako da je zlo nadmoćnije, njihova djela će ih odati pokazujući da su oni bili neodgovorni, nedostojanstveni i nemoralni u ljudskom smislu i smislu časti. To je, možda, početak uspješnog stjecanja novca i slave, ali oni će pasti sa svojih visokih položaja puno prije. Srce Ninje je čisto i časno!

Ninje Feudalnog Japana, pa do modernog doba rođeni su i trenirani u krugu obitelji i svi su bili odani tradiciji Ninjutsua. Iz sigurnosnih razloga klanovi Ninja nisu živjeli u urbanim sredinama nego u planinama, na teško dostupnim mjestima, koja su bila poznata samo nekima.
Obuka Ninja ratnika počinje od malena oko treće godine, kroz razne tehnike kordinacije pokreta, održavanja kondicije, elastičnosti tijela, ravnoteže, tehnika penjanja, savladavanje raznih prepreka, padova, kolutova i sl. Sa 10 godina počinju vježbati goloruku borbu, razne tehnike kretanja u svim smjerovima (horizontalno i vertikalno), vještinu sakrivanja, maskiranje, kamuflažu i prikradanje, vještinu borbe u vodi, nečujno plivanje i ronjenje i sl.
Do svoje 20. godine mladi Ninja savladava načine upotrebe svih vrsta tadašnjeg oružja i oruđa, bacanje oštrica, trčanje brzo i na duge staze, vezivanje neprijatelja, pisanje i čitanje te upotrebu raznih šifri i kodova, načine komuniciranja, načine upotrebe prirode i preživljavanja u prirodi, vještinu tajnog kretanja.

Nakon toga Ninja uči psihologiju i anatomiju, strategiju i taktiku borbe, razne vrste meditacija, hipnozu, vještinu upotrebe vatrenog oružja i eksploziva, etiku i folklor, medicinu, prvu pomoć i travarstvo, meterologiju i geografiju, špijunažu, prerušavanje, duhovno i umno usavršavanje i sl.

Odabir i izbor Ninja ratnika je bio vrlo jednostavan. Ukoliko netko nije bio sposoban za takvu vrstu obuke pogibao je na nekoj od vježbi ili obuci. Dakle, Ninjutsu je vrlo iskren i jednostavan ili se može i uspije ili se pogiba. Jedan od takvih testova je i Sakki test Togakure ryu škole. U današnje vrijeme nisu potrebne takve drastične obuke.

U Ninjutsu se tehnike goloruke borbe počinju učiti oko 10-te godine. Vještine goloruke borbe koje se podučavaju u Ninjutsu su provjerene stotinama godina na bojnom polju i u borbi prsa u prsa. Međutim vještine koje su učili u Ninjustu podučavale su borbene principe i tehnike, kojima je vrlo lako onesposobiti neprijatelja, a ono što je jako bitno uvježbavale su se do savršenstva i učile upotrebi kroz borbu instiktivno, a ne napamet. Da bi izvodili takve tehnike, također se učila vještina upotrebe udaraca i pritisaka na vitalne točke i anatomija.

Ninja je svojedobno koristio mnoga oružja i oruđa koja su mu davala veliku prednost i moć u borbi. No, trebamo napomenuti da su Ninje inovatori te su sami smišljali i i pravili oružja i oruđa.

Za borbu na daljinu Ninje su koristili Yumi Ya (Lukove i strelice), koje su bile premazane raznim vrstama otrova, kako bi bile djelotvornije. Ponekada su na njih postavljali bombe i eksplozive, da bi dobili na djelotvornosti. Bili su pravi majstori u gađanju, te su na velikim daljinama mogli pogoditi neprijatelja. Fukiya (puhaljka), koja je također na velikim daljinama mogla pogoditi neprijatelja a strelice su bile premazane strašnim otrovima. Zatim su tu Shurikeni (oštrice za bacanje) koje su se također upotrebljavali na daljinama, te su također mogli biti premazani otrovima. Ninja je bio savršen majstor u Shuriken jutsu. Zatim je tu bilo oruđe za izbacivanje otrovnih tekučina, koje su mogle pogoditi neprijatelja na 30-tak metara.

Međutim, Ninje su prvi u Feudalnom Japanu počeli upotrebljavati vatrena oružja. Tanegashima, duga puška na fitilj, našla je upotrebu u Ninjutsu, te su Ninje bili veliki majstori u upotrebi tog oružja, isto tako kao i kratkog pištolja Futokoro teppo. Međutim Ninje su bili majstori u inovaciji pa su puške i pištolje sakrivali u oblike mačeva i noževa, kako ne bi bili prepoznatljivi a izazivali su iznenađenje i bili efikasni na daljinu. Od drveta i metala su radili razne ručne bacače zvane Kozutsu (nešto kao bazooka) i topove zvane Ohzutsu. Također su upotrebljavali mine zvane Jirai, te eksplozivne ručne bombice zvane Torinoko. Dokuenjutsu su bile dimne bombe, koje su imale učinak današnjih suzavaca. Za zasljepljivanje u borbi su koristili dimni prah zvan Metsubushi, kojim su zasljepili napadača.

No, Ninje su također bili majstori u borbi sa hladnim oružjem toga vremena. Mačevi, noževi, koplja, štapovi, lanci, te razne inovacije u kombinaciji našli su veliku primjenu u Ninjutsu. U Ninpou se prilazilo individualno svakoj osobi. Ninja ratnik je posjedovao kolekciju ezoteričkih znanosti, upotrebljavajući psihiologiju, koristeći se svjesnim i nesvjesnim, prilagođavajući se okolini tražeći harmonjiu sa prirodom i prirodnim zakonima Univerzuma. U Ninpou se više pažnja posvečuje samospoznaji, podjednako razvijanju psihičkih i fizičkih potencijala, koji se mogu upotrebi na sve aspekte života a ne samo kroz borbene tehnike.

