Na povratku iz Rijeke, odmah poslije Kostrene, ugledam na cesti dečka i curu kako stopiraju. Bio je kraj turističke sezone i “stoperi” koji idu prema jugu, bili su rijetkost . S obzirom da su u blizini bili pješački prijelaz i autobusna stanica, polako sam im se približavao. Bilo je oko 4 sata poslije podne i izgledali su vrlo umorno i pesimistično su držali uzdignuti palac ... I tako ja stanem tom paru koji je stopirao. Pitaju me na engleskom da li idem za Split. Kažem im da idem za Rab, a to je nekih 100 km od mjesta gdje su bili, pa ako hoće mogu sa mnom taj dio puta. Pristanu oni i krenemo mi prema Rabu, odnosno Jablancu, trajektnoj luci za Rab. Započnemo razgovor i kažu mi da su iz Londona, studenti. Došli su avinom do Italije a onda vlakom do Rijeke. Iz Rijeke su krenuli danas popodne i planiraju stopirajući doći večeras do Splita...
Do Splita je cca 400 km i to Jadranskom magistralom.U Splitu će se zadržati jedan dan a onda idu za Mostar, Međugorje i Sarajevo. A onda za Dubrovnik .... I to sve stopirajući.... I to sve u 3 dana. Mislim, stvarno se smatram optimistom ali što je previše, previše je.
No dobro, vratmo se na početak njihovog putovanja i Rijeku. Dok su pričali o sebi , kažu da studiraju političke znanosti i kako poznaju cijelu povijest kompletnog Balkana, pa tako i Hrvatsku povijest. Pa su se onda, ti mladi londonski studenti, uhvatili Domovinskog rata. Pitaju mene nešto o tome i pitaju me da li se ja sjećam rata ... Šturo im pokušam reći da znam o toj temi puno ali da ne želim s njima o tome raspravljati, međutim bili su uporni. S obzirom da me je malo (ali stvarno samo malo) počelo živcirati to što imaju pogrešne informacije a samim tim i pogled na cijelu tu priču, odlučio sam im održati malu lekciju iz novije hrvatske povijesti. Tada sam im rekao da sam jako mlad dragovoljno otišao u rat, da sam bio teško ranjen, da sam ratni invalid itd. Tada su njih dvoje ushićeno počeli postavljati pitanja. Dobro mi je došlo malo treniranja engleskog pa sam im objasnio što se na “brdovitom Balkanu” dogodilo. Iako su imali pogrešnu sliku, pažljivo su slušali jer su shvatili da imaju informacije iz “prve ruke”. Priča po priča, eto nas kod skretanja za Rab. Bilo je već blizu 6 popodne . Kažem ja njima da ne vjerujem da će oni sada u 9. mjesecu na magistrali, u ovo vrijeme, nekoga ustopirati. Njih dvoje se malo zamislilo i pitaju mene što ja mislim.... E mislim da ste preglupi da idete bez mame i tate na put ! Naravno da im nisam to rekao, već sam im predložio da večeras ipak skrenu na Rab, tamo prenoće pa u jutro neka ganjaju neku vezu za Split...što ja znam, nek' se snalaze. Rab je ipak samo 10 minuta od obale i neće puno vremena izgubiti, a večeras nema teorije da stignu u Split. Nakon što su razmislili, odluče da će tako i napraviti. Vidim ja da je to jadno i da se ne zna snaći ... Nazovem frenda i pitam ga jel' može primiti u apartman dvoje engleza, a on me odmah pita : “ je' imaju oni uopće štogod love ?” . Kažem ja da ne vjerujem da imaju ali što ću sad s njima. Mi Slavonci smo takvi, pomozi putniku, nahrani ga, i otpremi ga ... vidi Bog sve.
I smjestim ja njih kod frenda, a on im malo nareže neke klope, donose vina... Pozdravim se ja s njima, zaželim im svako dobro, sretan put i sve kako to već ide....
U jutro me probudi frend i pita da li idemo danas na Thompsonov koncert na Poljud. Iako sam potpuno zaboravio da smo to dogovarali, kažem mu da idem. I krenemo mi oko podne za Split. Čim smo prešli s trjekta i dignuli se na magistralu, pored ceste ugledam onih dvoje Engleza od jučer. Nisam mogao vjerovati očima. I što ću sad ? Naravno, opet im stanem...
