Često se može čuti izraz da pravo i pravda nije isto, a ja ga ne bih komentirao jer nisam stručnjak za pravo nego na sve gledam sa neke svoje strane i iz logičkog kuta. Po mojem shvaćanju svrha prava je da donese pravdu, ali možda sam ja ipak neuki seljak koji se trpa negdje ko mlado ždrijebe pred rudo i priča o nečemu o čemu u biti stvarno ne zna ništa.

Možda sam u pravu, a možda i nisam, ne znam, ali znam jedenu staru narodnu izreku koja jasno kaže: „Teško onome tko dođe u bolnicu po zdravlje i na sud po pravdu“.  Možda sam seljak, možda neuk, ali narodne mudrosti cijenim jer sam u životu vidio da se skoro svaka uvijek obistini i na kraju krajeva pokaže točnom.

Pokazati će se tako da je i ova točna, jer eto ti čistog primjera naših heroja koji su otišli tražiti pravdu i istinu na sud u Hagu, ali ne samo da to tamo neće naći nego se do sada već debelo ispostavilo da je sud u Hagu potpuno pogrešna adresa i da tamo pravda i istina nikada nisu stanovale, pa čak niti navraćale na kratke trenutke.

Odbijanjem pisma međunarodnih stručnjaka koji su analizirali akciju Oluja i koji su tražili slobodu za generale pokazalo se i javno pravo lice haškog tribunala i otkrili se da u njegovom interesu nisu dokazivanje istine nego nešto potpuno drugo, možda našim malim mozgovima nedokučivo. Kad čovjek vidi da jednom sudu nije stalo do istine počne da razmišlja zbog čega uopće postoji i na kakvim temeljima se nalaze oni koji su ga osnovali. Nije niti čudo što mali hrvatski čovjek ne želi u EU, jer ako su im takvi sudovi teško onome tko na njega dođe, još ako si mali i nebitan brzo ti glava završi u giljotini, a epilog je jasan.

Osobno mislim da naši generali uz to što su svojom slobodom platili ulazak Hrvatske u EU sad će postati još i oružje te iste Evrope protiv američke bahatosti i pokušaja dominiranja svijetom. Naime, oni koji prate problematiku, znaju da su neki navodno izgnani Srbi koji su ,kukavički i ničim gonjeni, pobjegli iz svoji kuća za vrijeme oslobodilačke akcije „Oluja“, tuže američke tvrtke koje su obučavale hrvatsku vojsku i da su tražene svote vrtoglave i iznimno velike. Kako drugačije da Evropa kaže Americi da je jača i da je iznad nje, izgleda da su našli načina, jer ako osude naše generale dokazati će famozni  udruženi zločinački poduhvat u kojem su sudjelovali i Amerikanci, pa i oni snose dio krivice, a jadni srbi koje je sam Slobodan Milošević izveo iz Hrvatske, će sa lakoćom dobiti presude za etničko čišćenje i na taj način debelo zagrabiti u američku kasicu prasicu. Sretni Srbi od agresora postadoše žrtva, sretna evropa jer je napakostila Americi, Amerikanci niti sretni niti tužni, ali možda razmisle kad se idući put umiješaju u neki rat, jedino tko je platio cijeli ceh su hrvatski generali i heroji koji niti krivi niti dužni, kod svoje kuće, braneći svoj prag završiše na robiji od čije dužine zastaje dah. Taman da ih puste istog datuma kad donesu drugostupanjsku presudu, ako ona bude optužujuća sve je ostalo isto i ništa se nije promijenilo.

I zato stoji i ova narodna „teško onom tko na sud dođe po pravdu“ jer je tamo sigurno neće naći, a ako se još radi os sudu kakav je onaj u Hagu na njemu se ne može naći niti pravde niti istine, samo politika i manipulacije bjelosvjetskih mafijaša i raznih lopovskih lobista koji svoje ciljeve provode na uštrb istine i pravde. Nije mi samo jasno kako se svi oni velebni suci gledaju svako jutro u ogledalo i kako sebi mogu reći da su časni ljudi dostojni poštovanja nakon ovakvih sramotnih odluka i presuda koje su donijeli. Dali se i jedan zapita što će povijest o njima govoriti kad je tako izvrću i izobličuju do potpune neistine i neprepoznatljivosti.

Na kraju samo mogu reći neka dragi Bog čuva naše heroje na onoj sramoti od suda jer im izgleda ne može pomoći ni pravo ni pravda, a ni istina jer su to vrijednosti koje taj sud jednostavno ne podržava niti cijeni, nego samo On svevišnji i ultimativno pravedni.

StršUHD91.com

Kome je još stalo do istine i pravde

Kolumne - Strš