JAVNA TRIBINA: LISABONSKI UGOVOR, EU REGULATIVA, PROCEDURE ODLUČIVANJA UNUTAR EU
Udruga ISTINA – inicijativa za slobodu, toleranciju i nacionalnu afirmaciju u suradnji s Tribinama Grada Zagreba održala je 21. studenoga 2011. drugu u nizu tribina Europska Unija – argumenti za i protiv. Naziv druge tribine bio je Lisabonski ugovor, EU regulativa, procedure odlučivanja unutar EU.
Sudionici tribine bili su: Marijan Bošnjak, dopredsjednik stranke Jedino Hrvatska i Kristijan Turkalj iz Ministarstva pravosuđa i član pregovaračkog tima za Poglavlje 23 – pravosuđe i temeljna ljudska prava. Sudionici su raspravljali o sljedećim temama: Je li EU savez država ili naddržava? Što je Lisabonski ugovor? Kako se donose odluke unutar EU? Je li proces odlučivanja u EU demokratski i kolika će biti težina i prava Hrvatske?
Gosti izlagači zastupali su dva sasvim suprotna stava u raspravljanju o navedenim temama. Sudionici su svojim argumentima pokušali odgovoriti na neka od gorućih i spornih pitanja o kojima građani nisu dovoljno informirani.
Rasprava je započela definicijom Europske Unije. Gosp. Bošnjak, autor knjige EU? Ne, hvala! rekao je da je EU zajednička država s jednim centrom moći i da ulaskom u EU dio suvereniteta prelazi iz Hrvatske u Bruxelles. Po njemu, to predstavlja osnovni problem jer će se odluke donositi negdje drugdje. Gosp. Turkalj, član pregovaračkog tima i zagovornik ulaska Hrvatske u EU, definirao je uniju kao supranacionalnu zajednicu država u kojoj države prenose dio svojega suvereniteta kako bi ostvarile određene interese. Bit EU leži upravo u prenošenju suvereniteta, koje je definirano Lisabonskim ugovorom.
Lisabonski ugovor bio je također jedna od tema koja je izazvala žučne polemike zbog svoje opsežnosti, nečitljivosti i nepostojanja službenog prijevoda na hrvatski jezik. Ta rasprava otvorila je i niz drugih spornih pitanja koje sa sobom nosi Lisabonski ugovor, a to su: slobodno useljavanje stranaca na teritorij Hrvatske te otvoreno tržište nekretnina za strance. U odgovorima izlagača mogla su se čuti različita stajališta: gosp. Bošnjak tvrdio je da je slobodno naseljavanje stranaca pogubno za Hrvatsku s obzirom na njenu ionako lošu demografsku sliku. G. Turkalj upravo to ističe kao prednost jer je pravo naseljavanja temeljni princip na kojem funkcionira svih 27 država članica.
Tema koja se odnosila na proces donošenja odluka u EU nametnula je pitanje karaktera procesa odlučivanja, odnosno je li on demokratski ili nije te kakav bi bio status Hrvatske u procesu odlučivanja. Odluke u EU donose se većinom od 55% i u takvom omjeru, po riječima gosp. Bošnjaka, hrvatski glasovi predstavljali bi statističku pogrešku. Hrvatska bi kao mala zemlja bila preglasana od strane velikih zemalja. Nasuprot tome, gosp. Turkalj istaknuo je postizanje konsenzusa, a ne preglasavanja te je također istaknuo ulogu nacionalnih parlamenata koji prate što se događa te zatim svojim djelovanjem sprječavaju donošenje odluka koje bi za njihovu zemlju mogle biti štetne. S tim je usko povezano i stvaranje lobija te interesnih koalicija. Zemlje koje imaju iste ili slične interese i ciljeve zajedničkim djelovanjem pokušavaju ih ostvariti kroz tijela EU, odnosno njene ključne institucije. To su Vijeće ministara u kojem bi Hrvatska imala 7 glasova (od ukupnih 351) i Europski parlament u kojem bi Hrvatska imala 12 glasova (od ukupnih 764), ali bi oni bili raspršeni po europskim strankama. Ono što je izazvalo čuđenje mnogih bila je činjenica da hrvatski prijevod Lisabonskog ugovora postaje službena verzija tek kada ga potvrde pravnici i lingvisti koje izabere i odobri EU.
Nakon iznesenih argumenata i činjenica uslijedila su pitanja publike. Kao i na prvoj tribini, tako je i na ovoj, dio s pitanjima bio najburniji. Pitanja su i ovog puta bila upućena ponajviše gosp. Turkalju kao službeniku ministarstva i članu pregovaračkog tima. Malo je bilo konstruktivnih pitanja, a mnogo neprimjerenih komentara koji nisu imali veze s temom rasprave nego su pokazali neinformiranost pa čak i nekulturu pojedinaca iz publike.
Iako su izlagači u svojim stavovima bili suprotstavljeni jedan drugome, ipak su se složili da su građani Republike Hrvatske ti koji trebaju iz rasprave izvući zaključke i sami odlučiti o (ne)ulasku Hrvatske u Europsku Uniju.
Za Portal UHD91: Nikolina Mađar
Fotografije: komentar.hr