Već dugo vremena ovako nešto se sprema i samo oni koji su odbijali sebi priznati da nisu znali ili se nisu tome nadali mogu reći da su iznenađeni potezom srbijanske vlade i podizanjem optužnica za ratne zločine protiv hrvatskih branitelja. Ništa od svega nije slučajno niti neplanski, nije slučajno da su za prve optužnice izbrani branitelji Vukovara, jer ako ovo prođe, ako se na ovo ne odgovori oštro s braniteljske strane onda će proći sve ostalo. Vukovar je simbol obrane, stradanja, borbe i žrtve hrvatskog naroda, kad se na njega pljune i kad njegove branitelje poredaju na optuženičke klupe sve ostalo će biti kao šetnja po parku. Ako se na ovo nitko ne usprotivi i ne oglasi odlučno da se sve zaustavi onda se može nastaviti dalje potpuno nesmetano, sve dok i zadnjeg branitelja ne strpaju iza rešetaka i svetost Domovinskog rata pretvore u zločinački poduhvat kako je isprva i bio plan. Plan koji će kao zadnji čin imati i osude naših generala u Hagu. Počelo je da nas obasjava njihovo obećano "SVJETLO" i da nas sustiže njihova "PRAVDA".
Čuti ćemo mnoge reakcije od visokih dužnosnika i Hrvatske i Srbije. Svi će nam govoriti kao to nije tako , kao je negdje netko pogriješio, kako je popis drugačiji. Nemojte mi vjerovati, jer nije bitno kakav je i koliko popis nego je bit u tome da on postoji, a ne bi smio postojati. Svi oni koji će pokušati ispraviti napravljeno su ovo i zakuhali i svojim djelovanjima tome dobrano doprinijeli. Nije prošlo niti dva mjeseca od tadićevog „klanjanja“ žrtvama vukovara, a danas se izdaju tjeralice za tim žrtvama. Sjetimo se što je sve ovome prethodilo i što je sve doprinijelo današnjim događanjima. Nije li „naš“ Predsjednik javno izjavljivao kako je Hrvatska vodila agresorsku politiku, nije li se ispričavao sve i svakome zato što je hrvatski narod bio uvučen u obrambeni rat. Nije li tim činovima samo dao blagoslov da se započne progon hrvatskih branitelja. Nije li postavljanje spomenika četničkom divljanju u Srbu isto jedan od poziva da se obeščasti Domovinski rat i sve žrtve hrvatskog naroda.
I što reći na sva ova događanja, reći da mi je srce tužno. Jeste, ali kakva korist od toga. Reći da sav vrištim od bijesa, vrištim, ali niti od toga nema koristi. Samo se sjetim 90 godine prošlog stoljeća, Balvan revolucije i Plitvica. I tada smo bili i tužni i bjesni, ali se ništa nije promijenilo, samo se nastavilo sve jače i jače. Promijenilo se onda kada smo složno stali na branik, uzeli oružje u ruke i u glas rekli „Sad je dosta, ne damo više, ne damo svoje“. Tada je neprijatelj zaustavljen, i od tada je krenulo stvaranje hrvatske države. Isto i sada treba napraviti, treba odlučno stati i ako treba svojim tijelima zaštiti dignitet Domovinskog rata i svih branitelja. Ne kažem da je vrijeme za ponovno hvatanje oružja, ali definitivno više nije vrijeme za sjedenje kod kuće i lajanje na mjesec. Nemojmo se više skrivati u mišjim rupama, jer će nas i iz njih izvaditi i predati, samo zbog udvaranja Evropi.
Žalosno je što naša država svaki svoj ceh plaća našim životima i našim sudbinama. Vjerojatno ih vodi moto da smo mi na to bili spremni u ratu pa smo spremni i sada. Državu smo platili krvlju i životima, a ulazak u Evropu slobodom i čašću. Država je bila skupa, i tu cijenu smo rado platili, ali ulazak u evropu ne želimo plaćati svojom slobodom, a pogotovu ne svojom čašću. Ta cijena nam je previsoka, pogotovu zato što mi imamo i ponos i čast, a stalo nam je i do jednog i do drugog. Neka tu cijenu plate oni koji nam sve to pokušavaju uzeti, vjerojatno jer oni nemaju niti jedno od toga pa žele uzeti naše. Državu koju smo stvorili ste nam oduzeli,pokrali je, rasprodali, doveli na rub sloma i propasti, u tome vas nismo mogli spriječiti, ali ponos i čast nam ne možete uzeti jer se te stvari moraju steći i teškom mukom zaraditi.
Možda iz svega treba izvući pouku i shvatiti ono što je velikoj većini branitelja oduvijek bilo jasno. Treba shvatiti da se moramo ujediniti i stati u svoju obranu, ne dozvoliti da nas proganjaju kao bjesne pse. Trebamo zaboraviti sitne razlike koje nas dijele, trebamo zanemariti prodane ljude koji se predstavljaju kao naš glas, a u stvari samo se koriste statistikom za svoje interese. Trebamo javno i u velikoj masi izjaviti da ti ljudi nemaju naše povjerenje i da njihov stav nije i naš. Zaboravimo tko kojoj udruzi pripada i usmjerimo se ka jedinom i pravom cilju, jer nije više pitanje tko je koliko invalid ili tko ima veću mirovinu. Nije više bitno tko je na kojem ratištu ratovao ili tko je izgubio nogu, a tko ruku. U pitanju je mnogo veći cilj, a to sva žrtva koju smo podnijeli prilikom stvaranja Hrvatske, u pitanju je čast i svetost braniteljskog poziva i pitanju je sve sveto u što smo vjerovali i što nas je vodilo u najtežim danima naših života. Zbijmo redove braćo, kao nekada, stisnimo srce uz srce sve za Hrvatsku, a Hrvatsku nizašto. NEKA VIDE DA NAS IMA!
Strš UHD91.com
| < « | » > |
|---|