Ja nisam Ustaša! O njima i režimu koji je u to doba vladao znam vrlo malo, tek onoliko koliko ga spominju povijesne knjige i onoliko koliko mi je pričala moja baka kako su ih u II svjetskom ratu, koji je ona proživjela, njemački i ustaški vojnici branili od titovih partizana i dražinih četnika. Ja sam branitelj i svoju sam zemlju branio srcem i dušom, bez zločina, čistih ruku i još čistija obraza. S ustaškim režimom nemam nikakve veze niti je nešto želim imati. Mislim da nema niti potrebe jer nisam pristalica štovanja upitnog herojstva i časti dok u Hrvatskoj imamo i žive i časne heroje koji po svoj prilici i događanjima ne bi to smjeli biti. Ne mislim da trebam štovati nekoga tko je, pa i u najboljoj namjeri, domovinu gradio na krvi nevinih ljudi i civila, jer u tome, po mojem mišljenju, nema ni slave, niti časti, a niti božjeg blagoslova.
Bez obzira na sve ustaški poredak je ipak bio, i ako možda pogrešna, tvorevina hrvatskog naroda željnog slobode i samostalnosti i ja nisam onaj koji se osjeća pozvan da sudim nekome tko je nekada davno u povijesti povukao neke poteze koji su se ispostavili krivi i zbog kojih sada trpi cijeli narod. Žalosno je to da se taj režim poistovjećuje s nama braniteljima koji baš nikakve veze nemamo s njim jer mi smo svoju borbu dobili časno i pošteno i mi smo svoju državu postavili na temeljima demokracije.
Ovih dana smo svjedoci nevjerojatnih događanja koji pune novinske stupce i pokušavaju u isti koš strpati branitelje i heroje Domovinskog rata zajedno s ustaškim režimom. Ne mogu se oteti dojmu da je sve pomno isplanirano kako bi se imalo osnova da se ubuduće zabrani javno prenošenje svih manifestacija koje su u svezi s Domovinskim ratom ili imaju za cilj humanitarne akcije da bi se pomoglo nekom branitelju. Tolike reakcije na nekoliko zbunjenih mladića koji, vjerojatno iz bunta, nose ustaško znakovlje nisu slučajne. Veliki politički umovi zagovaraju zabranu ili prekid prijenosa svih emisija gdje se veličaju totalitarni režimi, a pošto se uvijek na braniteljskim okupljanjima ili sličnim događajima u svezi Domovinskog rata nađe netko tko nosi ustaško znakovlje, a ustaški režim je bio totalitaran, svako javno prenošenje takvih emisija se može ili bi po njihovom trebalo prekinuti. Pitam ja sad vas, kolika je mogućnost da se na nekom braniteljskom skupu nitko ne pojavi sa ustaškim oznakama, kad znamo kavu maćehinsku politiku vodi današnji vladajući vrh Hrvatske prema braniteljima. Taman kada bi se poduzele sve mjere sigurnosti i kada bi svi bili toliko složni da nitko ne dođe sa takvim oznakama, jeli mislite da ih ne bi donijeli baš oni iz Vlade tj. našli bi nekoga i poslali ga da se javno pred kamerama pokaže u što boljem ustaškom izdanju, samo da bi imali razloga za prekinuti javni prijenos. Nakon nekoliko takvih incidenata vjerojatno bi uslijedila potpuna zabrana organiziranja takvih skupova i mi branitelji , nakon svih naših žrtava, bi bili protjerani kao bijesni psi. Zar to nije žalosno.