I tako, vozimo se mi prema Splitu, a njih dvoje samo nastavili priču od jučer. U međuvremenu sam saznao i više o njima. Ona se zvala Sarah i mama joj je bila kineskinja a tata Englez, odnosno engleski Židov. Taj njen dečko se zvao Ed i tata mu je bio Englez a mama australka, također Židovka. I nije tu ništa sporno da se oni tada nisu uhvatili teme Židova, holokausta itd. Složili smo se oko strašnog nacističkog zločina koji je napravljen nad Židovima. Tada su počeli neke priče o današnjoj Hrvatskoj o antisemitizmu itd. Tu sam ih morao prekinuti i reći im da u Hrvatskoj ne postoji antisemitzam, odnosno, ne postoji više nego u bilo kojoj drugoj Europskoj državi, dakle vrlo zanemarivo.... Nisu se htjeli složiti s tim pa su mi počeli navoditi neke primjere koje su oni pročitali u englsekim novinama, slušali na faksu itd. Teško se objašnjavati s nekim tko ne zna o čemu priča... Objasnio sam im kako je srpski lobi vani vrlo jak i pokušava uvijek popljuvati Hrvatsku gdje god to stigne i prikazati Hrvate kao naciste, zločince i antisemite. Također, pokušavam im objasniti da su ljudi u Hrvatskoj danas poprilično ravnodušni prema Židovima, pa čak niti za vrijeme NDH Hrvati nisu bili antisemiti, ali su na vlasti bili ustaše koji su donjeli rasne zakone itd. Dakle, jedan dio naše povijesti ima veliku crnu mrlju na sebi, ali zbog toga ne treba proglašavati sve Hrvate antisemitima. Vidim da mi ne vjeruju baš ... Kao argument spomenu mi oni hrvatske ratne veterene iz Domovinskog rata i kažu kako je to ekstremna skupina u Hrvatskoj koja zagovara povratak ustaštva, a samim time i rasne zakone. Došlo mi je da stanem i da ih istjeram van iz auta ali opet se mislim, pa nisu oni jadni krivi što podliježu antihrvatskoj propagandi, i više ću koristi napraviti ako sve to demantiram I dokažem da nije tako. Kao usporedbu, spomenem im sebe i pitam kako to da ja kao veteren Domovinskog rata vozim dvoje Židova u autu, pomažem im putem da prespavaju, da se najedu itd. Nisu znali odgovoriti. Naravno da nisu .
Razgovor se odužio a Split je bio blizu. Kako smo se sve više približavali Splitu, tako je na lokalnim radio stanicama odjekivala najava za večerašnji Thompsonov koncert. S obzirom da nisu razumjeli hrvatski, upitaju me da li je to najava za taj koncert na koji ja idem. Odgovorim im da je, a oni zaključe da taj Thompson mora da je velika rock zvijezda u Hrvatskoj....Hmmm, da.
I napokon eto nas u Splitu. Pitam ja tih dvoje mladih, naivnih Engleza gdje hoće da ih ostavim a oni pojma nemaju. Pitaju mene da li mogu sa mnom na koncert ! Ja im kažem da karata za koncert više nema i da ni ja ne znam kako ćemo ja i frend ući. Ipak, oni odluče da će s nama do stadiona barem da vide atmosferu.
Obilazio sam ulaze na stadion i raspitivao se o kartama a tada ugledam redare na ulazu. Na crnim majicama je pisalo : HVIDRA . Odem do prvog ćelavog i nabildanog redara i objasnim mu da sam i ja RVI i da sam s Raba došao s frendom, koji je također RVI, i da nemamo karte. Htjeli smo platiti koliko god pita samo da nas pusti unutra . Kaže nam on da pokažemo iskaznice od HVIDRE I kad smo ih pokazali, kaže nam ; “ma dečki nećete vi ništa platiti, uđite slobodno”. E sad, kažem ja njemu da imamo još dvoje sa sobom a on će meni : “ E znao sam ja da se još nešto tu krije... Jesu i tih dvoje invalidi?” . Znao sam da ih neće pustiti ako kažem da nisu. S obzirom da je Sarah stalno nosila oko vrata veliki fotoaparat, kažem ja njemu da su oni engleski novinari . Čim je to čuo viknuo je : “ E ako su novinari nek' ulaze majku mi im englesku.... Nek' pišu p###a im materina, samo neka pišu ! ”. I tako ja i frend uvedemo dvoje engleskih Židova na koncert Marka Perkovića Thompsona....
Na koncertu ludnica ! U trenutku kada smo ulazili na tribine, Marko je započinjao sa “Anicom – kninskom kraljicom” a publika je bila u transu. Tribine su se tresele, deseci tisuće glasova pjevalo je kao jedan : “...zapalit ću “krajinu” do Knina...”. A Englezi... oduševljeni ! Kažu da ovakav koncert još nisu vidjeli. Tada me pitaju o čemu on to pjeva...Nakon kraćeg razmišljanja kažem im da pjeva o ljubavi....
