Dom „Marija naša Nada“ – naš Betlehem
„Evo, činim nešto novo;već nastaje. Zar ne opažate?“( Iz 43,19)
Novost o kojoj govori prorok Izaija, možemo opaziti samo srcem. Jer, riječ je o Ljubavi, a ona je nedimenzionalna, nevidljiva, nemjerljiva. Dopustimo li toj Ljubavi da se kroz Advent uprisutni u svakoj pori našeg bića, djelovanja, promišljanja – tada će i svijet i čovjek biti sasvim neka nova stvarnost.
Jer, umjesto da iščekujemo Božić da bi se dogodilo nešto novo, trebali bismo posvema NOVI dočekati Božić.
A to iziskuje promjenu - duhovnu preobrazbu. No, ta preobrazba ne podrazumijeva samo intenzivniji duhovni život, već intenzivniji život uopće. Kao što je Bog napustio Nebo, da bi se nastanio među nama potrebno je da mi napustimo svoje „planete“, mjesta u kojima živimo programiranim životom, životom u kojem drugi teško može naći mjesta.
Stoga je promišljanje o Božiću, zapravo razmišljanje o domu, obitelji - o pripadnosti. Bog napušta Nebo, kako bi se uprisutnio u našoj bezvremenskoj prolaznosti. Njegovim dolaskom prolaznost dobiva smisao, a njegovo udomljenje mijenja u korijenu definiciju vremena i prostora, pa i samu definiciju doma.
Često čujemo da je „srce tamo gdje je dom“, što nas potiče na promišljanje što je u stvari dom?! Je li dom samo objekt u kojem žive pripadnici uže ili šire obitelji?
Stoga mi se kao odgovor na navedeno pitanje priličnijom čini tvrdnja da je dom – mjesto gdje je srce! Mjesto gdje bez i najmanjeg straha i nesigurnosti, možemo živjeti puninu svoga JA. Biti ono što jesmo. Unatoč svim manama i nedostatcima (koje ima svaki čovjek) osjećati se voljenim, prihvaćenim.
Takvu definiciju doma, zorno zrcali dom za djecu s poteškoćama u razvoju „Marija naša nada“. U Domu se o djeci brine stručno osoblje, koje im nastoji pomoći da učine NOVI pomak, iskorak, pokret… Dječja radost i kreativnost potvrđuju da je uložena ljubav urodila mnoštvom novih plodova.
U susretu s njima ne može se osjetiti sveprisutno nezadovoljstvo, površnost, nezainteresiranost. Naprotiv. Svaki od njih, svjedoči puninu radosti. Radosti zbog toga što je spoznao, učinio, napravio … nešto novo. Iza njihovih rezultata, stoji ljubav. Ljubav koja nije ograničena ni radnim vremenom, ni obvezom, ni stručnošću – već samo i jedino srcem.
Tako da vam se učini, da je u Domu „Marija naša Nada“ i usred ljeta Advent. Jer se neprestance događa nova radost života. Oduševljenje novim danom, susretom… Želja, da se bez obzira na križeve, kušnje i poteškoće radosno ide dalje, svjedočeći da je život najljepši dar, kojeg treba s ljubavlju prihvatiti i svjedočiti.
Dom „Marija naša Nada“ podsjeća na Betlehem u kojem je Marijina i Josipova ljubav, od uboge štalice stvorila dom.
Advent je poziv, da mi svojom ljubavlju, svojim iskorakom ka nekom i nečem novom stvorimo „nove domove“ tj. prostor i vrijeme gdje će čovjek biti sretan.
Jer i danas, nakon 2000 godina Bog se rađa u čovjeku!