Odakle si i s koje fronte stižeš, hej ratniče umornog koraka? Odavno se ovdje boj ne bije, zašto kao duh ovuda lutaš? Ja sam duša hrvatskih ratnika, Domovinu tražim i stijeg što se vije i MOJOM je krvlju ona natopljena, a duša nema mira, traži je….
E brate moj, u što smo se pretvorili… postali smo duhovi koji lutaju ovom zemljom umornog koraka. Postali smo teret svima a svi se zaklinju u nas … Uzdižu nas u nebesa kad im trebamo, i brišu s nama cipele kad im ne trebamo. Vole nas i ljube kad je to moderno, a odbacuju kad im postanemo teret…
Sjećaš li se brate moj, onih naših dana ponosa i slave? Sjećaš li se brate kako smo jurišali uzdignute glave, kako smo prkosili sili i za Domovinu svoju mladu krv lili? Eh, bili smo ko divlji vjetar svih tih godina….pa i danas kada čujem naše pjesme KRV U MENI VRI, to je ljubav koja godinama zri…
Jedino je problem, brate moj, što vrijeme više ide sve manje znam gdje pripadam…. Mislio sam da znam, ali kad se okrenem oko sebe ne vidim ništa osim crno bijelog svijeta… Nestale su boje. Bezlični ljudi tumaraju i prolaze pored mene, kroz mene… pa tek tada shvatim da sam stvarno duh… a još jučer sam htio jurišati opet na neke nove sile, rušiti nove barikade…. Od jučer do danas – od dječaka do starca….
E brate moj… možda je vrijeme da se predamo, da priznamo poraz i potražimo sreću negdje drugdje, negdje gdje ima boja, gdje svijet nije crno bijeli… Na nekoj egzotičnoj plaži, ležaljci, s koktelom u ruci i sunčanim naočalama, i mladom mulatkinjom koja nas hladi velikim palminim listom….?
Ali bojim se brate moj, kakve smo sreće da bi se drugi dan i na tu plažu iskrcal neki novi četnici, komunjare, pa za njima došli neki novi muljatori, profiteri, dezerteri… pa opet sve iz početka….a nemam više onih 18 godina….
A da iskopamo neki podzemni bunker i zatvorimo se u njega, brate moj? A kako ćemo ovakvi bolesni, krepali bi za tri dana…. Pa što nam onda preostaje? Boriti se do zadnjeg metka? Znaš brate, onaj zadnji metak što smo držali u onom malom džepiću na prsluku, onaj za sebe, za "ne daj Bože“ ako dođe do toga… da se borimo do zadnjeg metka pa kud puklo da puklo? Možda bi trebali i to brate moj, i nadati se da ćemo ovaj put među prvima pasti ….
Tamo gdje su moji korjeni sto ljepota živi u meni, tamo nosim svaku pobjedu svojoj zemlji, svome narodu… ali sve teže i teže , brate moj….
Tyson
| < « | » > |
|---|