Hrvati su narod koji jako malo ili možda čak nikako ne uči i ne izvlači pouke iz svoje prošlosti a u prilog tome ima jako puno primjera. Ne treba se vraćati daleko u prošlost, dovoljno je vratiti se u vrijeme 20-tak godina prije 2. svjetskog rata kada se osnovao ustaški pokret kao posljedica velikosrpskog terora. Sada ne bih pisao o ustašama za vrijeme 2. svjetskog rata i njihovom savezništvu sa fašističkom Italijom i Njemačkom, ali bih se želio osvrnuti na same razloge osnivanja takvog pokreta. Dakle, razlozi osnivanja tog pokreta su bili potlačenost Hrvata u svim državnim uređenjima u kojima su se nalazili zajedno sa Srbijom.
Nakon 2. svjetskog rata dio ustaša nastavlja i dalje borbu za slobodnu i neovisnu Hrvatsku državu, ali u tom postratnom periodu odrastaju i nove generacije hrvatskih domoljuba koji se jednakim žarom bore za istu ideju – slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
Sjetimo se samo Brune Bušiće, hrvatskog intelektualca i revolucionara koji je govorio da se Hrvatska bez oružja nikada neće osamostaliti. Danas ga njegovi protivnici nazivaju ekstremom, a ja bih ga nazvao vizionarom, što se i dokazalo 90-tih godina prošlog stoljeća kada su se Slovenija i Hrvatska pokušale otcjepiti od Jugoslavije….
U tom razdoblju SFRJ, koja je bila nastavak Kraljevine Jugoslavije, Kraljevina SHS itd, odnosno Velike Srbije, proganjani su mnogi hrvatski domoljubi koji su sanjali neovisnu Hrvatsku. Franjo Tuđman također je bio vizionar koji je svoju viziju o slobodnoj i neovisnoj hrvatskoj državi uspio i realizirati uz pomoć hrvatskih domoljuba koji su spremno stali na branik Domovine i svojim životima i zdravljem platitli cijenu slobode i neovisnosti….
Međutim, danas, 20 godina od početka Domovinskog obrambenog rata, pravi hrvatski revolucionari gotovo da i ne postoje. Znam, mnogi će reći da imamo sada slobodnu i neovisnu Hrvatsku državu pa samim tim takvi revolucionari i nisu potrebni. Mislim da je to velika pogreška, jer Hrvatska je danas jednako ugrožena kao i '91.
I sada, kao i te '91.g. Hrvatskoj prijeti opasnost od raznih sila koje ne žele njenu neovisnost. Međutim, hrvatski političari, i hrvatska aktualna vlast, vode Hrvatsku u neka nova držvna udruženja, pravdajući to boljitkom Hrvatske… Pri tome ne spominju negativne stvari koje donosi to udruživanje s drugim zeljama. Ističu se prednosti, kojih stvarno i ima, ali negativnosti su takvih razmjera da ih se nikako ne smije ignorirati i prešućivati. Zašto hrvatski političari, naročito svi oni koji se posebno busaju svojim domoljubljem, tako srljaju u te asocijacije iako znaju da time puno gubimo…? Da li zbog svoje nesposobnosti, da li zbog svoje naivnosti ili zbog osobne koristi? Koji god odgovor da bio, Hrvatskoj se ne piše dobro…
No vratimo se hrvatskim borcima za slobodu.
Početkom „balvan revolucije“ i agresije na Hrvatsku, tisuće dragovoljaca činile su okosnicu otpora velikosrpskoj agresiji. Možemo reći da su se tada „rodile“ tisuće boraca za slobodu koji su bili spremni svojim životima platiti slobodu hrvatskog naroda i neovisnost Hrvatske.
Danas imamo pola milijuna hrvatskih branitelja, a u ljeto '91. Hrvatsku je branila šačica slabo naoružanih dragovoljaca. Bili su to najčistiji hrvatski domoljubi koji nisu ni trenutka kalkulirali, već su odmah uzeli pušku u ruke.
