Domovinski rat: zločinački poduhvat ili rat za nezavisnost
U petak 13. siječnja 2012. u Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu održana je tribina pod nazivom „Domovinski rat: zločinački poduhvat ili rat za nezavisnost", koju su u zajedničkoj organizaciji priredili Državotvorni odbor mladih (DOM) i Odjel za politologiju Matice hrvatske. Gosti predavači bili su brigadni general Tomo Medved, akademik Josip Pečarić i apsolvent povijesti na Hrvatskim studijima Mario Tomas.
Voditelj tribine, Marko Paradžik, student prava i član DOM-a, u uvodu je naglasio važnost organizacije ovakvih skupova te važnost Domovinskog rata kao jednog od temelja hrvatske državnosti.
Prvi je na govornicu stao general Medved , nekadašnji zapovjednik 1. gardijske brigade „Tigrovi“. U svojem predavanju pod naslovom „Putovima domovinskog rata“, general je u kratkim crtama opisao stvaranje hrvatske vojske i policije te njihov ratni put. Naglasio je teške uvjete u vremenima stvaranja Republike Hrvatske i Oružanih snaga. „Svaki dan bez izravnog okršaja bio je na našoj strani“ - tom rečenicom okarakterizirao je prilike u kojima se Hrvatska nalazila te ustrajnost tadašnje politike na čelu s dr. Franjom Tuđmanom da se izbjegavaju sukobi, kako sa pobunjenim Srbima tako i sa JNA. Napominje da osnivanjem srpskih autonomnih oblasti počinje „pravo Republike Hrvatske da ta područja vrati pod svoj ustavni poredak“. Kao primjer napomenuo je dvije intervencije hrvatske policije, u Pakracu i na Plitvicama, gdje je pala i prva hrvatska žrtva, Josip Jović. General je istaknuo da temelj samostalne Republike Hrvatske leži na mudroj politici prvog hrvatskog predsjednika te na hrvatskim braniteljima, ali također je naglasio da je na svima nama zadaća da očuvamo istinu o Domovinskom ratu.
Akademik Josip Pečarić održao je predavanje na temu „Pokušaji kriminalizacije Domovinskog rata u hrvatskoj javnosti 2000.-2012." Akademik je naglasio da se kroz hrvatske medije konstantno pokušava kriminalizirati Domovinski rat. Poslije 2000. godine ta je kriminalizacija „otvorena“, ali spominje i rezultat istraživanja Instituta Ivo Pilar o djelovanju hrvatskih medija, da “hrvatski mediji ni tijekom Domovinskog rata nisu pratili narod“. Kriminalizacija Domovinskog rata pokušava se i pomoću Haaškog suda, te napominje da odnos između pobjednika i poraženog u Domovinskom ratu nije isti kao nakon Drugog svjetskog rata, a primjer apsurda kriminalizacije Domovinskoga rata kojeg danas vidimo uspoređuje sa primjerom u kojemu jednom borcu francuskog pokreta otpora danas sudi jedan nacist.
Tipičan primjer odnosa medija prema Domovinskom ratu jest priča o Ahmićima, gdje su Ahmići na Hrvatskoj radioteleviziji prikazani 998 puta dok je je pokolj nad hrvatskim civilima i vojnicima u selu Trusina prikazan samo 2 puta. Druga najčešća priča koja se neutemeljeno provlači kroz naše medije jest priča o tzv. podjeli Bosne i Hercegovine između predsjednika dr. Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. Akademik Pečarić je na sebi svojstven način rekao što misli o tome u priči o „dobrom Slobi“. „Na sastanku u Karadžorđevu kaže Slobo Franji: bre Franjo ja imam vojsku, ti je nemaš, ja imam tajne službe, ti nemaš, ja imam topništvo, tenkove....ti nemaš... ali bre Franjo, ja sam ipak toliko DOBAR da ću ti dati pola Bosne (i Hercegovine)“.
Akademik je naglasio apsurd da su svi hrvatski generali koji su zaslužni za obranu države sada po zatvorima, kako u hrvatskim tako i u stranim, počevši sa Norcem pa sve do Glavaša. Njegova zadnja poruka skupu bila je da se referendum o pristupanju Europskoj uniji treba odgoditi do presude generalima.
Na priču akademika Josipa Pečarića o „podjeli“ BiH nadovezao se mladi apsolvent povijesti sa Hrvatskih studija, Mario Tomas. On je održao predavanje na temu „Rat u Bosanskoj Posavini 1992. Istraženost i kontroverze". Nakon uvodnog dijela o geografskim i demografskim oblježjima Bosanske Posavine okrenuo se ključnim činjenicama koje demistificiraju tzv. prodaju Bosanske Posavine. Naglašava da je ključni argument o „prodaji“ Posavine sastanak u Grazu između Mate Bobana i Radovana Karadžića zapravo samo sporazum o privremenom primirju, te napominje da su se sukobi nastavili i nakon tog sastanka. Napredovanje Hrvatske vojske tijekom proljeća 1992. godine olakšalo je pregrupiranje JNA u Vojsku Republike Srpske, kada je većina časnika i dočasnika JNA (što se smatra „kralježnicom“ vojske) bila na odmoru.
Mladi povjesničar zaključuje da je „većina prihvatila da je politika kriva“ što je Bosanska Posavina „izgubljena“, no ne uzima se obzir da je obrana Bosanske Posavine prezahtjevan zadatak u okolnostima gdje nasuprot hrvatskih snaga stoji nekoliko korpusa JNA (VRS), te napominje da su se u to vrijeme vodile i teške borbe na drugim krajevima, poglavito na jugu Hrvatske.
Na skupu je nazočilo oko 100-tinjak ljudi, većinom mladih, zbog čega govornici nisu skrivali oduševljenje. Nakon zahvale govornicima, voditelj skupa i član Državotvornog odbora mladih zaključio je tribinu ocjenivši ju kao vrlo uspješnu te naglasio da nastavljaju s radom i programom na edukaciji studenata i mladih o hrvatskoj prošlosti.
Za Portal UHD91: Ilija Miloš