Nakon koncerta prošetamo splitskom rivom i popijemo cugu pa tako dođe vrijeme da se NAPOKON rastanemo. Ali oni opet ne znaju gdje će ..... Ovaj puta im nisam htjeo pomagati. Rekao sam im ; “Kada je u Hrvatskoj bio rat vi nama niste pomogli. Gledali ste kako nas kolju i pale nam domove i kada bi vam se zgadili ti prizori, jednostavno bi posegnuli za daljinskim i nakon toga Hrvatska je bila svjetlosnim godinama udaljena od vas. Ja sam vas primio u mojoj Hrvatskoj, Hrvatskoj koja je slobodna unatoč tome što ste nas prepustili Miloševiću i njegovim koljačima. Počastio sam vas, ugostio, ponudio smještaj... Vi ste “pametni zapadnjaci”, snađite se malo sami.... Mi smo se snašli i bez vas."
Zaustavio sam auto na splitskoj obilaznici, pozdravio se s njima i odjurio prema svome Rabu....
*****
Smeta mi danas kada vidim kada se napada Thompsona zbog ustaštva, antisemitizma itd. Smeta mi, između ostaloga, zato što se time napada i sve one koji dolaze na njegove koncerte. Na koncertu od nekoliko desetaka tisuća ljudi, nađe se nekoliko klinaca sa ustaškim obilježjima. Da li to znači da su svi ustaše ? Onda tako možemo reći i da su na nogometnoj utakmici svi navijači huligani, iako je njih 100-tinjak napravilo nerede....
Međutim, mislim da nama ne trebaju opravdanja zbog ustaštva. Svaki normalni Hrvat će se ograditi od ustaštva zbog svega lošeg što ono predstavlja. Thompsonov “Za dom spremni” u pjesmi “Bojna Čavoglave” samo je simbol vremena u kojem je ta pjesma nastala. Za ektremne Srbe mi smo uvijek bili ustaše, svaki Hrvat je za njih ustaša, pa i onaj najmanji tek rođeni... Na početku rata nosila su se ustaška obilježja zbog toga što smo znali da se Srbi toga boje. To je bio naš psihološki rat s njima. Mi nismo imali oružje kao oni i koristili smo se čime smo mogli.
Najviše me čude danas razne židovske udruge u Hrvatskoj. Znaju oni jako dobro da u Hrvatskom društvu nema antižidovskog raspoloženja, da nema napada na židovsku zajednicu, ali razumljivo je i zašto im smeta “Za dom spremni”. Međutim, isti ti Židovi su za vrijeme Domovinskog rata živjeli u Hrvatskoj i znaju u kojim okolnostima je nastala pjesma “Bojna Čavoglave” i svi oni znaju što je ta pjesma predstavljala hrvatskom narodu u teškim ratnim trenutcima...i baš zbog svega toga bi trebali imati razumijevanja i znati da taj “Za dom spremni” nema nikave veze sa ustaštvom. Međutim, ugledni pripadnici židovske zajednice šute i dopuštaju raznim klincima okupljenima u nekakve čudne udruge da se izjašnjavaju u ime cijele židovske zajednice u Hrvatskoj.
Židovi, Srbi, Romi... Shvatite da u Hrvatskoj nema ustaštva. Shvatite da vam ne prijeti nikakva opasnost, naravno, pod uvjetom da poštujete Republiku Hrvatsku, njene građane, granice i njen Ustav.
A što se tiče onih klinaca koji na Thompsonovm koncertu nose ustaška obilježja...pa mislim da je vrijeme da se svi zajedno zapitamo zašto je to tako. Zašto djeca od 15, 16 godina nose obilježja nekog sistema o kojem u stvari jako malo znaju ? Gospodo, ta djeca tebaju idole, ta djeca trebaju heroje, ta djeca trebaju nacionalni idnetitet ! Ta djeca su domoljubi.... Ali netko je uništio hrvatske idole, netko je uhapsio hrvatske heroje, netko je dopustio da se pljuje po Domovinskom ratu...Uništili ste sve sveto za što smo se mi borili.... I još uvijek se čudite što nam djeca lutaju i oblače ustaško znakovlje ?! Možda bi bilo dobro da promjenite stav o Domovinskom ratu i njegovim herojima pa će ta djeca onda imati prave idole. Do tada, ne čudite se raznim anomalijama u društvu, ja se čudim da ih nema i više ....
Tyson
| < « | » > |
|---|