Bio ovdje na vlasti kralj, car, maršal, poglavnik, vrhovnik ...tko god, mi uvijek samo šutimo i trpimo. E da, tu i tamo za nekoga ratujemo.... i uvijek najebemo. Kako god okreneš . Jedni te isti magarci nas vuku za nos već godinama. I mi svaki put pomislimo ; "ma dosta su krali, valjda će ovaj put stvarno nešto napraviti...". Ali njima nikad dosta. Mladi Hrvati prate trendove u svijetu, povezani su internetom, razmjenjuju iskustva... Međutim, nemaju načina da realiziraju svoje ideje. Mladi, pametni i školovani ljudi ne mogu dobiti niti jedan posao na natječaju. Svi natječaji se pišu tek kada se ima kandidat za to mjesto. Uglavnom netko politički podoban .... I SVI to znamo, ali prihvaćamo to kao normalno.
Ne prestajemo se iščuđavati kako mladi danas nemaju osjećaj domoljublja. A usporedimo situaciju sa Jugoslavijom poslije rata i Hrvatsku danas. Partizani su bili pobjednici u ratu i oni su s time pumpali narod. A nas, pobjednike u Domovinskom ratu, gurnuli su u neke kategorije i kad im zatrebamo malo s nama manipuliraju, a kad im ne trebamo, šutnu nas ... Povremeno nam osnuju neki Fond s kojim oni upravljaju, nama podijele 100-200 kuna dividende a milijuni ostaju.
I opet, SVI SVE ZNAMO ali šutimo i trpimo...
A mladi vide da ne postoje one vrijednosti u koje oni vjeruju. Heroji su u tamnicama, branitelji bez struje i vode u barakama, stalno se nešto bune.... Svi su kao prolupali i imaju velike mirovine ... Kada im dosadi sjediti po birtijama i trošiti mirovinu, onda naprave neko sranje... I to je slika o nama.
I onda ti isti mladi domoljubi, pametni i školovani, žele pomoći svojoj Hrvatskoj, žele svoje znanje i pamet iskoristiti kako bi napravili nešto dobro i prosperitetno za domovinu, nalete na onaj "stari kadar" nasljeđen s komunizmom, i njihove metode rada, korupciju itd.... i naravno, ostanu razočarani u sve to. Okrenu se prema vrijednostima kojima ih uče, pogledaju u one koji su im to omogućili, a njih nema. Pognuli su glave ... šute i trpe. Potraže heroje, Gotovinu i Norca, a ni njih nema... Jedini im utjehu još pruža Marko i njegove pjesme. Još jedino on, Thompson, može u njima probuditi osjećaje ponosa. I mladima i izgubljenim braniteljima.
Razočarani su i jedni drugi. Branitelji ostaju i bore se dalje protiv svih nepravdi. Neki ne izdrže pritisak, popuste... Ali drugi još uvijek stišću zube i guraju dalje. Ovo je njihova zemlja, njihov dom, za to su se borili...
Mladi, onako razočarani, odlaze u druge zemlje kako bi ostvarili svoje snove i radili što vole i znaju. I još ih netko za to dobro plaća. Netko je sretan što je dobio tako pametnog i sposobnog mladog stručnjaka, punog ideja... A u Hrvatskoj, umjesto toga pametnog domoljuba, sjedi nečiji sin ili kćer... pobijedio/la na natječaju, naravno.
Drugi mladi sposobni domoljubi, pronalaze nekako posao u nekoj manje atraktivnoj državnoj službi, i unatoč svojoj pameti i znanju, ne mogu unjeti neke promjene u rad, poboljšati kvalitetu usluge ali i uvjete rada.. Stari kadar im to ne dopušta. Nitko ne može srušiti stari sistem rada.
I kako sada nakon ovih slika ove naše domovine, privoljeti onoga mladog Njemca da dođe na Rab recimo, a ne na Ibizu?
Stari kadar nam je na GLAVNIM mjestima u turizmu . Barem kada govorimo o lokalnom nivou... u svakom kutku Lijepe Naše.
Osim turizma, po SVIM ministarstvima, SVIM uredima bilo koje državne službe... Tamo žive posebni ljudi koje ni jedan rat ne može istjerati van iz te kancelarije. Tko se jednom uvali, do penzije je tamo... To smo nasljedili iz bivše Juge, ali koliko mi se čini, i jako dobro to njegujemo.
Stari kadar je na svakom šalteru, pa čak i ako tamo sjedi neka mlada osoba... Jednostavno su je prislili da se uklopi u shemu ili će je sistem prožvakati i ispljunuti.
