Znamo li zašto šutimo?

Možemo svi skupa biti optimisti i pomalo se kiselo smješkati poput nekih političara kao da nas se ovo u državi sve skupa ništa ne tiče. Samo, jeste li se zapitali zašto se sve ovo događa? Zašto je pljačka Hrvatske ostala nekažnjena?  Zašto veliki broj političara nije dorastao poslu s kojim se bave? Zašto imamo nekompetentne ministre koji ne znaju osnove struke s kojom se žele baviti? Zašto ljudi koji su radili 40 godina kopaju po kontejnerima? I na kraju, zašto mi svi koji smo obranili Hrvatsku i dalje šutimo kao da nas se to ništa ne tiče?

Gdje su sve te udruge koje navodno brane tekovine Domovinskog rata? Ne čuju se. Mogao bi se dobiti dojam kako su zadovoljni s visokim mirovinama pa više nemaju snage dignuti glas protiv nepravde koja se nanosi našoj djeci. Jesmo li se umorili od '91. Pa zar nismo branili Hrvatsku zbog naše djece? Zar mislite da ovo nije borba za našu djecu i njihovu budućnost? Jasno mi je za one prevarante koji nisu bili u ratu, a imaju razne lažne invalidnine i mirovine. Od njih ne očekujem ništa. Oni su isti kao i oni političari-dezerteri koji sada kao nešto predaju na svjetskim sveučilištima i čude se kako im prijatelji odlaze u zatvor. Možda čak i vjeruju da će ih pravda zaobići.

Zapravo,  pravo pitanje glasi – gdje su oni istinski dragovoljci i branitelji? Oni koji se osjećaju prevarenim i napuštenim. Netko će reći da nam treba više pozitive, optimizma i osmjeha. Slažem se, ali kako kada svaki dan nova afera, nove pljačke, a naših branitelja više nema s nama. Ne može se biti ravnodušan i zatvarati oči na sve ovo oko nas. A i zašto bi?

Imamo puno pravo pitati političare što se to događa s Hrvatskom. Što ćemo to ostaviti našoj djeci osim dužničkog ropstva? U ratu smo bili pobjednici, a u miru su političari od nas napravili roblje. Prejake riječi? Pitajte sve one oko sebe kako žive, što osjećaju i samo slušajte. To su vaše bake i djedovi, očevi i majke, vaši susjedi i prijatelji.

Ne treba nas više pitati jesmo li se za ovakvu Hrvatsku borili? Zvuči ocrtano, a i znamo odgovor. Ali, zašto šutimo. Zašto branitelji ne kažu javno što misle. Zar se nas to ne tiče? Nećemo biti manje domoljubi ako kažemo da se s ovim ne slažemo, upravo suprotno. Mi to moramo. Pokažimo da se s nama ne može manipulirati. Nekim političarima su puna usta branitelja, a zapravo ih nije briga za ništa osim svojih fotelja i malih, prljavih interesa.

Da barem znamo zašto šutimo. Priznajmo sami sebi ako već ne možemo javno.

Mladen Nakić