Dakle, za Ninjutsu i Ninja ratnike možemo reći da su preteča današnjih Specijalnih postrojbi. Mnoge tehnike i taktike borbe koje su upotrebljavali Ninja ratnici, imaju svoju upotrebu i danas u Specijalnim postrojbama. Nažalost mnoge Specijalne postrojbe ne upotrebljavaju sva saznanja Ninjutsua, koja mogu jako pomoći u modernim vremenima, bilo u izvornom obliku, bilo u moderniziranom obliku. No, ostaje činjanica da su Ninja ratnici bili najuspješniji borci svih vremena.

U feudalnom Japanu Ninje su imali više naziva, pa navodimo neke: Shinobi, Hakone mono, Iga mono, Inkan, Kusa, Gyonin, Kanja, Koga mono, Kamari, Ninjutsu tsukai, Nokizaru, Toppa, Suppa, Shinobi no mono, Yuushi, Rappa i dr

Tradicionalna podjela jedne Ninja organizacije odnosno klana bila je na :

Jonin – Gornji čovjek – glava klana, donosio je strateške odluke i odluke od važnosti za klan

Chunin – Srednji čovjek – formulirao je specifične taktike po nalogu Jonina, te je bio veza između Jonina i Genina, Zapovjednik

Genin – Donji čovjek – operativac koji je izvršavao naloge po Chuninovoj zapovjedi, stvarni Ninja ratnik.

KUNOICHI – ŽENE NINJE

Tokom velikog povjesnog perioda, Kunoichi ili ženski Ninja, koristila se na mnogo načina. Kunoichi su također zauzimale vrlo važnu ulogu u Ninja familijama ili klanovima feudalnog Japana.

Chiyome Mochizuki, žena Shoguna Moritoki Mochizukija, ustanovila je jednu od najraširenijih mreža ženskih Ninja agenata tokom ratovanja provincija u Japanu. Chiyome je organizirala da njeni operativci budu čuvari hramova, oltara i svetišta, a nazvani su Miko. Oni su se mogli nesmetano kretati po čitavoj zemlji i zalaziti na mnoga mjesta, jer ih je tadašnja zajednica vrlo poštivala, a nisu izazivali veliku pažnju.

U težnji da se dokopaju važnih informacija, politički moćnici i učesnici u borbama za vlast, često su povjeravali takve zadatke Kunoichi, kakve Ninje najčešće nisu mogli obaviti. Kunoichi su povjeravani zadaci gdje je do izražaja trebala doći ženska intuicija i gdje su žene mogle nesmetano ući, bez bojazni da bi netko mogao pretpostaviti zbog čega se tu nalaze. Često su se koristile svojim dražima kao Konkubine i Gejše, kako bi došle do raznih informacija, a po potrebi ili zadatku ubile ili osakatile neprijateljskog zapovjednika ili moćnika.

Postojale su zadaće špijunske prirode ili naručena ubojstva, koja je jedino Kunoichi, prednošću svog spola mogla izvršiti a gdje muškarci nisu imali šanse. U feudalnom Japanu se pričalo da ne postoji, tako dobro čuvana tvrđavau koju ne bi mogla ući Kunoichi.

Međutim, ženske Ninje, također su se obučavale u gotovo kompletnoj obuci kao i muški Ninje. Također su morale prolaziti dugotrajna i naporna vježbanja, psihičku i fizičku pripremu. Međutim više se pažnje obračalo na taktičku te psihološku obuku, kako bi mogli manipulirati neprijateljem.

Edukacija Kunoichi bila je koncentrirana na mala oružja za blisku borbu i upotrebu. Tako su bile usavršene u Yagen (farmaciji i pravljenju otrova, raznih napitaka i ljekovitih trava, te droge), Kayaku jutsu (pravljenju i podmetanju vatre, upotrebi eksploziva), Bo Ryaku (strategiji), Inton jutsu (tehnikama bježanja, sakrivanja, kamuflaže), Shinobi iri (tehnikama tajnog kretanja i načinima prodiranja i provaljivanja), Tanto jutsu (tehnikama upotrebe bodeža), Shuriken jutsu (vještini bacanja oštrica i projektila), te mnogim drugim. Manja se pažnja obraćala na velika oružja kao što su mačevi, koplja, štapovi, mada i to nije bila rijetkost.

Međutim, kako bi prikrile svoja djelovanja Kunoichi se obučavala i tehnikama plesa, pjevanja, sviranja, ceremonije čaja i drugih.

Specifično oružje za Kunoichi bile su igle, koje su se stavljale u kosu kako bi držale frizuru, međutim u određenom trenutku vađene su i ubadane u tijelo žrtve. Takve igle obično su bile premazane jakim otrovima, koji bi momantalno usmrtili. Još jedno od oružja Kunoichi bile su i Neko-te, kandže koje su se stavljale na prste na ruci, a također su umakane u otrove i kojima su se greble žrtve. Večinu svojih fizičkih sposobnosti koristile su samo u nuždi, u samoobrani, primjenjujući tehnike napada odlučno i u kombinaciji sa psihologijom i faktorom iznenađenja.

Današnje Kunoichi uvježbavaju i primjenjuju svoju vještinu na sasvim različit način od svoje povijesne prethodnice. Ona sada trenira Ninjutsu da obogati svoj život posvetivši se jednoj drevnoj ratničkoj vještini, radi rekreacije, fizičke kondicije, samoobrane, kao i duhovnog razvoja i stjecanja samopouzdanja.
Međutim, postoji jedna zajednička crta one Kunoichi iz prošlosti i ove suvremene. Obje su – ratnici !