Za bilo koji posao, za bilo koji natječaj, za bilo koju funkciju, moraš imati "vezu". Veza ti je sve. Ako nemaš veze, ne možeš ništa... Možeš samo patiti se i preživljavati nekako. I onda se čudimo što smo u rangu Zimbabvea po korupciji... Ako trebaš preko reda na operaciju, platiš doktoru, ako trebaš položiti ispit na fkasu, platiš pofesoru, ako te zaustavi policajac, staviš mu nešto u vozačku, ako hoćeš pobjediti na javnom natječaju za izvođenje radova ili opremanje nečega, moraš dogovoriti proviziju, ako je 2 miljuna trošak - piši tri. Ja tebi posao - ti meni lovu. Ionako će to građani platiti.
A kada sve propadne, onda opet guli narod. Guli one koji šute i rade, guli one unakažene koji su stvorili ovu državu, oni su inako naučili ići prvi ...
Eto, čak nam je i neovisnost brzo dosadila. Nakon toliko čekanja, toliko prolivene hrvatske krvi od stoljeća sedmog, i već se prodajemo.
Jedino što će povijest zapisati biti će to kako smo napokon izborili priliku i samo smo si dokazali da ne znamo sami ništa. Nama treba čizma za vratom da bi se mi osvijestili. I stalno za nekoga ratujemo.
Napokon smo ovaj puta ratovali za sebe, za Hrvatsku, nitko nije stajao iza nas.... i pobijedili smo.
Što se dogodilo da se toliko toga stidimo? Zašto zatiremo svaki trag tome povijesnome događaju? Stotinama godina su Hrvati sanjali taj san. Kralj Tomislav bi bio ponosan na nas i postrojio bi nas svake godine da nam to kaže... Ništa više i ne trebamo. Nismo se borili za "povlastice", koje ionako drugi koriste...
Ali mi ćemo trpjeti koliko treba. Zaboravili su oni da smo mi pobjednička vojska. I s jačima smo se mi tukli.... Nas najviše boli kada vidimo što nam od Domovine uradiše... Pa za nju smo krv prolili, za nju smo braću i sestre dali.
I režite nam i tih 10% iako znamo da nećete opet ništa napraviti. Režite koliko hoćete, samo neka Hrvatska bude dobro...
Ali IZAĐITE pred ovaj napaćeni narod, pokažite pa da vidimo vašu ljubav prema Domovini na djelu. Odredite sebi plaću kolika je prosječna plaća hrvatskog radnika. Poistovjetite se s narodom, s onima koji su vas izabrali.
Uporno zaboravljate da vas je narod izabrao, ne zavrćite mu ruku.... Ili je stvarno došlo do toga da nam se sada već u lice smijete i govorite kako smo svi glupi i kako ćemo opet prožvakati to što ste sebi kozmetički srezali primanja?
Da, zaboravih da mi šutimo i trpimo... i dižemo ruku za njih...ali gledamo u pod.
I nakon godina i godina odbijanja, napokon sam i ja morao popustiti i reći : Nismo se za ovo borili ...
Ali ne želim se predati. Želim tim mladima domoljubima poručiti da ima još uvijek nas koji vjerujemo u onu našu Hrvatsku u kojoj ćemo lijepo i slobodno živjeti. Za nju smo se borili i dočekati ćemo ju skupa. Mladima treba dati priliku da razvijaju hrvatsko društvo, pa čak i ako griješe. Bolje da oni griješe i tako izvuku neke pouke, nego ovi što već pola stoljeća griješe a mi šutimo i trpimo....
Ako ih pustimo da nastave ovako onda nismo bolje ni zaslužili. Pokažimo da smo živi i da iako su nam glave otežale, još uvijek ih možemo visoko podići.
Ispričajmo svoje priče mladima, oni su ti koji će to prenositi. Koliko god nam nešto bilo teško, svojoj djeci trebamo objasniti što je i kao bilo... Ako to ne uradimo djeca će stvoriti svoje mišljenje na osnovu dostupnih informacija. Neka znaju istinu, imaju pravo na to. Nemojmo se poslije čuditi kako su nezainteresirani ... za sve.
Pustimo mlade da pokažu što znaju, neka tako dokazju svoje domoljublje. Ne daj bože da i oni moraju s puškom dokazivati...
Jedino zajedno možemo uspjeti. Mi i vi, mladi domoljubi.
Tyson
| < « | » > |
|---|