Božić je vrijeme tuge i radosti

Božić je vrijeme kada se posebno sjećamo naših voljenih. Uspomene na prošle sretne trenutke nikad ne blijede. One su pohranjenje u našem srcu, a posebno ih volimo prepričavati među članovima svoje uže obitelji, ili čak samo raspiriti u dubini svoga bića. Ponekad je teško ostati ravnodušan i priznati jedu stvar. Da, ja sam još uvijek usamljen/usamljena mada je prošlo 19 godina od razaranja moga sela i ubijanja branitelja i civila od zvjerske ruke tamo nam neke države koja trenutno smatra da smo opet postali dio „regiona“. Oduzeli su nam najvrijednije što smo imali. Osobe koje smo voljeli i koji su nam značili puno u životu. Moj otac, kao i mnogi branitelji i civili dali su život za ovo domovinu.

Nikada više naše srce neće zacijeliti. Ljudi nam mogu izraziti sućut i hvala im na tome. Ne želim da znaju kako je osjećati gubitak u cjelosti. U svakodnevnom životu, u odnosu s drugima, a napose za velike blagdane kao što je to Božić. I poput malog Isusa koji se nanovo rodio u našim srcima, i mi pokušavamo ponovno živjeti, skupiti svaki atom energije u vlastitom tijelom i krenuti dalje, s nadom da će žrtva uvijek imati priznanje. U tapšenju ramena, u zagrljaju, u toploj riječi i ljubavi dragih ljudi s kojima dolazimo u doticaj. Bol nas je naučila ljubiti.

Biti ranjen gubitkom i napuštanjem od strane voljene osobe ostavlja velike ožiljke koje mogu donekle zarasti ali nikada ne mogu biti izbrisane. Božić je posebno vrijeme u kojemu pokušavamo svoju tugu, usamljenost i napuštenost pretvoriti u radost jer život  koji živimo je najljepši poklon, u potpunosti nezaslužen. I ma koliko velike suze koje se spuštaju niz lice i ma koliko velika ljutnja zbog tuge i usamljenosti,  pouzdajemo se  u Božju ljubav. Jedino ona može ugrijati i smiriti naša srca.

Majinka