U školi Bujinkan Seishin Dojo Croatia, velika pažnja se posvečuje djevojkama. Danas one ne obavljaju zadaće, kakve su obavljale njihove povjesne prethodnice, već vježbaju kako bi stekli samopouzdanje, pozitivan duh, razviju svoje psihičke i fizičke potencijale, vještinu, a u krajnjem slučaju za samoobranu. Vještina koju uče na treninzima, uveliko im može pomoći u svakodnevnom životu.
S druge strane, Ninjutsu kao da je stvoren za njih jer uz minimalnu upotrebu snage mogu potencijalnom napadaču nanijeti velike štete.

U školu se upisuje veliki broj djevojaka, ali ostaju samo one najupornije. Svojim trudom, radom te vještinom ravnopravno stoje uz svoje muške kolege, gdje sudjeluju u teškim i napornim treninzima, seminarima a isto tako i na demonstracijama gdje predstavljaju ovu ratničku vještinu.
U Bujinkanu se jako ponosimo svojim djevojkama, njihovim radom, znanjem i trudom!

TRADICIONALNO NINJA ORUŽJE – SHINOBI NO BUKI

Najvažnije oružje Ninje je njegovo tijelo i njegov um. No, Ninje se ipak koristili mnoga oružja i oruđa (Ningu), kako bi olakšali i obavljali svoje zadatke. Nije bilo limita za Ningu. Ninja je koristio mnoga oružja i oruđa koja su varirala od vrlo velikih do sičušnih. Njihova oružja i oruđa su se lako mogla sakrivati i koristiti na mnoge razne načine. Tako su neka oruđa bila i oružja i obratno. Mnoga oružja su bila prekrivena, tako da se nije moglo uočiti da je dotični predmet oružje. Ninja je koristio razna oruđa i oružja koje možemo podijeliti na više kategorija: projektili, fleksibilna oružja, tvrda oružja i sječiva, vatrena i eksplozivna oružja te kombinirana. Ninje su bili inovatori koji su u skladu svoga vremena izmislili mnoga oružja i oruđa, koja čak i danas neke od njih koriste mnoge Specijalne postrojbe u svijetu. Ovo su samo neka od njih, koja su im pomogla da budu najbolji ratnici svoga vremena. Večina ovih oružja se vježbaju i podučavaju u Bujinkan Dojo-ima.

Projektilna oružja :

Šuriken – su male metalne oštre zvjezde sa više krakova, koje su služile za bacanje na napadača.
Šaken – male metalne oštrice, koje su služile za bacanje na napadača.
Token – mali noževi za bacanje na napadača
Makibishi i Tetsubishi – maleni željezni šiljci koji su se mogli bacati na napadača, te su se koristili za bacanje na tlo, kako bi ih napadač nagazio.
Igadama – željezne kugle sa šiljcima također za bacanje na napadača
Dokubarinage – metalne otrovne igle za bacanje
Dokumizuteppo – vodeni pištolj za izbacivanje otrova
Fukiya – dugačka puhaljka za izbacivanje otrovnih strelica
Yumi to Ya – Luk i strijele, koje su mogle imati različitu namjenu (eksplozivne, dimne...)

Fleksibilna oružja :

Manrikikusari – lanac sa kuglama sa oba kraja, različitih dužina i u raznim oblicima, te u kombinacijama sa drugim oružjem i oruđem
Nawa – uže za vezivanje napadača i za različita druga uporabu (penjanje, zamke. . .
Toami – mreža za bacanje i hvatanje napadača, te za blisku borbu.

Tvrda oružja i sječiva :

Bo, Jo, Hanbo, Rokushakubo, Tambo, Jawara, Daisharin – štapovi različitih debljina i dužina za tehnike udaranja, poluga, itd. . .
Ninja Ken – kratki Ninja mač sa jednom oštricom, koji se koristio osim za ječenje i ubadanje, za kopanje, penjanje, itd
Yari – Ninja koplje raznih oštrica, za borbene tehnike ali i za penjanje Naginata – Helebarda, oštrica sa dugačkom drškom za borbu
Kunai – Ninja bodež za različite namjene, udaranje, ubadanje, poluge, kopanje, penjanje, provaljivanje
Tanto – Ninja nož za sječenje i borbu izbliza. . .
Tekken – Ninja boxer za blisku borbu
Tekagi i Ashikagi (Shukko/Ashiko) – oštrice za ruke i noge, služe za penjanje ali i za blisku borbu
Jutte – Ninja palica sa kukom, za blisku borbu, te tehnike oduzimanja oštrica...
Kabuto wari – palica sa kukom za lomljenje oklopa, ubadanje, poluge i dr...
Tessen – metalna lepeza za blisku borbu
Ono – velika ratna sjekira za blisku borbu
O tsuchi – veliki ratni čekić za blisku borbu

Vatrena i eksplozivna oružja :

Kakae-ohzutsu – veliki drveni top za gađanje na daljinu
Tanegashima – dugačka puška na fitilj Jirai – nagazne mine
Dokuen – dimne granate Sodezutsu – drveni ručni bacač
Naggedeppo – ručne granate
Teppo - pištolj

Kombinirana oružja :

Wakizashi teppo – pištolj sakriven u kratkom maču
Mezashi – štap sa sakrivenom strelicom
Shikomi – zue – mač sakriven u štapu
Shinobi – zue – razne oštrice, lanci, strelice sakrivene u raznim veličinama štapa
Kusarigama – čelični srp sa kuglom na dugačkom lancu
Kyoketsu shoge – nož sa zakrivljenom oštricom, na dugačkom užetu sa metalnim obručom
Konpi – kuka sa lancem i prstenom.