Ne znam za ostale, ali meni postaje sve jasnije i jasnije kakav demonski plan slijedi koji po mom gledanju ima samo jedan cilj, a to je ponovno rađanje neke vrste zajedničke države južno-slavenskih naroda. Ako se vratimo unatrag i razmislim da je smrt dr. Franje Tuđmana svim neprijateljima Hrvatske države pala kao „kec na desetku“ jer s njim je otišla i čvrsta ruka koja ih je držala na uzdi i s njom su se opet pojavile realne mogućnosti da se Hrvatska uvali u nekakav savez s ostalim državama proizašlim iz raspada Jugoslavije, a ponajprije s Srbijom i BiH. Nakon smrti prvog i po meni jedinog pravog predsjednika svih Hrvata odmah je na njegovo mjesto postavljen čovjek koji je provjereni komunista i koji je odmah potrčao da smiruje stanje, da se uvlači Evropi, da progoni branitelje. On je to sve vrlo vješto zakuhao, koje kakvim glupostima narodu isprao mozak te počeo u uho ubacivati bubu antifašizma. Za sve je to imao potporu Vlade koja je preko svoji ministara pokrala sve što je Hrvatska imala tako da je narod došao u toliku krizu da razmišlja kako preživjeti i od čega kupiti kruh za djecu. U takvom stanju narodu se prodaju priče kako je u bivšoj Jugoslaviji bio život bolji, lakši i ako nisi imao slobode bolje se živjelo, svi su imali, a sada imaju samo branitelji s „povlaštenim“ mirovinama. Priča po priča i narod u svoj svojoj bijedi i neimaštini godinama počinje i vjerovati u to, te počinje polako, ali sigurno osuđivati branitelje, njih i njihove mirovine kriviti za neimaštinu, a zaboravljaju grdne milijarde kuna koje su pokrali baš oni koji im te priče prodaju.
Kada je u narodu nepovratno poljuljano povjerenje u branitelje, nadalje uopće više nije bilo teško narušiti i ukaljati svetost Domovinskog rata, samo je trebalo najveće heroje osuditi za zločine, strpati ih u zatvore i predstavit rat zločinačkim činom, a sve koji su u njemu sudjelovali, više ili manje pribiti na stup srama. Tako je i bilo, Generale, bez i jednog čvrstog dokaza, danas sude za zločinački poduhvat, narodu ih predstavljaju kao kriminalce najgore vrste, a klipove pod noge bacaju svakome tko im pokuša na bilo koji način pomoći. Logika je jednostavna, ako su Generali zločinci, onda su zločinci i svi vojnici koji su pod njima služili. Tom logikom uspjeli su kod velike većine naroda srušiti ugled i svetost Domovinskog rata i svih žrtava koje su u njemu prinesene za slobodu Hrvatske, sada je samo trebalo predstaviti nešto i nekoga drugog tko je stvorio slobodnu Hrvatsku.
Polagano i usporedo sa rušenjem digniteta Domovinskog rata kreće i reklama II svjetskog rata i nekakve antifašističke borbe, jer je to opcija koja njima odgovara. Lagano počinje izgradnja spomenika, priznavanja statusa i podjela mirovina ,polaganje vijenaca na postojeće spomenke, proslave obljetnica, sve do te mjere da su podijeljena i priznanja partizanima, koji su se valjda iskazali u borbi,ili možda ubijanju Hrvata. I sve to ide onako tiho uz dobro obrazloženje i reklamu da se narodu uvuklo pod kožu i da je narod zaboravio koliko je zločina počinjeno od strane tih antifašista i koliko su Hrvata pobili bez suda, dokaza i mogućnosti da išta kaže u svoju obranu. Zaboravili su i na „Križni put“ zaboravili su sve, a oni su išli do te mjere ta danas tvrde na najpoznatijim masovnim stratištima hrvatskog naroda kao što je Bleiburg nije ubijen nitko. Prodali su maglu Hrvatima kako su im državu stvorili partizani i Tito,kao su im oni dali slobodu i samostalnost, a ne „oni zločinci kojima danas sudi cijeli svijet“.
