Domoljublje. Kako jednostavna riječ a tako široka kao slavonska ravnica... tako velika i duboka kao Jadransko more... tako goropadna, ponosna, velika i prijeteća kao Velebit... tako pitoma i nježna a istovremeno puna strahopoštovanja kao imotsko jezero... tako lijepa i mila a tako snažna i prkosna...tako NAŠA.

Domoljublje je jedan od najljepših osjećaja koje čovjek može nositi u sebi.... uz ljubav naravno. Ali i domoljublje i ljubav su jedno, jer  domoljublje je ljubav prema domu i rodu. Domolljublje ili patriotizam odlika su ponosnih naroda, koji se diče svojim domom i to samo žele javno pokazati i dokazati. Domoljublje nije mržnja, to je nešto što voli svoje a tuđuje poštuje...

Hrvatsko domolublje ne znači mrziti Srbe nego znači VOLJETI SVOJE. I svaki Srbin rođen i odrastao u Hrvatskoj trebao bi biti domoljub jer Hrvatska je njegova zemlja, to je njegov dom.  I hvala Bogu, ima takvih Srba, borili su se i u Domovinskom ratu za Hrvatsku, za svoju domovinu. Svi ostali kojima smeta domoljublje, i koji ga nazivaju fašizmom, obični su antihrvati i jugonostalgičari koji su nas zatirali pola stoljeća kao narod, a prije toga, kroz različita državna uređenja pokušavali ostvariti svoj bolesni naum o svim Srbima u jednoj državi, o Velikoj Srbiji...

Takvima i njihovim poslušnicima i trčkaralima, domoljublje je znak na uzbunu...

Domoljublje je prije svega odgoj, ali i ne mora biti. U svakom slučaju, bilo odgoj ili ne, s tim se mora roditi i to morate imati u sebi...

Domoljublje se mora i živjeti... Nije dovoljno povremeno ispucati svoje domoljubne potrebe, ili jednom godišnje otići u Čavoglave a već drugi dan zaboraviti na sve...

Za Domovinu se diše, nju se živi svaki dan... Ali domoljublje nije samo rat ili svi oni ratovi iz prošlosti... Domoljublje je i svaki onaj radnik u tvornici, blagajnica u marketu, gospođa na šalteru u pošti, vozač tramvaja, policajac, vatrogasac, medicinska sestra... koji šute i marljivo rade svoj posao, plaćaju državi bezobrazne poreze, i svojim radom prehranjuju obitelj.

Zato domoljublje i je tako širok pojam... Ali, kako biti domoljub danas kada su nas uspjeli dovesti u stadij da pola Hrvata je potpuno razočarano u sve, ne vjeruje nikome i ne vidi nikoga tko može nešto promjeniti... Onaj mali dio koji se ne predaje čini šačicu koja se trudi nešto napraviti i promjeniti...

Ta šačcia se djeli na bezbroj udruga, ali i razno raznih muljatora koji su iskoristili loš zakon i postali nekakvi  branitelji i invalidi i predstavljaju danas razno razne udruge i govore u ime svih ...

I tu malu šačicu onih koji su spremni boriti se razjedinju ovakvi tipovi koji su jako dobro raspoređeni na sva strateška mjesta i jednostavno kontroliraju, cenzuriraju ... Kao što u svakom žitu ima kukolja, tako i u svakoj udruzi ima svega i svašta se u njih infiltriralo... To su ljudi sa zadatakom, to su spavači koji se aktiviraju u određenim trenutcima kada dobiju zapovijed. Oni su ti koji unose razdor, oni su trovači....

Domoljublje je vodilo i hrvatske branitelje u neravnopravnoj borbi za obranu domovine, i samo zahvaljući njemu, velikoj vjeri i nadi i spoznaji da se bori za ispravnu stvar, pobjedili smo i potukli do nogu neprijatelja... Trebalo nam je gotovo 5 godina ali smo ih pregazili... DOMOLJUBLJEM. I da nas nisu zaustavili, pregazili  bi smo ih da se ne oporave narednih 50 godina... Ali velike sile su ih opet spasile jer im ne odgovara jaka Hrvatska. Smetao im je i Franjo Tuđman, i preko svojih sluga, bivših udbaša infiltriranih u vrh vlasti, podmetali prvom hrvatskom Predsjedniku, radili mu iza leđa, stvarali incidente i u stvari, čak i za vrijeme same obrane Hrvatske, radili iznutra protiv nje...

Zbog svih onih razočaranih koji ne glasaju i koji ne vide spas u nikome,  danas imamo državnu vlast, Predsjednika i Sabor, izabrane voljom 30-tak% ukupnog broja birača. Manjina je preuzela vlast i opet provodi svoje ideje o nekom novom „Bratstvu i Jedinstvu“, o nekoj novoj federaciji ili konfederaciji, nekoj novoj Jugoslaviji...