KUNREN SHUGYO

Kunren Shugyo u japanskoj terminologiji znači proučavanje treninga. Način treninga i vježbanje Ninpo Budo taijutsua u Bujinkanu, uveliko se razlikuje od učenja u drugim borilačkim vještinama. S obzirom da je Ninjutsu ratnička vještina, nije nam cilj natjecanje, već usavršavanje sebe, svog duha, tijela i karaktera - dakle cjelokupnog bića.

Bujinkan Ninjutsu je ono što bi ratnička vještina i trebala biti - sredstvo da upoznate sebe, razvijete umnu i fizičku snagu i ostvarite jasno razumijevanje života. Bujinkan Ninjutsu je jedinstvena ratnička vještina, koja omogućuje osobi usmjerenoj ka sazrijevanju dostići svoj puni fizički i umni potencijal. Oni koji nemaju oštar duh i čisto srce ne mogu dugo opstati u ovoj vještini!

U Ninjutsu je vrlo važan tzv. Shigoki trening. Shigoki znači učenje kroz realnu borbu koja je popraćena velikom količinom boli i opasnosti, kako bismo što bolje shvatili i razvili svoje sposobnosti. Da bi shvatili značenje rijeći Shigoki, a samim time i bit, moramo je podijeliti na ideograme: Shi = smrt – umiranje, Go = mudrost – prosvjetljenje, Ki = duh – um.

U Bujinkanu se obučavaju tehnike sa tradicionalnim japanskim oružjem, kao što su npr. japanski mač – Katana ili Ninja Ken, zatim Yari – koplje, Tanto – nož, Kusari – lanac, i mnoge druge, međutim Ninjutsu je vještina koja se razvijala kroz stoljeća i primjenjivala novitete što čini i danas. Pa tako u današnje vrijeme koristimo i moderna oružja i oruđa za svoje usavršavanje kao što su razni revolveri i pištolji, razne puške i automati i dr.

Tu vještinu su također usvojile i vježbaju je mnoge moderne i vrhunske Specijalne vojne i policijske postrojbe kao npr. US Navy Seal's, US Rangers, US Delta Force, Britanski SAS, Francuski GIGN, Španjolski padobranci, Izraelski Mossad i Yamam i mnoge druge.
Uostalom, kada govorimo o oružju nije važno kakvo oružje imate u rukama, već kako ga znate upotrebljavati.

Za shvaćanje ove ratničke vještine potrebne su godine svakodnevnog učenja, napornog vježbanja i samostalnog treninga. To je vještina za čitav život. Mnogi posustanu i odustaju (pa čak i mnogi majstori (!?)), međutim oni koji dostignu određenu razinu shvaćaju da je Ninpo Budo taijutsu, osim što je ratnička vještina i filozofija života.

Prije no što se netko odluči za takav način treninga i proučavanje ove vještine, mora imati odlučan stav, jer trening u našoj školi Bujinkan Seishin Dojo Croatia je vrlo zahtjevan, naporan i opasan. Trening bez masnica, boli, znoja, krvi i požrtvovanja nije trening. Trening u Bujinkanu je kao i sam život, pun prepreka i vrlo naporan; onaj tko smogne snage da fizički i psihički prođe kroz takve prepreka, moći će na isti način riješavati i životne probleme.

ZAŠTO DANAS VJEŽBATI BUJINKAN NINJUTSU?

S obzirom da je Ninjutsu ratnička vještina samoobrane i preživljavanja, mnogi misle da ona danas nema svoju primjenu osim u ratnim uvjetima. Međutim, Ninjutsu nije samo vještina borbe, ona nas jednako tako uči kako da razumijemo Univerzum, razvijemo svoje psihičke i fizičke potencijale i ravnotežu, sačuvamo dobro zdravlje, razvijemo vlastitu kreativnost i radost življenja, kao i entuzijazam i pozitivan duh, otvorimo se prema vanjskom svijetu i razvijemo komunikaciju, obogatimo svoju osobnost, razvijemo samopouzdanje, plemenitost i sebe kao cjelovitu osobu.

Ta vještina nas uči kako da kroz nju postanemo u svakom smislu bolji kao osobe. Oni koji nemaju iskreno i čisto srce i otvoren duh, ne mogu pravilno sagledati sebe i odbaciti svoj ego, te takvi i ne mogu dugo opstati u ovoj vještini ili odu krivim putem.

Ninjutsu je vrlo surov, ali i vrlo iskren prema nama, baš kao i život. Uči nas primati udarce suparnika i sudbine i uzvraćati im. Uči nas da prihvatimo bol kao dio stvarnosti, da ne posustanemo pred zaprekama, nego da sa svakom preprekom i problemom rastemo dalje i više kao ljudi. Svaki problem koji naiđe pred nas u životu ima svoj razlog. Rješavajući i prihvaćajući takve probleme, postajemo u psihi sve jači i bolji. Oni slabiji predaju se samosažaljevanju.

Vježbati Ninjutsu, ratničku vještinu, danas predstavlja čast. Stoga vježbajući i shvačajući Ninjutsu uživamo radost života.

Kao što smo već napomenuli, Ninjutsu borilačka vještina nije sportska disciplina i njen krajnji cilj nije sportski rezultat. Cilj ove borilačke, ili bolje rečeno, ratničke vještine jest naučiti pojedinca kako da se obrani u realnim situacijama od protivnika uz najmanju moguću štetu sebi, a najveću moguću napadaču. Zato se i kaže da Ninjutsu nije “lijepa” vještina, jer joj cilj nije zadiviti, već preživjeti. Međutim, to nije sve.