Političarima, i onima iz HDZ-a i onima iz SDP-a, mora se priznati da su se uskladili oko braniteljskog pitanja. Davno se shvatilo da je upravo ta (preživjela) jezgra dragovoljaca, najveća opasnost za njih iz više razloga a neki od njih su: strah od reakcije ratnika nakon završetka rata, kada se vrate kućama i potraže svoja stara ili neki nova radna mjesta, pa zateknu prazne, opljačkane i rasprodane tvornice, ili ako njihove tvornice i dalje rade, na njihovom radno mjestu bio je netko drugi… netko tko nije htio nositi pušku.
Ta kategorija domoljuba – ratnika, bila je opasnost za političare i zato jer udruženi predstavljali su opasnost za vlast i sve njihove buduće nečasne radnje. Tada se krenulo na „proizvodnju“ branitelja ili njihovu diskreditaciju, minimaliziranje njihovog doprinosa u stvaranju Hrvatske. SDP-ova vlast je donjela neke odluke i zakone koji imaju dugoročne posljedice po Hrvatsku i po branitelje. Ponovnim dolaskom HDZ-a na vlast, u stvari se i nije puno promjenilo. Malverzacije su nastavljene, političari su i dalje bili bahati i pohlepni i nastavili s još većim kriminalom….
Danas se HDZ vadi na to da je generale morao izručiti Haagu jer je SDP-ova vlast izglasala nadležnost Haaga nad Bljeskom i Olujom. Ono što čini razliku u domoljublju je sadašnje ponašanje političara i oštriji zaokret politike u smjeru zaštite nacionalnih interesa. Ako je SDP već i izglasao tu nadležnost Haaga za Bljesak i Oluju, HDZ se trebao postaviti na način da tu nadležnost poništi. Međutim, HDZ nastavlja s SDP-ovim planom i aktivno sudjeluje u „lociranju, identificiranju, uhićenju i izručenju“ hrvatskog nacionalnog junaka, Ante Gotovine…. Dakle, promjenom vlasti nije se promjenila politika nego je nastavljena ista ona SDP-ova.
Branitelji su rascjepkani u stotine različitih udruga a sve one (većina njih) žive na račun državnog proračuna i svoje aktivnsoti financiraju od onoga što im Vlada udjeli. Iako bi potporu Vlade trebale dobiti sve udruge na osnovu svojih programa, praksa je sasvim drukčija. Milijunima kuna poreznih obveznika nagrađuju se vjerne i odane braniteljske udruge, odnosno predstavnici tih udruga. „Velike“ udruge dobivaju i najviše novca, što je nekako i logično, ali zar u ovakvoj krizi kada se braniteljima režu mirovine, takve udruge moraju organizirati kojekakve športske događaje umjesto da se odreknu svih tih silnih milijuna u ime ne diranja braniteljskih mirovina… Sasvim je jasno da dio tog novca završava u privatnim džepovima, jasno je i da su predstavnici tih udruga nagrađeni i na druge način za svoju odansot Vladi, od namještanja raznih poslova za njihove privatne firme pa sve do mjesta u nadzornim odborima itd. Za uzvrat bezrezervno moraju podržati Vladu i svaku njenu odluku, i uvijek stati uz premijera/premijerku i pokazati kako su odani i podržavaju Vladinu politiku.
Veliki broj branitelja od tih pola milijuna uopće ne zaslužuje biti u toj kategoriji. Osobno mislim da muljatori koji su na razne načine došli do tog statusa zbog neke osobne koristi i nisu tako veliki problem i s malo volje bi se vrlo lako raskrinkali, međutim, problem je u zakonu o pravima branitelja koji je sve kategorije svrstao u isti koš. Puno njih koji ne zaslužuju nositi časno ime hrvatskog branitelja, raspoređeni su po udrugama, i s obzirom da od toga broja od pola milijuna, većina su onih koji tu ne spadaju, dolazimo do situacije kada su istinski bojovnici u velikoj manjini. Njihov glas se ne čuje, a svojom malobrojnošću su izgubili mogućnost legalnim putem nadglasati „ove druge“. Politika danas kontrolira braniteljsku populaciju i koristi je u svoje političke svrhe, manipulira s njima i koristi ih kako im kada odgovara.
