Saša Radović, pisac, aktivist, bivši časnik SIS-a i dragovoljac u Domovinskom ratu, okrivljen da je od umirovljenog generala Ivana Čermaka pokušao iznuditi milijun eura, nakon izlaska iz pritvora u ekskluzivnom razgovoru za portal Dnevno otkriva nove detalje slučaja i daje svoje mišljenje o pozadini uhićenja i iznude za koju je optužen. Dok u svom domu u istarskom gradiću Premantura s odvjetnikom priprema obranu za suđenje, njegov slučaj je, kako smo već izvijestili, neobjašnjivo prebačen pod jurisdikciju Županijskog suda u Zagrebu.
O samoj iznudi i dokazima koji potkrjepljuju optužnicu koja ga tereti da je od 28. rujna do 16. studenog 2011. od poznanika tražio da prenese Čermaku da se želi sastati s njim kako bi mu rekao da je za milijun eura spreman povući kaznene prijave i tužbu koje je podnio protiv njega te da će prestati javno iznositi optužbe za ratno profiterstvo na njegov račun za najmanje 500.000 eura, odlučno tvrdi kako je zapravo riječ o akciji koja je stručno planirana po iskustvu dugogodišnjih agenata paradržavnih i državnih struktura.
'Poslao me Joža'
Motiv za njegovo diskreditiranje, tvrdi Radović, dokaz je da Čermak i ostali ratni profiteri s kojima je još uvijek u dosluhu uživaju zaštitu državnih institucija.
- Dragovoljac sam od 1991.-1995., časnik Hrvatske vojske koji je nakon rata shvatio da smo prevareni i pokradeni. Dok su branitelji ginuli, ratni i pretvorbeni profiteri obogatili su se. Bio sam uvjeren da će institucije pravne države djelovati i kazniti ovu veleizdaju. Nakon što me Čermak tužio za klevetu, sakupljene dokumente i informacije koje su javno objavljene i nikada demantirane, ja sam temeljem članak 300. Kaznenog zakona bio dužan proslijediti DORH-u, te sam to i učinio. Predmetne spise uputio sam sudu i predsjedniku RH Josipoviću. Međutim, prošlo je godinu dana i ništa nije pokrenuto.
Krajem 2010. godine doživio sam prometnu nesreću, po mom mišljenju insceniranu, s teškim ozljedama opasnim po život. Nakon toga moja opsesija razotkrivanja ratnih profitera eskalirala je, posebice nakon poticaja predsjednika Josipovića koji me dopisom ohrabruje za moju intenciju razotkrivanja ranog profiterstva. Ljeti 2011. godine telefonom mi se javio emisar Ivana Čermaka, izvjesni Tomislav Mičić i najavio dolazak u Premanturu zbog procesa klevete. Nedugo potom sastali smo se u Premanturi i Mičić je predložio da se proces smiri. Kazao mi je kako ga je poslao Joža. Budući da sam dobro upućen u obavještajne krugove i tu kliku, bilo mi je jasno da je riječ o Josipu Perkoviću koji se među ostalima spominje u mojim dokumentima kao suradnik Čermaka pri trgovini oružjem za Bosnu i Hercegovinu. Mičić je nadodao kako ga je Joža poslao s namjerom da se meni pomogne, a usput mi je i zaprijetio kazavši kako mi se može dogoditi mnogo toga neugodnog. Potom je promijenio ploču i ponudio mi novac za ispriku i smirenje čitavog slučaja.
Mičićeve predratne veze s Ljubom Zemuncem i kriminalnim miljeom u Frankfurtu, njegove prijetnje svjedocima u sudskim procesima, davanje lažnog alibija za ubojstvo (kao i poratna suradnja s neoudbaškim elementima u novoj Hrvatskoj) bile su mi jasan znak da to nije običan razgovor nego dobro planirana akcija zaštite ratnog profiterstva - šokantno je razgovor započeo Radović, konstatirajući, suprotno navodima iz optužnice, kako je Čermak zapravo bio taj koji je njemu ponudio novac, odnosno svojevrsnu izvansudsku nagodbu s ciljem da se postupak riješi mirnim putem.
Iznuda ili dogovor?
Radović je, kako kaže, objasnio Čermakovom poslaniku da se njegova kaznena prijava više ne može povući te da dostavljeni stenogram VONS-a i ostali dokumenti nedvojbeno dokazuju da je šverc hrvatskom naftom činjenica za koju je odgovoran Čermak.