Kulminaciju ove faze doživljavamo danas kade se ponovo diljem Hrvatske otvaraju partizanski muzeji i podižu se partizanski spomenici, usput budi rečeno, dok se radi krize zatvaraj rodilišta u kojima se trebaju rađati nove generacije Hrvata. Potpuno su razotkrili svoje namjere, jer traže uvođenje cenzura za ustaški režim jer je totalitaran, dok za komunistički, koji je totalitarniji od bilo čega poznatog, stvara sve više prostora i sve se bolje reklamira. Pitam se zašto? Danas na sva usta govore kako partizanima treba izjednačiti privilegije s braniteljima jer su navodno i jedni i drugi stvarali Hrvatsku, možeš mislit. Branitelji su je stvorili i to je neupitno, ali mi je nekako promaklo što su to stvorili partizani dali je to bila Hrvatska ili je to bila još jedna tamnica naroda pod imenom Jugoslavija. Izjednačavaju nam privilegije, ali samo branitelje sude za nekakve zločine, kada je to neki partizan odgovarao za svoje zločine, a ima ih, i to koliko se zna i koliko se još nije niti saznalo, a kako stoje stvari možda se nikada neće niti saznati.
Ja nisam Ustaša, ja sam branitelj, ali, brate, što nije pošteno nije. Ako jedno pravilo važi za jedne zašto ne važi i za druge iste ili čak i gore od onih prvih.
Kao finiš ili vam točka na „i“ dolaze novi predsjednički izbori na kojima pobjeđuje čovjek potpuno podobnog profila, čovjek koji je porijeklom i umom pripadnik partizanskog pokreta i čija je porodica osvjedočena u službi komunizmu i partiji. Odmah po preuzimanju dužnosti uzeo si je za pravo da svu krivicu za rat, razaranje, zločine, žrtve, podjele i sve ono ružno što donosi rat, stavi na pleća Hrvatske i hrvatskog naroda. Javno se ispričava, priznaje pogreške, blati režim i državu bez ikakvih posljedica. I onda da je vjerujem da sve to nije unaprijed smišljeno i s najviših pozicija odobreno. S njegovim dolaskom na čelo države sav plan treba samo da zaživi, jer veću su se sve komponente složile, samo treba strpljivo sačekati jedan kritični i pogodan moment i krenuti u završnu fazu, a to je mijenjanje Ustava i legitimizacija novog udruženja u takozvane „Balkanske asocijacije“, koje samo svojim imenom u meni izazivaju jezu koju nisam osjetio niti u najtežim trenutcima rata.
Eto braćo tako smo ostali bez ponosa, zaslužene slave, časti, za koji dan će nam smanjiti mirovine, ali samo do momenta dok ih potpuno ne ukinu, jer će nas i rat koji smo vodili do kraja krajeva staviti i van zakona, pa će naći i zakonsko uporišta da smo mirovine stekli počinjenjem kaznenog dijela i još ćemo sve morati vratiti. Dao Bog da se varam, ali sve vodi k tome. Sve vodi k tome da ćemo ponovo izgubiti državu koju smo skupo platili i da ćemo se opet morati klanjati tuđim kraljevima, svoju povijesti i svoje junake, po ko zna koji put, ćemo sa stidom skrivati od očiju svijeta.
Ja nisam Ustaša i ne držim stranu ustašama i njihovom režimu, ja sam branitelj i svojom sam krvlju platio slobodu i samostalnost majke Hrvatske, zar je treba prepustiti povampirenim komunistima i bjelosvjetskim lopovima da je opet prodaju u bescjenje i da ovaj napaćeni narod ostave tuđinu na raspolaganje. Ja je ne dam i ako ne mogu drugačije promijeniti stvari bar ću pisati i pričati. Prenosit ću istinu i štovati istinske heroje i ljude koji su svojom mukom doveli Hrvatsku do slobode i postojanja, ali to je moj izbor, a vi svoj napravite sami.
„Ja sam duša hrvatskih ratnika domovinu tražim i stijeg što se vije, mojom je krvlju ona natopljena, a duša nema mira, traži je“. To su riječi svima nam poznatog glazbenika i branitelja u kojima je sadržano sve ono što sam napisao i koje me vode, još me drže, još sam duša, ne dam da me izdajice pretvore u avet.
Strš
| < « | » > |
|---|