Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih – uzroci, tijek i posljedice osvajačkog rata

Dvojezična knjiga „Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih“ dr. sc. Ante Nazora nije klasična sinteza, niti je kronologija svih važnih događaja u navedenom razdoblju hrvatske povijesti. Ona je, zapravo, odgovor na višegodišnje dezinformacije u hrvatskom javnom prostoru kojima se pokušavaju zanemariti uzrok rata, izjednačiti odgovornost napadača i napadnutoga, rat prikazati kao „građanski“ (iako izvori govore o agresiji srpskih snaga na Hrvatsku), a hrvatsko vodstvo, posebice predsjednik Franjo Tuđman, okriviti za protjerivanje Srba iz Hrvatske i za agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

Stoga, ova knjiga daje kronološki pregled tek dijela događaja važnih za spoznaju uzroka, tijeka i posljedica osvajačkog rata koji su srpske snage, prema zamisli tadašnjeg srbijanskog vodstva, povele u Hrvatskoj i BiH radi pripajanja dijelova spomenutih republika Srbiji. Posebna pozornost u knjizi je posvećena obnovi „velikosrpske politike“ krajem 1980-ih koja je uzrokovala raspad SFRJ te slomu komunizma i uspostavi višestranačja u Hrvatskoj, odnosno stvaranju samostalne hrvatske države tijekom 1990. i 1991. godine. Navedene su i mirovne inicijative hrvatske vlasti, te oslobodilačke akcije i operacije hrvatskih snaga.

Poglavlja u Prilogu knjige većim dijelom „isprovocirana“ su negativnim pisanjem dijela medija o pojedinim osobama i događajima, koje se uglavnom temelji na sekundarnim izvorima ili selektivno odabranim dokumentima. Tako se poglavljem o predsjedniku Franji Tuđmanu, nasuprot načela – „o Tuđmanu sve najgore“ – koji pojedinci zastupaju u medijima, želi potaknuti na razmišljanje o kontekstu vremena u kojem je Tuđman bio predsjednik i rezultatima koje je Hrvatska tada postigla (stvaranje i obrana države te međunarodno priznanje i uspostava teritorijalne cjelovitosti u međunarodno priznatim granicama, dakako, ne zanemarujući pritom demografski gubitak Hrvata u BiH, koji je posljedica rata i protjerivanja Hrvata s pojedinih područja te države). U poglavlju o BiH navode se podaci koji pokazuju zašto je netočno i zlonamjerno Hrvatsku nazivati agresorom na BiH. U Prilogu knjige je i posebno poglavlje s komentarom presude Haaškog suda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te s podacima o stradanju srpskih civila i njihove imovine, koje je u medijima znatno uveličano (laž o „22.000 zapaljenih kuća“ itd.).

Cilj knjige nije nametanje „konačne istine“ o pojedinim događajima iz Domovinskog rata, posebice kad se zna da brojni izvori još nisu dostupni, no autor želi upozoriti da se u traganju za njom prvenstveno treba koristi podacima iz cjelovito pregledanih izvora, a ne poluinformacijama ili selektivno plasiranim dokumentima, te da se ne smije zanemariti činjenica da je riječ o razdoblju u kojem su potezi hrvatske strane bili reakcija na velikosrpsku politiku, a potom i na osvajački rat radi ostvarenja ciljeva te politike.

U knjizi su korišteni rezultati istraživanja brojnih povjesničara, te podaci dobiveni radom djelatnika raznih ministarstava Republike Hrvatske (podaci o poginulima i ranjenima, procjena štete itd.). Zemljovidi akcija i operacija hrvatskih snaga preuzeti su iz knjige Rajka Rakića i Branka Dubravice „Kratak pregled vojnih djelovanja u Domovinskom ratu 1991.-1995.“ (Hrvatsko vojno učilište, Zagreb, 2009.), a veći dio plakata s tekstom koji ih opisuje preuzet je iz knjige Marija Reljanovića „Hrvatski ratni plakat“ (Zagreb, 2010.) u izdanju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i MORH-a (Služba za odnose s javnošću i Vojni muzej). Najveći dio brojčanih podataka iznesenih u knjizi nije konačan, no naveden je zbog potrebe da javnost sazna rezultate dosadašnjih znanstvenih istraživanja i rada u pojedinim ministarstvima RH.

U svakom slučaju, ako se na događaje gleda s više („strateške“) razine, a ne ulazi u problematiku lokalne („taktičke“) razine i detalje, može se reći da je knjiga „Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih“, s obzirom na dostupnost izvora, sažetak dosadašnjih rezultata hrvatske historiografije o Domovinskom ratu, odnosno opći okvir trenutne spoznaje o najvažnijim pitanjima iz toga razdoblja hrvatske povijesti.

Pojam „velikosrpska agresija“ u naslovu knjige odabran je zbog činjenice da je agresija na Hrvatsku planirana u skladu s dotadašnjim „velikosrpskim“ političkim programima, čiji se cilj da „svi Srbi žive u jednoj državi“ (sa zapadnim granicama do linije Virovitica – Pakrac – Karlovac – Ogulin i dio Gorskog kotara – Karlobag) mogao ostvariti samo oružanom silom, a da su je 1991. provele Srbija i Crna Gora, odnosno JNA i postrojbe Teritorijalne obrane, kao i druge oružane formacije, iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, uz pomoć oružanih formacija Srba iz Hrvatske.

Datiranjem spomenute agresije u „1990-te“, koje se možda čini preopćenito ili neprecizno, skraćen je naslov knjige, a istodobno je obuhvaćeno razdoblje neposredne pripreme za agresiju s oružanom pobunom dijela Srba u Hrvatskoj 1990., potom otvorena agresija od ljeta 1991. te posljedice spomenute agresije, u vidu okupacije dijelova Republike Hrvatske sve do 15. siječnja 1998. (ne računajući pojedina granična područja koja još nisu vraćena hrvatskoj državi, kao i posljedice rata koje se u Hrvatskoj i danas znatno osjećaju: posebice u obiteljima poginulih i ranjenih građana, u zagađenosti dijelova teritorija minama i ruševinama, dijelom u gospodarstvu, u socijalnim problemima i društvenim odnosima, itd.).


Zvonimir Despot / Bumerang prošlosti