Bujinkan Seishin Dojo svojim polaznicima pruža mogućnost kako da postanu fizički spremni, snažni i vješti, a da u isto vrijeme razviju i sve one vrline i ljepote ljudskog bića kao što su iskrenost, tolerancija, suosjećanje, poštenje.

Kako se to može postići? Kako put do majstorstva u bilo kojoj vještini nije nimalo lak, tako je i savladavanje Ninjutsu vještine težak i predan posao. Međutim, ono što se dobije na kraju puta, a to je osjećaj unutarnjeg mira, samopouzdanja, savršene kontrole nad vlastitim tijelom u svakom trenutku, pozitivan stav i radost življenja daje nam snage za dalje tijekom trenutaka slabosti prilikom učenja. Ono što dobijemo, dobijemo za čitav život.

U današnje vrijeme, daleko poslije velikih bitki i potreba za Ninja ratnicima, zasigurno postoji i mišljenje o upitnoj potrebi za takvim vještinama. Ipak, nitko i nikada ne može predvidjeti da li će silom prilike postati sudionik neugodne situacije u kojoj će se trebati braniti, da li će biti u životnoj opasnosti gdje će izdržljivost i spretnost značiti i preživljavanje. Vještina Ninjutsu-a je mnogo više od primanja i davanja udaraca ili rukovanja oružjima, ona je stav prema životu, način života, životna vrijednost.
Ninpo je jedinstvena ratnička vještina i ne može se uspoređivati ni sa jednom drugom vještinom i ni jedna druga vještina joj nije slična.

Zbog toga dođite otvorenog uma i srca i uhvatite se u borbu sa samim sobom, kako biste kroz ovu ratničku vještinu postali bolja osoba, jer Ninjutsu nije cilj, već sredstvo kako da upoznate sebe i dovedete svoje kvalitete i potencijale do neslučenih granica.
Zbog toga navodimo izreku našeg učitelja – Toshitsugu Takamatsua "Mongolskog tigra", posljednjeg istinskog Ninje: "Vi ste kao insekti, mali i beznačajni, ali i mali insekt kada stane na rep od konja, može daleko putovati!"

Ninjutsu danas

Toshitsugu Takamatsu Soke
"Moko no Tora – Mongolski Tigar"

Suština svih ratničkih vještina i vojničkih strategija u samoobrani je zaustavljanje opasnosti. Ninjutsu simbolizira najpotpuniju koncepciju samoobrane ne samo fizičkog tijela već i uma i duha. Običaji Ninje su običaji izdržljivosti, preživljavanja i prebrođivanja svega što bi čovjeka moglo uništiti. To je više od pukog zadavanja udaraca ili sječenja, i dublje u suštini od jednostavnog nadmudrivanja neprijatelja; Ninjutsu je način usvajanja onog što trebamo dok činimo svijet boljim mjestom za život. Vještina Ninje je umjetnost pobjeđivanja.

U početnom stadiju bilo koje borilačke ili ratničke vještine, nužna je ispravna motivacija. Bez ispravnog duševnog stanja uma, konstantna izloženost borbenim tehnikama može dovasti do uništenja umjesto samorazvijanja. Naime, ova činjenica ne razlikuje se od bilo koje druge korisne prakse u životu koja se dovodi do ekstrema.
Medicinska znanost posvećena je poboljšanju zdravlja i ublaženju muka, a opet nepavilno korištenje lijekova i razdraganost doktorovih vještina može dovesti ljude u stanje gdje pojedinčevo zdravlje više nije u njegovoj ili njezinoj kontroli. Hranjiva, dobro uravnotežena dijeta uspjeva čovjeka održati živim, vitalnim i zdravim, ali pretjerivanje sa dijetom ili s jelom i pićem ili uzimanje previše kemikalija, je siguran način da se tijelo otruje.
Vlade su utemeljene da bi nadzirali usklađeno međudjelovanje u svim dijelovima društva, ali kad vladari postanu pohlepni, gladni za moći, ili zbog pomanjkanja znanja, država je podređena nepotrebnim ratovima, neredima ili civilnom i ekonomskom kaosu.

Religija kad se temelji na vjeri razvijenoj kroz iskustvo, širok i tragajući um i neumornom potjerom za univerzalnim razumijvanjem, inspirira i tješi ljude. Kad jednom religija izgubi svoju izvornu usredotočenost, postaje smrtonosna stvar kojom se zavarava, kontrolira i porazuje narod putem manipulacije njihovih uvjerenja i strahova. Isto je s ratničkim vještinama. Vještine samoobrane, koje bi trebale pribaviti osjećaj unutarnjeg mira i sigurnosti za Budoku, tako se često razviju bez ravnoteže u osobnosti i vode neznatnijeg Budoku u iskrivljena područja nezaustavljivog konflikta i natjecanja koje ga eventualno prožderu.

Ako majstor u borilačkim vještinama iskreno slijedi suštinu Ninjutsu-a, lišen utjecaja želja ega, učenik će postupno doći do realizacije da je ultimatna tajna postajanja nepobjedivim – postizanje "uma i očiju nebeskoga". Borac koji bi pobjedio mora biti u skladu sa šemom totalnosti i mora biti vođen intuitivnim znanjem odigravanja sudbine. U skladu sa predviđanjem neba i nepristranom pravdom prirode te slijedeći bistro i čisto srce puno povjerenja u nepredvidivo. Ninja usvaja shvaćanje koje će ga voditi uspješno u borbu kad mora poraziti, kad se mora snaći i sakriti se od neprijateljstva. Prostrani svemir, prekrasan u svom hladnoj neosobnoj cijelosti, sadrži sve što zovemo dobrim i lošim, sve odgovore na paradokse koje vidimo oko sebe. Otvarajući svoje oči i svoj um, Ninja može odgovarajući slijediti istančana doba i razloge neba, mjenjajući se kako je mjenjanje potrebno, uvijek se prilagođavajući, tako da na kraju za Ninju ne postoji iznenađenje.

