Kakvi političari takvo društvo

... a mi i dalje šutimo

Vjerojatno ste se zapitali u kakvom mi to društvu živimo? Zašto ovo naše hrvatsko društvo nije poput svih ostalih modernih i demokratskih društava? Zašto moramo svakodnevno biti pod političkih stresom i živjeti od afere do afere? Nisu li naši životi jedna velika društvena afera? Puno je ovakvih pitanja.  Ja sam optimist ako niste bili sigurni nakon svih ovih pitanja. Optimist pod uvjetom da političarima kažemo što o njima mislimo. Odgovorni političari to i žele. To je dobro i za njih. Treba ih malo spustiti u našu stvarnost, podsjetiti na probleme malog čovjeka. To će biti dobro za sve nas, jer Hrvatska mora krenuti dalje, ali bez promašenih ideala, bez potrošenih političara i bez lažnih vrijednosti.

U normalnom društvu neki politički dezerteri ne bi se mogli slobodno šetati  i zauzimati medijski prostor. U normalnom društvu ne bi se moglo dogoditi da se neki bivši ministar obrazovanja koji je praznim obećanjima o „društvu znanja“ kandidira za predsjednika, a sve što je napravio je „društvo željnog znanja“. U normalnom društvu ima korupcije, ali ima i kazne za one koji ju potiču posebno ako su to političari. U normalnom društvu političari bi odgovarali za privatizacijsku pljačku svega što je hrvatsko. U normalnom društvu, političari bi se zauzimali za dobrobit zajednice i blagostanje naroda, a ne samo za svoje sebične interese. Na kraju, u normalnom društvu svi oni koji su obranili neovisnost Hrvatske dakle branitelji, danas bi bili poštovani i cijenjeni pojedinci tog društva, a mi to danas nismo.

Pa onda, kakvo smo mi to društvo? Neka svatko da svoj odgovor. Umjesto mog odgovora, evo nekoliko činjenica.
Još niti jedan ratni profiter nije odgovarao za silna bogaćenja pojedinaca dok je Hrvatska krvarila. Još niti jedan političar nije odgovarao za privatizacijku pljačku. Još nitko nije odgovarao za političku korupciju. Još se nitko od političara nije javno odrekao tajkunskog kapitala i odbio ga koristiti u političkim kampanjama. Još se nitko nije javno ispričao ovim građanima što ih i dalje kradu i vrijeđaju lošim upravljanjem, haračem, nekompetentnošću i političkim licemjerjem. Mislite da će afera „Spice“ i gospodarsko-politička mafija oko Podravke biti izuzetak? Ako to bude početak drukčije prakse u Hrvata, biti ćemo skromno zadovoljni.
Zapravo, hrvatska šutnja i dalje traje. Ovaj puta mi šutimo o samima sebi i našoj svijesti. Ako već šutimo o našoj stvarnosti, nemamo pravo šutjeti o našoj budućnosti. To je isto kao da šutimo o našoj djeci i prepuštamo ih nesposobnim i korumpiranim političarima.

Branitelji i ovaj narod nisu šutjeli 1991, ne smiju niti sada. Koga se bojimo? Ne tražimo ništa više od svih drugih slobodnih naroda. Tražimo pravo na normalan život, u normalnom društvu...s normalnim političarima.
Ja ne želim šutjeti, jer želim doživjeti to normalno društvo. Želim to zbog svoje djece i djece njihove djece. Cilj svake pa i moje predsjedničke kampanje mora biti upravo to. Vlast se mora vratiti narodu koju im daje 1. Članak hrvatskog Ustava. Jedino tako građani mogu ponovno vratiti ponos i dostojanstvo. Ako se moramo boriti za svoju budućnost, mi ćemo se boriti. Ništa manjim žarom nego li smo radili 1991. Neovisnost ali i ponos jednog naroda mora ići zajedno, jer jedno bez drugoga ne vrijedi ništa.

Mladen Nakić