Međutim, ipak i danas postoje oni istinski borci za slobodu koji su i danas spremni jednakim žarom boriti se za Hrvatsku ( i bore se) kao i '91. To su ljudi koji su ostali izvan politike, i koje se ne može kupiti nikakvim novcem niti povlasticama. Možda su malobrojni, ali nisu li bili malobrojni i '91.?!
Ti ljudi su današnji hrvatski „revolucionari“, to su ljudi koji su shvatili da borba za Hrvatsku nije završila 1995.g. nego traje i danas i trajati će još dugo… To su ljudi koji ne kalkuliraju, kao što nije kalkulirao Bruno ili Zvonko Bušić. To su ljudi koji su se izdigli iznad dnevnopolitičkih kalkulacija i koji svoje domoljublje ne prodaju ni za što na svijetu. Takvi ljudi danas se pokušavaju marginalizirati, svrstava ih se u različite kategorije, ovisno o onome tko ih svrstava, pa tako su za neke ekstremi a za neke marginalci itd.
Danas više nemamo Brunu Bušića, ali imamo dio dragovoljaca Domovinskog rata koji se nisu prodali nikome, i dio udruga koje se ne financiraju iz državnog proračuna, koji imaju isti odnos prema svakoj političkoj stranci i koji svoje domoljublje ne mjere stranačkom iskaznicom nego spremnošću na žrtvu za Hrvatsku. To nikako ne znači da oni dragovoljci koji pripadaju nekim strankama nisu jednaki domoljubi! Upravo se o tome i radi. Svaki branitelj, kao i svaki drugi građanin ove zemlje ima pravo na svoj politički svjetonazor, i najžalosnije je to što nas branitelje (osim političara) razjedinjuju pripadnost ili simpatije za različite stranke. Dakle, kako jedan predsjednik udruge može u ime svih članova (koji su vjerojatno simpatizeri ili članovi različitih stranaka) zastupati iste stavove svih njih? Neki zato predlažu Braniteljsku stranku, ali i takva stranka već postoji...
U ovo predizborno vrijeme, samo se potvrđuje koliko politika razjedinjuje branitelje. Jedni su pravaši, drugi HDZ-ovci, treći liberali itd…. I opet sve to potvrđuje ono što godinama pokušavam istaknuti a to je da se branitelji moraju izdignuti iznad stranačke politike.
Braniteljima je potrebna jaka organizacija koja će u ovakvo predizborno vrijeme iznijeti zahtjeve i poslati ih svim političkim strankamai zabraniti svojim predstavnicima da se politički angažiraju ili nastupaju.... . Svaka politička stranka morala bi se izjasniti o tim stavovima i u slučaju da dođe na vlast držati se tih preuzetih obveza. S obzirom da u Hrvatskoj danas postoje samo na papiru desnica i ljevica jer uglavnom sve stranke manje – više jednako razmišljaju, glupo je da se branitelji međusobno svađaju oko toga da li je bolji HSP, A- HSP, HSP dr. A. Starčević, HDZ, HSS itd.,itd.
Branitelji se moraju složiti oko bitnih nacionalnih pitanja i te svoje stavove proslijediti strankama i od njih zahtjevati da od toga ne odstupaju. Oni koji tvrde da branitelji nemaju pravo na to, poručujem da JEDINO branitelji imaju pravo baš na to, jer oni su ti koji su bili spremni na žrtvu i koji su stvorili ovu državu a ne političari koji su za vrijeme rata sjedili u podrumima.
I sada kada se hrvatski domoljubi boje dolaska SDP-a na vlast, većina njih opet će zažmiriti na sve ono što je HDZ radio zadnjih godina. Zaboravit će da HDZ nije promjenio SDP-ovu politiku nego ju je samo nastavio provoditi, zaboravit će da se HDZ održava na vlasti zahvaljujući koaliciji s SDSS-om, da se četničke ratne zločince pušta da žive u Hrvatskoj, pa čak i rade u Hrvatskoj policiji ili vojsci, da sjede u Saboru. Od tog silnog straha zaboravljaju na bezobzirnu pljačku, korupciju, uvlakačku politiku prema EU, sustavni progon hrvatskih branitelja i sve druge grijehe vladajuće kaste. Zaboravljaju da je ista situacija bila i na prošlim izborima i da su i onda dali glas HDZ-u a pogledajmo samo što se dogodilo sve u ovome mandatu HDZ-ove vlade… Razumijem ih jer su pošteni i skreni domoljubi, ali nisu revolucionari! A revolucionar će uvijek izabrati borbu prije nego kalkulirati sa domoljubljem.