BUJINKAN DOJO

Bujinkan Dojo je osnovao Sôke Masaaki Hatsumi u čast svog učitelja Sôke Toshitsugu Takamatsua. To je internacionalna organizacija, čije je sjedište u Japanu, gradu Noda shi, provinciji Chiba ken.

Bujinkan Dojo u prijevodu znači "Dvorana Božanskog ratnika" ili "Mjesto gdje vježba Božanski ratnik".

U Bujinkan Dojo-u se podučava devet škola tradicionalnih ratničkih vještina. Šest od njih su stare Samurajske škole, koje su također učile, vježbale i koristile Ninje, dok su preostale tri škole isključivo Ninja škole. Svaka od tih škola nastala je na temelju stilova ratnika, koji su te vještine razvijali u ratnim i borbenim situacijama kroz mnoga stoljeća, te ih prenosili sa koljena na koljeno. Stoga je Hatsumi Soke još nazvao ovu vještinu i Ninpo Budo Taijutsu.

Naš učitelj, Masaaki Hatsumi Sôke je nasljednik i poglavar tih devet škola koje su se kroz stolječa prenosila sa učitelja na učenika, a koje je na njega prenio njegov učitelj Toshitsugu takamatsu Soke. Danas je Masaaki Hatsumi Sôke (nasljednik i nosilac tradicije) objedinio sve te škole u jednu vještinu nazvavši je Bujinkan Ryu, a škole se zovu:

Iako se svih devet škola podučava kao jedna objedinjena škola, svaka od njih ima svoju povjest i tradiciju, svoje tajne, svoje tehnike i taktike, svoja oružja i svoj način borbe i upotrebe tih oružja u borbi.

Međutim sve te tehnike i vještine u Ninpo Budo Taijutsu imaju i svoje podvještine, koje se podučavaju pod 9 škola Bujinkana.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Hatsumi Soke je po prvi puta prezentirao Bujinkan Dojo i jedini je počeo podučavati Ninjutsu i Ninpo Budo Taijutsu (link) tehnike u svijetu. Do tada se o Ninjutsu nije znalo ništa ili gotovo ništa. To je izazvalo veliku pažnju i golemi publicitet po cijelom svijetu.

Nažalost nakon toga se ubrzo pojavljuju razni samozvani i lažni "majstori i učitelji" ove ratničke vještine, za koju prije toga gotovo nitko nije ništa znao ni spominjao (pa čak ni u Japanu), koji pokušavaju zavarati ljude lažno se predstavljajući i prodavajući im laži i neistine.

Hatsumi Soke se od tada strahovito bori da ovoj vještini staroj više od 1000 godina, osigura status koji ona istinski zaslužuje, a koji ide protiv pogrešnog mišljenja kojima pojedini filmovi i diletantski novinari prikazuju Ninje i Ninjutsu kao plačenike i ubojice, a ne kao časne i istinske majstore ove ratničke vještine, koju su koristili ovu vještinu za svoju samoobranu i preživljavanje, te poboljšavanje sebe kao osobe i ratnika.
Konačno Hatsumi Soke-u to i uspijeva, te u današnje vrijeme Ninjutsu i Bujinkan dobivaju status koji zaslužuje, gdje se počinje uviđati kvaliteta, istinska vrijednost i sveobuhvatnost ove vještine, te se dobivaju mnoga priznanja. (Link).

Danas Hatsumi Soke podučava na redovitim treninzima u Budokanu Tokyo (veliki kompleks za vježbanje borilačkih vještina) te u Bujinkan Honbu Dojo-u (glavni Dojo) – Bujinden .

Soke je od sredine osamdesetih godina prošlog stolječa podučavao na TaiKai (link) seminarima po cijelom svijetu, na kojima je prenosio svoje učenje i na kojima su prisustvovali učesnici iz cijelog svijeta, a sada samo u Japanu. Ratnička vještina Bujinkan Ninpo Budo taijutsu (link) je prezentirana i podučava se u više od 40 zemalja. Tisuće učenika putuje svake godine u Japan, kako bi primili direktno učenje od Soke Hatsumia i njegovih Shihana. To podrazumjeva Shidoshi-e i Shihan-e (glavne učitelje) koji su odgovorni za širenje tradicije Ninja ratnika u svojim zemljama.

Hatsumi Soke je odredio pravila i etiku za priključivanje Bujinkan Dojo-u, koju primjenjuju Shihani i Shidoshi u svojima zemljama.

Togakure Ryu Ninpo Happo Hiken

(U prijevodu: "Škola tigra od dragulja")

Jedna od najstarijih škola ninjutsua. Nakon izgubljene bitke Nishina Yukihiro, otac  Daisukea, potražio je spas u planinama i naišao na selo Togakushi na planini Togakure.  Tamo je upoznao svećenika po imenu So-o koji je prakticirao Shugendo religiju, čiji su se vjerski obredi sastojali od magije. Yukihiro je počeo proučavati Shugendo i ninjutsu. Togakure Ryu osnovao je Yukihirov sin, Daisuke koji je promijenio ime u Daisuke Togakure; on je bio 1.Soke Togakure Ryua.

