Čemu i kome služe (neke) braniteljske udruge?

Ili preciznije, kada će se neke braniteljske udruge napokon depolitizirati odnosno prestati biti ekspoziture politike? Ovo pitanje prvenstveno se odnosi na udruge poput HRVI i sličnih udruga koje su isključivo u funkciji interesa jedne političke opcije. Da ne bi bilo zabune, radi se o pojedincima koji su se nametnuli kao vodstva tih udruga. Zašto naprimjer predsjednik HRVI-a uvijek mora biti na izbornoj listi HDZ-a i kao takav zastupnik u Saboru. Josip Đakić ili Đuro Dečak nisu u stanju razdvojiti dužnost predsjednika jedne udruge kakva je HVIDR-a od svog političkog angažmana koji je podređen stranačkom interesu. Time sama udruga gubi kredibilitet i pretvara se u „političku udrugu“.

Zašto jedna stranka pa makar ona bila i HDZ ima eksluzivno pravo i pokroviteljstvo nad vođenjem HVIDR-e kao jedne braniteljske udruge? Svaka politička stranka može osnovati udrugu sastavljenu od vlastitih članova koji su branitelji, ali je neprihvatljivo zloupotrebljavati pojedince branitelje svrstavajući ih protiv njihove volje u nekakve stranačke okvire.

HVIDR-a i slične braniteljske udruge klasičan su primjer ispolitiziranosti velikog dijela branitelja koji su s najboljim namjerama članovi tih udruga. Sami branitelji bi trebali odlučiti kakve braniteljske udruge žele. Mislim da bi bilo poželjnije i korektnije da vodstva tih udruga vlastitu respektabilnost traže unutar članstva umjesto kao dužnosnici ove ili političke stranke.

Nije problem što kao branitelj nisam član niti jedne braniteljske udruge već je ozbiljniji problem što velika većina branitelja ne doživljava većinu braniteljskih udruga kao nešto čemu prirodno pripadaju. Čak i članstvo u takvim udrugama nerijetko postoji samo na papiru i predmet je manipulacija onog malog broja koji pod političkim patronatom njima upravljaju.

Kako ne bi ispalo da samo postavljam pitanja, a ne nudim odgovore......Sami branitelji moraju se izboriti za pošten i transparentan način biranja vlastitog vodstva za koje pak mora biti relevantna potpora vlastitog članstva, a ne politike. Izborom na vodeća mjesta u braniteljskim udrugama, branitelji bi trebali zamrznuti svoje eventualno članstvo u političkim strankama i više se baviti interesima onih koje kroz udruge predstavljaju.

Zbog svega navedeog, danas kada hrvatsko društvo prolazi teška politička, gospodarska, socijalna i moralna iskušenja, braniteljske udruge se ne čuju. Vodstva tih udruga su zadovoljena u njihovim osobnim interesima, a članstvo pasivizirano i čini se nezainteresiranim kao da se ne radi i o njima samima, njihovim roditeljima, prijateljima...

Promjene u razmišljanju onih koji vode braniteljske udruge moraju doći iznutra, od samih branitelja. Političarima to odgovora i tu ne treba tražiti potporu, jer veliki broj političara nije bio u ratu iako su tada bili punoljetni pa otuda i njihova potreba za (političkom) kontrolom  braniteljske populacije. Jedna od opcija je da branitelji dadu potporu onim političarima koji su bili u ratu, imaju status branitelja, nisu kompromitirani i žele pošteno ponovno pomoći. Ima takvih, ali se ne vide od magle i buke onih koji vole samo isprazno galamiti, glumiti, profitirati i manipulirati.

Mladen Nakić