Žao mi je onih iskrenih domoljuba koji misle da ćemo se spasiti od neke nove Jugoslavije ulaskom u EU... Ne vide i ne žele vidjeti kako je sada tamo, kakve tamo diktature vladaju, kakve cenzure medija su na snazi... Mađari su ugasili sve neovisne i euroskeptične medije... Večeras je na ulice Budimpešte izašlo 100.000 Mađara koji su se pobunili protiv Orbanove diktature...ali toga u EU medijima nema.... Nema ništa ni u medijima da su jučer Amerikanci pogodili s dvijema raketama Iran... Zamislite u današnje vrijeme interneta kada se informacije prenose istog trenutka na sve dijelove svijeta, nigdje nema vijesti o tome... Što je zajedničko s cenzurom u EU i američkom cenzurom? Zajednička je CENZURA.

Ista je to ekipa koja drma svijetom, koja određuje političke promjene, gospodarske krize, kroji granice, stvara regije, stvara velike saveze, ubija nacionalni idnetitet malih naroda, dok oni veliki imaju prava na to, jer oni su gazde. Gdje je u svemu tome domoljublje??? Gubi se, ubija ga se jer je opasno po  planove velikih sila.

Želite biti Hrvat, svoj na svome, orati svoje njive, loviti ribu u svome moru...? Pa vi ste onda domoljub! Kvarite planove onima koji žele upravljati vama, prodavati vam njihove usluge, ubiti vašu kreativnost, običaje, nacionalni identitet i pretvoriti vas u ovisnike... Morate postati ovisni o njima i njihovoj ponudi i potražnji. Morate za njih jeftino raditi i samo od njih kupovati njihove proizvode... Ali vi bi ste ipak bili svoj na svome? Opasni ste – vi ste domoljubi!

A mi... mi smo čudan narod.... Izgubili smo dragocjeno vrijeme tražeći sebe, sažaljevajući se nad samima sobom ... Mi svoje domoljublje dođemo ispucati na internet, a oni koji ga nemaju sjede pred seoskim dućanima i natežući Žuju pričaju o svom Hrvatstvu i o tome što bi trebalo napraviti... Na internetu se i posvađamo, potučemo, vrijeđamo... opet se djelimo...

Koliko nas je iskrenih domoljuba koji su itekako svjesni da ovo nije ono za što smo se boril, ali koji unatoč  tome ne gledaju Domovinski rat kao konačni rat za Hrvatsku, nego samo kao jednu bitku... Pa Hrvati se za samostalnu državu bore već tisuću godina, i sada kada imamo osnove te samostalnosti, ne dopustimo da izgubmo to. Ne ljutimo se na onu polovicu naroda koja  je razočarana i ne poduzima ništa. Nije kriv narod nego oni koji su ih stavili u robovlasnički odnos na različite načine...

Najbitnije je izgladniti ljude a onda kada im malo daješ mrvica sa stola od njih radiš vjerne sluge... A one nepokolebljive samo moraš dobro držati pod kontrolom, i samo paziti da ih stalno svađaš međusobno i onda nemaš s njima problema...

I onda, dođe mi da se predam kad oko sebe gledam... Toliko tuge, jada, zavisti, ega, nesloge, svađe, političke zaluđenosti, straha, nepovjerenja... I dok se ta šačica onih koji se žele boriti pokušava okupiti, provokatori ih svađaju i razjedinjuju, odrađuju zadaću.

I onda vidim svoje prijatelje koji su se borili za Hrvatsku, kako danas prodaju svoja polovna računala, kako odjavljuju internet i telefon, kako se prodaju ionako jeftine mobitele samo da bi preživjeli barem idući mjesec... kako nemaju posla, ili one koji imaju kako ih se izrabljuje, kako ne dobivaju plaće, kako su poniženi, zgaženi....

I kad vidiš sve to, pomisliš da je nemoguće utjecati na to i boriti se protiv tih sila koje imaju ogromnu mašineriju u svojim rukama, i koji nas sustavno truju dezinformacijama, kako nam nameću stavove i grade mišljenja, kako s nama manipuliraju i koriste nas za svoje niske i bezobzirne ciljeve... Ali ima nešto što je uvijek ovom narodu donosilo dane ponosa i slave, a to su HRVATSKI DOMOLJUBI. To su oni  koji su ginuli za Hrvatsku prije tisuću godina, to su oni koji su ginuli prije 15-20 godina. To su oni koji tek stasaju i koji će ako bude trebalo opet ginuti za Hrvatsku....

I mi smo samo narod jedan podjednako vrijedan, bez ljubavi gladan, bez radosti žedan... I što će ti život kad puteve mjenjaš, bolje da umreš nego da se predaš...

Na kapelici na groblju u Driveniku, malom mjestu u zaleđu Crikvenici, stoji kamen s  križem i natpisom koji je tako jednostavan a tako puno govori... I taj natpis stoji stotinama godina i uvijek ima isto značenje, i onda i sada i u budućnosti... a kao da su ga sada hrvatski branitelji pisali mladim domoljubima.... na kamenu uklesano piše: „ŠTO STE VI - BILI SMO I MI, ŠTO SMO MI - BIT ĆE TE I VI“ i stoji kao ZAVJET mladim domoljubima da se pridružuju i nastavljaju borbu jer ovo je i njihova borba, ovo je borba za njihovu još nerođenu djecu, i djecu njihove djece....


tyson


Mi smo narod bez ljubavi gladan, bez radosti žedan...

Kolumne - Tyson