U ljetnoj zori na kamenu bijelom

U ljetnoj zori na kamenu bijelom imena divova sanjari svoje bitke.Ljudi su izginuli Domovina to još nezna.Prastari čempresi visoki i ravni postrojeni stoje.Pijev izdaleka . Grdelin nije svjestan da ih tješi.Imena što otajno djele Zadra slavu.Treba zapamtiti: kad stvar ,koja je bila ideal.. koja je bila misao.. vodilja ovih imena.. ovih čempresa ravnih ponositih.. ovih naših sijena obožavanih ,kad stvar je ta postala stvarnost .. prestala je biti ideal S mora piri maestral. Oplahuhje kameni grad.. Samo vaš onih dana…! Samo vaš! Zašto ste nestali tako brzo čempresi ravni? Posječeni. Prošle su godine kao u letu. Munjevito tako. Mjesta ova još kao da zbore. Pjev izdaleka. Ponositi čempresi naši. Vitki.Tristotine i više imena. Vjerni prijatelji vremena najljepšega. Nije li to bilo ono što se htjelo? Da čovjek se obični napokon osjeti gospodar sama sebe i svoga života. Zaželite gluhom dobro jutro. Probudite ga. Pjev izdaleka. Oči vas promatraju kroz prizme druge. Što hoće ova naše liberalija, demokracija? Sliče na djecu, koja pošto poto hoće stvar.. ali ne i njene posljedice… to nikako.. zahtijeva užitke..odlučno nameće svoju volju.. otklanja svako srce.. traži pokornost.Ne sluša nićije savijte, brine samo za svoju osobu. Za zabave svoje. Za svoju odjeću.

A vi? Vi ste pjev izdaleka. Što li ste bili?Carstvo svjetlosti.. ili krijesnica u noći?  Svjetlost što se gasi? Čempresi visoki u dvoredu postrojeni. Do kapelice one male.. u dnu arkada. Groblja našega. Gledam vas. Dolazite mi ususret. Gledam vas. Hoćete li nas prepoznati.Jedino vaše ruke dodirnuti su znale bit ovog Grada.Zemlje ove.Ljudska vojsko časnika.S kakvom odlučnošću kakvom energijom srcem kakvim .. ljubavlju ostaviste kosti.Za tlo .. na kome i za koga živjeli ste.Puni želje za slobodom. Puni radosti.Sjene naše obožavane. Povijest najljepšeg razdoblja.Pjev izdaleka.Zašto izblijedjeliste brzo ovako? Vjernici vremena najboljega.Kakvo li je srce otišlo sa vama? Kamen onaj mramorni odgovara! Od čega srce imali su ti čempresi. Spomenici!? U prsima. U životu.U bici!? Čempresi Zadarski. Dozvolite mi reći. Sad nije više ono vrijeme. Da vi znate? Što se događa vani? Čovjek se sebe srami..! Srećom tu ste na okupu. Na mjestu jednom sami. Sad uče, znaju sve jezike sveta. Ko papagaji ponavljaju. Engleski ponjbolje, i pisati znaju .. samo Hrvatski zaboravljaju.Vaš hrvatski zaboravljaju. Tek spominju ga .. na kraju.Sumnji. Presuda. Odluka.. početku novih muka. A Europa je za jezik naš još uvjek gluha. Za jezik mali. Za koji život ste dali. Čempresi hrvatski viti. Pjev izdaleka. Cjeli se svjet unificira.nema više komadića zemlje koja živi po strani.. Sve su rasprodali u tami. Nema više ljudskog otočića .. onaj koji vlada u svjetu.. vrši autoritativni upliv na cijelom planetu. Pijev izdaleka. Nema više u nas čempresa ponositih. Vitkih .. Nema više vas berekina Zadarskih. Ni izdaleka.Ni izdaleka.. pokorni sluga se pokorno u našoj povijesti ponavlja.pokorni sluga gospodaru se svome pokorno javlja. Kažu da bi nam bilo bolje.. A nemaju. Nema vašeg htjenja onog.. nema vašeg zdravlja. Ni vaše nemaju volje.Ni kamenom se više ne gađa mularija.. nikom više nije do slavlja. Radnici ne rade.. Seljaci se bune.. usjev trune. Zemlja zadužuje. Povorke idu štrajkača. Zeleni. Crveni.. Crni.. nezna se koja je strana jača. A vi ležite položeni uz križ grobni. Svi jednaki. Svi hrvatski ljepi. Složni.Vani, vani ljudi su slijepi. Ne vide da čempresi su obasijani suncem. Kako se zlate čepresi hrvatski. Moj brate. Poredani u dvored. Sve do kapelice na dnu arkada.I čuje se otkucaj srca vašeg od sjećanja.. Misao ona. Živa ko Čempres ravni. Plamenovi domovine, Zadra, slavni… A Hrvatska ko sirotica -gola- čeka da je netko obuče - jadnica nezna.. misao je stranaca samo kako da je svuče ..Do gola svuče.. Pjev izdaleka. Čempres i nije svjestan da me tješi. Šutljivo prijateljstvo prati nas od one već zagubljene u vremenu mladosti. Od čempres uspravnih. Zlatnih. Što u stvari želimo. Što nam govori Groblje naše, gdje hrabrost naša zakopana leži? Čempresi ravni u nebo se dižu. Puni snage i suvereniteta. . ko da srame se ljudi koji gmižu.

O Gardo. O Gardo.kako si bila velika. Kako snažna. Kako jaka. Ko Hrvatska, reci ispričaj im priču, ovom čovjeku što puzi.. ispričaj mu priču o čempresima. O njima koji traže svoje izgubljene nade koliko si čizama istrošila. Koliko puteva pregazila. Koliko veriga raskinila. Da bi se odmorila u svom fatalnom odlasku. Pivac u zori pjeva negdje. Vrijeme je za buđenje. Ono što Hrvatska želi.. ono što čovjek njezin očekuje.. Tu je.. U čempresima .. ponosnim Uspravnim Zelenim.. U pjevu – koji dolazi ko jeka.. U pjevu Izdaleka.

Ivica Matešić jeremija