Pretpostavljam da će na predstojećim izborima pobijediti ovi crveni kukurikavci i to samo zato što opet pola glasačkog tijela neće izaći na izbore. I nitko nema prava te ljude nazivati ovcama jer ti ljudi jednostavno ne vide kome bi dali svoj glas. To su svi oni razočarani domoljubi koji se osjećaju prevarenima i izdanima. Druga polovica birača koja će izaći na izbore, većina će biti lijevo orijentirani birači jer oni nisu razočarani u ništa, oni „svojima“ vjeruju… Za neke će to biti katastrofa, ali za neke koji se smatraju istinskim domoljubima i koji se ne boje borbe, biti će to nova bitka za Hrvatsku protiv antihrvatske vlasti….
HDZ je sam kriv za ovo što mu se događa jer „pukovnik i ratni heroj“ Ivo Sanader je vrlo temeljito proveo detuđmanizaciju HDZ-a i odrekao se Tuđmanove državotvorne politike. Svi oni članovi i simpatizeri HDZ-a koji se kunu u Franju Tuđmana, neke se sjete njegovih riječi:
"Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima...Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima...Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.“
Ili, kako danas HDZ-ovci koji se kunu u Tuđmanovu politiku, mogu podržavati današnju HDZ-ovu politiku o ulasku Hrvatske u EU kada je upravo Tuđman još prije 15 godina vizionarski znao što nas čeka i rekao:
„...nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini."
Dakle, u isto vrijeme štovati Tuđmana i njegovu politiku i danas raditi suprotno od toga, najveći je paradoks samih sljedbenika HDZ-a i krajnje je vrijeme da se zapitaju zašto sami rade protiv svojih stavova…
I sad se opet vraćamo na ove „moderne hrvatske domoljubne revolucionare“ koje se proglašava politički nepismenima ili nezrelima, na koje se odmahajue rukom i od strane tzv. ljevice i tzv. desnice… A ti „moderni hrvatski domoljubni revolucionari“ i danas su spremni na borbu za Hrvatsku pa i do smrti, ako je potrebno. Ti hrvatski domoljubi koje nije kupila ni jedna politika, oni se ne boje SDP-a jer borit će se protiv njega i njegove „crvene“ politike, pa čak i ako je potrebno opet djelovati iz dijaspore. Većina se priklonila nekim strankama za koje smatraju da su domoljubne, prihvaćaju sve njihove grijehe i boje se boriti za Hrvatsku…. Ali ima još uvijek nas koji ne želimo pripadati nikakvim klanovima i strankama. Još uvijek ima nas koji ćemo svoj život podrediti borbi za Hrvatsku kakvu smo sanjali 1991.g. u nekom hladnom rovu…
Nas u UHD91 možda je malo u odnosu na neke "veike" udruge, naročito one odane vlasti, ali bit ćemo glasni! Ne možemo podržati ovakav HDZ jer se odrekao Tuđmanove državotvorne politike, i ne mogu nas obmaniti lažnim parolama. Odrekli su se heroja, odrekli su se svih vrijednosti za koje smo se borili, koaliraju s četnicima, vode nas u propast i igraju na kartu naših emocija… Naša prolivena krv i naša mrtva braća zavjet su kojim se vodimo u našoj borbi.
HDZ mora otići s vlasti i neka se opet vrati kada se očisti komunističkog i kriminalnog kadra i kada se vrati Tuđmanovoj državotvornoj politici, ali ne riječima nego djelima, a mi koji se ne bojimo borbe, spremimo se na još jedan ljuti boj za našu jedinu i vječnu Hrvatsku!
Na muci se poznaju junaci….
Tyson
| < « | » > |
|---|