Ryu sadrži niske i široke stavove sa snažnim udarcima. To je kompletan borbeni sistem, koji sadrži razne tehnike udaranja, poluga, bacanja, tehnike sa mačem, kopljem, kusarigamom (lancem i sječivom), te sa tajnim  oružjima specifičnim za ovu školu, Sanpo Hiden. Iz Togakure Ryua dolazi Sakki test, ili test ubilačke namjere, gdje kandidat sjedi okrenut leđima Sokeu koji ga bez najave napadne mačem, i treba se izmaknuti. Škola se prenosila kroz stoljeća, te je dr. Hatsumi njen 34. Soke.

Gyokko Ryu Koshijutsu

(U prijevodu: "Škola tigra od dragulja")

Za ovu se školu smatra da ju je kreirala kineska princeza. Tehnike su u Japan došle iz Kine za vrijeme T'ang dinastije, a smatra se da ju je donio kineski kaluđer po imenu Cho Gyokko. 1.Soke je bio Tozawa Hakuunsai, ali je školu prvi organizirao Sakagami Taro Kunishige, koji ju je usavršavao i upotrebljavao od 1532. do 1555.  Škola je predana Momochi Sandayu, koji je bio vrlo poznati ninja svoga doba. Momochi familija ju je nakon dugogodišnje tradicije predala Toda familiji tako da ju je Toda Shinryuken Masamitsu predao svom unuku Takamatsuu, a on svom učeniku Masaaki Hatsumiju, koji je njen 28.Soke.

Gyokko Ryu upotrebljava kružne i brze pokrete bazirane na napadu na određene vitalne točke, Koshijutsu  Atemi Waza. Također je kompletan borbeni sistem, koji upotrebljava tehnike goloruke borbe te tehnike sa raznim vrstama oružja kao što su mač, koplje, dugi štap i druga. Dr. Hatsumi je njen 28. Soke.

Kukishinden Ryu Happo Hikenjutsu

(U prijevodu: Škola tradicije 9 demonskih bogova)

Za ovu se školu također smatra da je potekla iz Kine. Smatra se da je starija od perioda Kamakura, od kada postoje zapisi. Ime Kukishinden ryu dao je car Go-daigo, samuraju Yasushimaru Takazaneu, koji mu je pomogao u borbi, te je car rekao da se borio kao devet  demona (kuki). Školu je sa svim njenim specifičnostima organizirao  Izumo Kanja Yoshiteru.
To je kompletan borbeni sistem koji sadrži goloruku borbu, jako se oslanja na tehnike sa kopljem, kratkim i dugim štapom te naginatom (vrsta helebarde); na tehnike bacanja projektila, tehnike koje su se koristile na bojnom polju, ali i na strategiju, upotrebu vatre i vode, tehnike nevidljivosti i prerušavanja.
Četvrta generacija pod vodstvom Kuki Nagatoa, formulirala je Kukishin Ryu u potpunosti.  Morihei Ueshiba, osnivač Aikidoa, učio je Kukishinden Ryu Happo Hikenjutsu, pod Kuki klanom, da bi kasnije osnovao Dojo pod imenom Kukishin Aikido. Postoji nekoliko Ryu ha sa imenom Kukishin, međutim samo su neki od njih zadržali tradiciju Ninja ratnika, dok su druge taj ratnički aspekt izgubile ili kroz desetljeća mijenjale. Dr. Hatsumi je  28. Soke ove škole.

Shindenfudo Ryu Dakentaijutsu

(U prijevodu: "Škola nepomičnog srca")

Osnivač ovog Ryua je bio Izumo Kanja Yoshiteru, ujedno i 1. Soke. On je prvo učio kineski kempo boks. Neke od tih tehnika se i danas vide u ovoj školi. Isti čovjek je  ujedno bio i Soke Kukishinden Ryua. Škola je specijalizirana za Jutaijutsu i Dakentaijutsu, odnosno tehnike bacanja i poluga,te udaranja. Njen tajni princip je princip prirode. Jedan od najboljih učenika  Jigoro Kanoa, osnivača judoa, Takenaka Tetsunoke je također učio Shindenfudo Ryu. Dr. Hatsumi je 26. Soke ovog Ryua.

Gyokushin Ryu Ninpo Happo Hiken

(U prijevodu:"Škola srca od dragulja")

Osnivač Gyokushin škole i njen 1.Soke je Sasaki Goeman Teruyoshi, koji je također bio jedan od Sokea u Gyokko Ryu školi. Gyokushin Ryu sadrži razne tehnike Sutemi waze i više je koncentriran na vještinu i tehnike špijunaže, nego na borbenu stranu. Škola se podučavala u tajnosti a miješala se sa ostalim školama, koje su upotrebljavale ninjutsu. Dr. Hatsumi je 21. Soke Gyokushin Ryua.

Koto Ryu Koppojutsu

(U prijevodu: "Škola obrušavajućeg tigra")

Koto ryu je došao iz Kine, preko Koreje u Japan, a donio ju je kineski ratnik  po imenu Chan Busho. To je bilo mnogo generacija prije nego ju je dobio Sakagami Taro Kunishige, koji je bio 1. Soke. On ju je organizirao kao Ryu. Soke Gyokko Ryua Sogyokkan Ritsushi bio je također i Soke Koto Ryua, ali se ona podučavala odvojeno i Densho (tajne skripte) su davani  odvojeno. 
Koto Ryu se više temelji na  udarcima, te upotrebljava kratke distance sa brzim i usmjerenim udarcima - Koppo - kojim se udara i lome kosti. Koto Ryu ima jedninstvene tehnike kenjutsua (mačevanja). Dr.Hatsumi je 18. Soke ove škole.

