Što još reći o ove tri svete stvari a da još nije rečeno? Može li se reći nešto novo a što bi iznova dodatno istaknulo njihove vrijednosti ? Iskreno, ne znam, ali mogu reći što meni znače Snaga, Vjera i Ljubav a kako će to netko shvatiti, na to ne mogu utjecati... Pa da krenem od ljubavi. Ljubav je moćna stvar koja pokreće i završava ratove, pokreće ljude, vraća im radost i osmjeh na lice, čini ih sretnima, ponosnima... Postoje različite ljubavi. Ljubav prema voljenoj osobi, ljubav prema domovini i svom narodu, ljubav prema bližnjima, roditeljima, braći i sestrama...
A ja se sjetim one '91. koja nam je tako promjenila živote. Nikada me moji nisu nešto ekstremno odgajali, ali uvijek su se znale svete vrijednosti koje moraju biti dio života. Tako odgojen dočekao sam i prve demokratske promjene, i to kao tinejdžer... Onako mlad, nadobudan i prkosan, tada sam se do ušiju zaljubio i ubrzo beskrajno zavolio samo nju...moju Hrvatsku. Bila je to velika ljubav za koju sam bio spreman i život dati. Stavio sam svoj život na raspolaganje Bogu a sve to u korist domovine i pustio Ga neka sam odluči što će s njim... A On me pustio da se borim, da osjetim tu radost davanja sebe za nešto što volim. I ja sam volio. Volio sam ju svim svojim srcem, bez kalkulacija i fige u džepu. Jurio sam u borbu gdje god bi je bilo, ne obazirući se na opasnost.. Bio sam sretan i velik k'o kuća jer sam sve radio iz čiste i velike ljubavi, ljubavi prema njoj – Hrvatskoj.
Pokušavam i sada pronaći neke riječi koje bi još bolje opisale tu ljubav ali nemam ih... I sad ju jednako volim, i sad se jednako borim za nju, a taj osjećaj za koji ne mogu naći riječi i dalje je u meni, jednako snažan. Samo poneka suza klizne, riječi zastanu na vrh jezika i zagrcnem se od sve te navale osjećaja... Ljubav je to.
Vjerovao sam u slobodu hrvatskog naroda, vjerovao sam u hrvatsku neovisnost, vjerovao sam u svoje prijatelje i suborce... Vjerovao sam da su s razlogom otišli Dejan, Pavo, Đura, Kingo... Vjerovao sam u bolje sutra, u sreću hrvatskih građana, u svijetlu budućnost novih generacija. Vjerovao sam da nam je svima isto stalo do Hrvatske, vjerovao sam onda čak i u svoju sretnu budućnost...
Ali nisam vjerovao da će tako skupo plaćena sloboda biti osporavana, nisam vjerovao da su prijatelji zalud ginuli, nisam vjerovao da će nas ovako gaziti i ponižavati, pljuvati, rugati se s nama, hapsiti nas i suditi nam, izručivati nas... To nisam vjerovao.
Snaga, eh ta snaga. Snaga je plod vjere i ljubavi, i kada vjeruješ i voliš onda si pun nadljudske snage koja te nosi i vodi u nove pobjede u nove borbe za ono što voliš i u što vjeruješ. Vjera i Ljubav su Snaga.
Jesmo li trebali odustati od ljubavi prema Hrvatskoj kad smo vidjeli što se događa? Jesmo li trebali Hrvatsku manje voljeti kad smo se razočarali? Jesmo li Hrvatsku trebali nastavili voljeti ali se maknuti od nje jer nas bole neke stvari? Nismo, i zato se još uvijek za nju borimo. Borimo se zato što vjerujemo u nju bez obzira na sve, bez obzira što smo povrijeđeni, zgaženi i razočarani. Nismo joj okrenuli leđa i nismo pobjegli od nje nego ju volimo još više, u inat svima.
Ali što je s nama, Jeans generacijom ratnika, koja je u rat otišla s walkmanom i Gun's 'n'' Roses u njemu? Jesmo li krivi što nas je rat i život napravio ovakvima kakvi jesmo? Imamo li i mi pravo tražiti za sebe komadić sreće? Imamo li mi pravo tražiti biti normalni, imati obitelji, djecu, biti nasmijani...? Ili je naš križ vječan? Nije li dovoljno što smo invalidi, što se svaki dan borimo s dokazivanjem, s prijezirnim pogledima, avetima prošlosti... ? Imate li još uvijek snage boriti se za nas, Jeans generaciju, kojoj ste mahali s dva uzdignuta prsta...? Ili smo svi postali samo "tamo neki branitelji" .. ?
Ako imate u sebi ljubavi i vjere, onda imate i snage da se borite za nas. (tyson)
| < « | » > |
|---|