Prosto je nevjerojatno koliko ljudi u Hrvatskoj istu mrze, koliko mrze sve njezine svetinje i do koje su granice spremni ići da je oblate i predstave u najgorem mogućem izdanje. Čitajući novinske članke po internetu čovjek stvarno može naći toliko bljuvotina i izljeva mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima, a posebice je vidana i očita mržnja prema pobjedi u Domovinskom ratu. Svaki dan se pojavi novo izdajničko piskaralo koji sebi daje za pravo da nekome sudi, prije suda, da nekoga kleveta, proziva i dijeli nam svoje „jezikove juhe“ o našem moralu, našem domoljublju, a posebno o našoj „drskosti“ kojom smo se usudili suprotstaviti agresoru, pljačkašima i koljačima kad je to bilo najpotrebnije.
Članak koji je objavila Slobodna Dalmacija pod imenom OTVORENO PISMO: Gospodine Hebrang, a što ćemo s ubijenom Ljubicom Solar? potpisan od autora Damira Pilić, u meni je pokrenuo razne emocije i kemijske procese, da jednostavno ne mogu ostati ravnodušan i na njega ne dati svoj komentar.
U svojim natpisima isti osuđuje Andriju Hebranga zbog njegovog upisa u knjigu žalosti koja je otvorena u Hrvatskom saboru povodom smrti Generala Đure Brodarca, i u kojem je isti, jednom u svojoj političkoj karijeri, odlučio reći istinu koju vjerujem osjeća u srcu, ali mu stranačka stega pritišće vrat nogom toliko jako da se i ovaj put vjerojatno zbog toga već više puta pokajao. Ipak zašto je, dežurni lažov HDZ-a, odlučio napisati takve riječi u knjigu žalosti, zašto je to rečenu baš u doba kada se predizborna kapanja već vodi na sve strane, ostaje nejasno, a istiniti odgovor vjerojatno nećemo niti dobiti. Neka to svatko zaključi po svojoj savjesti.
Bilo kako bilo, izdajničko pero Damira Pilića usuđuje se komentirati Hebrangov komentar, ali je jasno da njega ne zanima ono što on piše nego svojim člankom želi, i nakon smrti pljuvati po Generalu Brodarcu, po njegovom životu i djelu, a preko njega i po svim braniteljima i cijelom Domovinskom ratu. U članku Pilić stavlja u pitanje Brodarčevu humanosti i etičnost zbog toga što je bio osumnjičen za navodne zločine u Sisku tijekom rata. Svatko ozbiljan tko želi javno komentirati treba da zna da je Hrvatska zamišljena kao pravna država u kojoj je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja, a Generalu brodarcu krivnja nikada nije dokazana tako da je on umro kao nevin čovjek, a o njegovoj etičnosti i humanosti neka raspravljaju oni koji su ga poznavali bolje i od mene i od Pilića, jar ja se definitivno ne osjećam pozvanim niti kompetentnim da o tome vodim debatu, isti tako misli da nije niti Pilić. Sukladno s tim gospodine Piliću, Brodarčevo ime u srcima branitelja i domoljuba ostaje neokaljano, bez obzira koliko te zbunjivalo sve izdajice i petokolonaše poput tebe.
Nadalje, slugansko pero navodi kako je hrvatska država platila dug prema Brodarcu (čitaj braniteljima) tako što ga nije procesuirala 20 godina od počinjenja navodnih zločina, što me opet vraća na ono što sam već rekao, da su vi nevini, dok se ne dokaže suprotno. Vjerojatno je to ono što i boli komuniste poput Pilića, što nam nisu sudili na prijekim sudovima i to još 91, kada smo se usudili stati u obranu, kada smo se „drznuli“ srušiti njegov voljeni komunizam. Smeta mu vizija slobodne Hrvatske, smeta mu da Hrvati imaju svoje heroje. Da je po njegovom svi bi bili na vješalama ili pred streljačkim vodom onog momenta kad nam je kroz glavu prošlo da bi mogli imati svoju državu i svoju slobodu.