Takagi Yoshin Ryu Jutaijutsu

(U prijevodu: "Škola visokog drveća probuđenog srca")

Osnivač ovog Ryua je bio Takagi Oriuemon Shigenobu, 1.Soke. Smatra se da je učenje škole započeo svećenik iz Abe familije, koji je živio na Funagata planini, a zvao se Unryu. On je bio stručnjak za bojutsu (tehnike korištenja dugog štapa), shurikenjutsu (tehnike bacanja oštrica),  yarijutsu (tehnike sa kopljem), te taijutsu ili tehnike goloruke borbe, iz škole Amatsu Tatara Rinpo Hiden, ali također upotrebljava tehnike kodachijutsua (tehnike kratkog mača), hanbojutsua (tehnike kratkog štapa), tantojutsua (tehnike sa nožem), te toritsukejutsua. Školu je oko 1640. godine usavršio 1. Soke Takagi. U školi se koriste tehnike jutaijutsua i dakentaijutsua, i naglasak je na nekorištenju snage. U Takagi Yoshin Ryuu nalazimo tehnike iz kojih su se kasnije razvili judo i aikido. Učenje se u dijeli na šest nivoa.  Dr. Hatsumi je 17. Soke.

Gikan Ryu Koppojutsu

(U prijevodu: "Škola istine, vjernosti i pravde")

Osnivač škole i njen prvi Soke je bio Unryu Hangan Gikanbo, koji je živio za vrijeme Yeiroku ere, oko 1558. godine. On je bio daimyo (veleposjednik) Kawachi provincije. Spisi govore da je njegov udarac rukom bio tako jak da je mogao slomiti mač na dva dijela. Također je bio majstor hichojutsua i bacanja shurikena. Gikan Ryu sadrži puno specijalnih udaraca rukama, nogama i bacanja, kao i poseban sistem kretanja. Dr. Hatsumi je 15.Soke Gikan Ryua.

Kumogakure Ryu Ninpo Happo Hiken

(U prijevodu: "Škola sakrivanja u oblacima")

Kumogakure ryu ninjutsu je također jedan od kompletnih borilačkih sistema. 1.Soke i osnivač je bio Heinaizaemon Ienaga Iga. Tehnike borbe su slične tehnikama iz Togakure škole, pa se pretpostavlja da su se škole miješale. Kumogakure Ryu upotrebljava tehnike sa yarijem, mačem, a koriste se i oklopi, tzv. yoroi. Također postoje specifična oružja za tu školu kao npr. Ippon Sugi Noburi. Dr. Masaaki Hatsumi je 14.Soke navedenog Ryua.

BUJINKAN HONBU DOJO – BUJINDEN

Bujinden Dojo je otvoren 9-tog dana, 9-tog mjeseca, 9-te godine Heisei Imperial ere (1997. godine) a nalazi se u gradiću Noda shi. Bujinden u prijevodu znači "Palača ratničkih Bogova". Na otvaranju Bujindena Soke Hatsumi je izjavio da je sretan što članovi Bujinkana iz cijelog svijeta imaju konačno svoj prostor, koji će postati srce cijelog Bujinkana. Ispred ulaza nalazi se drvena tabla sa natpisom Bujinden, koja označava da je to glavni Dojo svih Bujinkan Dojo-a.

Bujinden Dojo je opremljen na tradicionalan način. U Bujindenu se nalazi pet Kamiza (tradicionalnih oltara), koji predstavljaju 9 škola Bujinkana. Postoji jedan veliki središnji oltar, koji predstavlja Togakure ryu, Gyokko ryu,Takagi Yoshin ryu, Kukishinden ryu i Shinden Fudo ryu škole, te četiri mala oltara koji svaki zasebno predstavljaju Kumogakure ryu, Koto ryu, Gyokushin ryu i Gikan ryu škole. Svaka od škola ima po dvije svijeće, te se prije svakog treninga pali svih 18 svijeća). Lijevo i desno se nalaze slike od Soke Hatsumia, te kanji koji označava Nebo.

U Dojo-u se nalaze i 3 Nafude (drveni okvir sa pločicama imena) na kojoj su svi najbolji učenici Soke Hatsumia iz cijelog svijeta.

Unutrašnjost Bujinden Dojo-a sadrži zidove od tvrdog drveta, toalet, malu svlačionu i dvoranu za trening od 48 tatamia (japanci mjere unutrašnjost u tatamijima/strunjačama 2m x 1m). Tu se također nalazi i mala čajna kuhinja, u kojoj se u pauzi treninga kuha čaj za učesnike treninga, koji piju zajedno sa Soke-om.

Ispod Kamize i uokolo se nalaze zidna postolja sa mnogim tradicionalnim oružjem Ninja ratnika za vježbanje, a duž zidova se nalaze mnoge slike, priznanja i pokloni, koje je Soke dobio iz cijelog svijeta, takodjer se nalaze i dva Samurajska oklopa, koje Hatsumi Soke koristi na svojim podučavanjima.

U Bujindenu, Soke Hatsumi često pridošlim učenicima crta i piše, te dijeli crteže i kaligrafijska mota, kao znak pažnje i dobrodošlice.

U Bujindenu se također mogu nabaviti brojevi najboljeg japanskog časopisa za borilačke vještine "Hiden Budo & Bujutsu", a za kojeg piše Soke Hatsumi.

Osim Hatsumi Sokea u Bujinden Dojo-u također podučavaju i drugi Shihani kao što su Nagato Shihan, Noguchi Shihan, Seno Shihan, Oguri Shihan i dr.