Izgubljeni identitet

Kod svakog naroda žrtva u borbi za neovisnost predstavlja najviši oblik domovinskog ponosa i domoljublja. Pojedinci koji su bili spremni na žrtvu su poštovani i predstavljaju moralnu vertikalu društva. Zajednica u njima gleda ljude koji su nečim zaslužili naše divljenje i zahvalnost. I umjesto svega toga, mi danas, i nakon petnaest godina od završetka Domovinskog rata ne znamo koliko je istinskih branitelja. Zapravo znamo, ali neki nas uvjeravaju da ne znamo. Naši heroji žive među nama, a nitko ne zna za njih, nismo im odali zasluženo priznanje. Prodaju se odličja koja nemaju cijene, a nema ni kupaca.

Zašto je hrvatsko društvo drukčije? Zašto ne cijenimo sami sebe i svoju povijest? Zar su važniji tamo neki nesposobni političari i ratni profiteri od običnog čovjeka koji je u pravom trenutku bio na pravom mjestu i s pravim ciljem ne misleći na sebe i svoju obitelj već na Domovinu.

Svi mi koji smo te 1991. ostavili svoje obitelji i krenuli u veliku neizvjesnost preživljavanja, nismo razmišljali o fondovima, plaćama, vojnim mirovinama, stanovima…razmišljali smo kako je tada bilo najvažnije ono „sad ili nikad“.

Zašto Registar branitelja treba objaviti? Zašto ga treba objaviti na dostojan i dostojanstven način? Svako ime i prezime na tom popisu zapravo bi trebalo biti dio onog našeg prepoznatljivog nacionalnog identiteta. Objavljivanje će biti bolno, jer tamo ima ljudi koji nisu zaslužili da ih zovemo braniteljima. Ono će biti bolno prije svega za one koji su ih tamo stavili i sada ne žele to objaviti, a moraju snositi odgovornost. Objavljivanje Registra ne može biti bolno za istinske branitelje, upravo suprotno. Taj trenutak će značiti veliko olakšanje za njih, jer ne može se dalje uz spoznaju da je veliki broj dobio nešto što nije zaslužio i to upravo na račun onih koji su branili Hrvatsku.

Odgovornost za objavu Registra branitelja leži na političarima, ali i na samim braniteljima. Zapravo tko predstavlja najveći broj branitelja koji nisu u nikakvim udrugama i zajednicama udrugama. Tko njih pita za mišljenje. Ne mali broj onih koje vode braniteljske udruge jednostavno nisu više nezavisni od političkog utjecaja.

Kakva je razlika između ispolitiziranog branitelja koji je u sprezi s jeftinim dnevnopolitičkim  politikantima i tamo nekog političara ili nesposobnog ministra koji se javno poziva na Domovinski rat o kojem je samo nešto čitao, a istovremeno bez objašnjenja ignorira branitelja i njegova zakonska prava u vlastitom ministarstvu.

Branitelji i njihove udruge ne bi smjele biti sredstvo političkog utjecaja i manipulacije. Pa ni kada je riječ o objavi popisa branitelja. Jednostavno treba priznati da li želimo ili ne objaviti popis onih koji su branili Hrvatsku. Ako želimo, učinimo to na zakonski, legalan način bez obzira na neka iskustva drugih država. Svaki naredni dan koji prođe u svađi oko Registra, može značiti još jedan tragičan završetak nekog branitelja. Zbog samih branitelja i njihovog mira, glasam za objavu registra hrvatskih branitelja. I nije me briga kako su to riješile druge države. Znam samo da sam bio spreman dati sve za ovu državu!

Mladen Nakić