Na samom kraju članka Pilić navodi da ga „svrbi“ što se traži istraga oko uzroka smrti Generala Brodarca, a nitko navodne ne vodi računa o ubijenoj Ljubici Solar. Ako je Pilić osoba za koju se predstavlja onda će mu biti jednako stalo da se dokaže i jedno i drugo, ali on nije taj jer njega očito nije briga za Brodarca nego se brine za Ljubicu, koja je ubijena metkom u kući svog zaručnika Duško Malović, koji je usput bio KOS-ovac i neprijatelj države u kojoj Pilić sada zarađuje kruh. On i slični njemu su se toliko brinu o slučajnom ubojstvu jedne djevojke, koja je vjerojatno mišljenje o Hrvatskoj i Hrvatima dijelila sa svojim ljubavnikom, a ne brine ga tisuće druge djece koja su nevina pobijena u četničkom divljanju i to samo zato što nisu bili Srbi. O tim zločinima Pilić iz „Partije“ nije dobio direktivu da piše, jer njih treba zaboraviti, jer to nije put prema pomirenju naroda. Njegova vizija pomirenja je ta da se svi branitelji ispričaju što su branili svoje, da svi odrobijaju po koju godinu zbog služenja državi, te da javno prisegnu na vjernost komunističkoj partiji, tako da im nikada više u glavu ne dođe suluda ideja o slobodi.
Na pitanje koje Pilić upućuje: Tko je ubio Ljubicu Solar“, odgovor je jednostavan: „Ubili su je isti oni koji su 91 godine ubijali hrvatske civile snajperima po Sisku. Isti oni koji su u selu Matići, kod Orašja ubili devet dječaka u dobi od 14-17 godina, isti oni koji su započeli agresiju na slobodnu Hrvatsku i za svoje političke ciljeve nisu birali sredstva. Ubili su je oni koji su do temelja srušili Vukovar, razarali Dubrovnik, raketirali Zagreb, istrijebili stanovništvo Škabrnje, a nikada za to nisu odgovarali. Treba li još da nabrajam ili je sada jasno tko je ubio Ljubicu Solar.
Na kraju Vas gospodine Piliću, a i sve slične vama, molim da prestanete s lažnim optužbama da je Ljubica ubijena metkom iz hrvatskog snajpera, kad cijeli sudski postupak koji je proveden nije nikada ništa dokazao. Metak kojim je ubijena nije nikada vještačen i nikada nije utvrđen niti kalibar niti vrsta oružja iz kojeg je ista ubijena. Sve to vas opet vraća u poziciju pristrane osobe, koja ne poštuje institucije pravne države i koja svojim glupim komentarima istu samo kalja i otvoreno pokazuje mržnju prema svemu hrvatskom.
Žao mi je samo što listovi poput „Slobodne Dalmacije“, koja isto tako ne bi bila slobodna da nije bilo branitelja da tu slobodu plate svojom krvlju, daju svoj prostor ljudima poput Pilića da se preko njega prenosi „Partijska“ ideologija i da se preko njega baca tolika ljaga na branitelje i samu Hrvatsku državu, ali to je izbor njihovog uredništva i neka ima tako ostane, samo da poručim našoj mladosti da se ne truju vašim otrovom nego da se drže principa i načela koji su najbolje izrečeni u stihova svima nam poznate pjesme Miroslava Škore i glase ovako „Ej, djeco mila, vite grane moje, poslušajte što vam govorim, ej, ko ne ljubi i ne čuva svoje Božjeg lica neće vidjeti.“
Ja sam ponosan što sam Hrvat, ja sam ponosan što sam branitelj, ali kad vidim da među Hrvatima ima ljudi poput vas gospodine Pilići, kad vidim kakav ljudski otpad i gad živi među nama, postidim se što su to Hrvati, jer ono što vi radite svojoj državi i svom narodu je tolika izdaja i sramota da je ne pamti sva povijest od postanka svijeta do danas. Ali doći će i vama kraj, tad se zapitajte što će vas sveti Petar pitati.
StršUHD91.com
| < « | » > |
|---|