Tada mu se iznenada javlja savjetnik za sigurnost u Uredu predsjednika Saša Perković (op.a. sin Josipa Perkovića) te dogovora sastanka do kojeg, međutim, nikada nije došlo, već mu nakon nekoliko dana predsjednik Ivo Josipović e-mailom poručuje 'da će pravda pobijediti' i time, tvrdi, odbija njegovu molbu za pomoć.
- Prošlo je nekoliko tjedana od prvog susreta s Mičićem kada primam njegov drugi poziv u kojem mi ponovno poručuje da Čermak želi nagodbu. Odgovorio sam mu kako me to čudi budući da je Čermak na nedavnoj sudskoj raspravi rezolutno odgovorio da nije spreman na pomirbu. Mičić inzistira i uvjerava me da Čermak ipak pristaje na dogovor. Ovaj preokret u Čermakovom raspoloženju nedvojbeno mi je potvrdio svezu neoudbaških struktura i institucija legalnih vlasti koje pokušavaju izbjeći objave u javnosti. Jasno mi je da o istražnom postupku šverca hrvatske nafte u SAO Krajinu i o ratnom profiterstvu nema ništa i da hrvatska vlast želi ovu veleizdaju gurnuti pod tepih.
Odlučujem se za rizičnu varijantu žrtvenog janjeta u cilju da se pokrenu institucije i da se slučaj ratnog profiterstva zaista otvori. Ukoliko Čermak pristaje na isplatu novca, to bi bio neoboriv dokaz da je kriv. Na sastanku u Opatiji dogovaram 'odštetu' za navodno neizdavanje nove knjige. Bio sam uvjeren da se naknada za to 'neizdavanje knjige' nikako ne može podvesti pod ucjenu ili iznudu nego dogovor, a to mislim i danas.
Pretpostavio sam mogućnosti snimanja razgovora i telefonskih poziva kao i video snimki, jer sam informatički educiran, ali sve to navodilo je na mogućnost otvaranja procesa ratnog profiterstva. Otvaranje istražnog postupka protiv ratnog profiterstva Čermaka, neosporno bi anuliralo sve optužbe protiv mene. Međutim, nakon scenarija ujedinjenih agenata i mog uhićenja, konačno se pokreću državne institucije, ali umjesto Ivana Čermaka procesuiraju i optužuju mene - prepričava Radović i dodaje kako smatra da su svi kojima je dostavio podatke o notornoj činjenici šverca hrvatske nafte za srpske tenkove dužni i kazneno odgovorni jer nisu učinili ništa.
Supruga je uhićena kod kuće!
Također, istarski pisac ukazuje i na brojne greške koje su državne institucije počinile u svom nastupu prema njemu kao i na neistine objavljene u medijskim izvještajima o tom slučaju.
Tako tvrdi da su u medijima objavljeni transkripti tajno snimljenih razgovora s njegovim namjerno izmišljenim doživljajima vezanim za nasilje. Nadalje demantira informaciju da je zajedno s njime kod tunela Učka uhićena i njegova supruga i objašnjava kako je ona uhićena nekoliko sati kasnije u kući u Premanturi gdje je dokazano boravila svaki dan.
- Supruzi uzimaju mobitel i neopravdano uzimaju svu njezinu ušteđevinu iz sefa u njenoj kući i na taj način onemogućuju plaćanje odvjetnika. Ispituju suprugu pet sati bez upozorenja na njezina prava da se može braniti šutnjom ili pozvati odvjetnika. Istovremeno je novinarima prezentiran lažni podatak da je Čermak osobno meni predao novac kod tunela Učke, jer njega tamo nije bilo. Čermaka sam vidio samo jednom na raspravi u sudu i nikad s njim nisam razgovarao ni direktno ni telefonski. Sve ponude išle su preko Mičića - objašnjava Radović.
Sumnju je bacio i na Tomislava Mičića, jedinog svjedoka u cijelom ovom procesu, jer je njegovo ime, prije negoli je portal Dnevno nedavno o tome izvijestio, bilo potpuno zaštićeno u javnosti i ni u jednom mediju nije spomenuto, dok su s druge strane novine i televizijske kuće prštale i najsitnijim detaljima slučaja.
U konačnici razgovora Saša Radović poručuje kako je svjestan da se pred njime nalazi teška bitka, no kako mu ne pada napamet odustati od dokazivanja svoje nevinosti i prokazivanja stvarnih krivaca koji su se rapidno bogatili na tuđoj krvi.
Valja reći kako zasad još nije određen datum početka suđenja s obzirom da Županijski sud još nije donio mišljenje o žalbi Radovićevog odvjetnika na okolnosti prebacivanja slučaja u Zagreb.
Autor: Mladen Prenc
| < « | » > |
|---|