Potresno literarno štivo o Domovinskom ratu

Pisac i hrvatski ratnik Matešić, u sudbonosnim danima borbe za slobodu i stvaranje hrvatske države, gotovo istodobno uzima pero i pušku, znajući vrijednost i jednoga i drugoga u obrani slobode hrvatskog praga rodnog mu Doma. Pridružuje se onim vrlim hrvatskim muževima što svojom čašću i odlučnošću pokazaše spremnost da se bude svjedokom vremena, ali ne tek kao puki promatrač, već kao bojovnik i perom i mačem, za dobro svoga naroda, rekao je Maštrović Knjiga "Mi smo Zadar" Ivice Đovanija Matešića-Jeremije, svjedočanstvo o Domovinskom ratu, koje se može čitati kao ratni dnevnici, memoarski zapisi i dokumentarno štivo, predstavljena je jučer u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu. To je zbirka priča, reportaža, komentara i kratkih eseja Ivice Matešića, koje je taj književnik i pukovnik Hrvatske vojske objavljivao u protekle tri godine u Zadarskom listu. Knjigu su predstavili prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, glavni ravnatelj NSK u Zagrebu, akademik Ante Stamać, Božidar Kalmeta, ministar mora, prometa i infrastrukture RH, Pavao Jerolimov, publicist te Ivica Đovani Matešić-Jeremija, autor knjige. Ulomke iz knjige na promociji su čitali glumci Ivana Legati i Duško Modrinić. Na skupu u NSK su bili mnogi viđeniji Zadrani - Budimir Lončar, diplomat, Anđelo Miloš, pravnik, svojedobno predstojnik Ureda predsjednika RH Franje Tuđmana, Ivo Grbić i Nevenka Marinović, zastupnici u Hrvatskom saboru, Pavle Kalinić, član Poglavarstva Grada Zagreba, Bernard Kotlar, informatičar, Šime Vlajki, ekonomist, Darko Dvornik, član Uprave HEP-a ... Akademik Ante Stamać je ustvrdio da je autor u knjizi posložio mnoštvo problema, počevši od neposrednog viđenja onog što se zbiva u ratu, a nisu ratne operacije i izvješća izravno s mjesta na kojima su se događale obrambene borbe, do kulturoloških refleksija.

Kolumna Zadarskog lista duga tri godine

Na skupu je govorio i Pavao Jerolimov pa se u ime izdavača, Zadarskog lista, zahvalio svima koji su sudjelovali u ostvarenju ove hvalevrijedne knjige.

- Podlistak (kolumna) "Četiri kantuna", sada uobličena u knjigu, od nekih 370 stranica, naslovljenu "Mi smo Zadar", zbirka je reportaža, priča, komentara, sjećanja, kratkih eseja ... koji su objelodanjeni u dnevnoj novini, Zadarskom listu, svakog četvrtka, posljednje tri godine. Ivica Matešić - Jeremija u svojim kolumnama progovara uvijek, jedino i isključivo, u ime etike, humanosti, pravednosti i naglašene ljubavi, brižno, nikad dvosmisleno, vrlo jasno, nadasve iskreno i osobno. Piše jednostavnim, bogatim nekićenim razumljivim jezikom, pučkim, svakodnevnim. Može se kazati kako je Jeremija pučki, narodni tribun, koji svojim toplim, emotivnim pričama o ljudskim sudbinama, najčešće tužnim, podsjeća, upućuje, savjetuje... Na prvi pogled bavi se uskim krugom tema - Domovinski rat, prije i poslije, no to je samo privid. Svakoj temi, ma koliko god se puta ponavljala, daje novi vid, novu sliku, svježi osvrt i pred nama se nižu slike i misli bogatog unutrašnjeg života nadarenog pisca koji je itekako raznovrstan, suvremen, iskren, uvjerljiv. U toj uvjerljivosti i lakoći pripovijedanja najveća je Matešićeva umjetnička snaga, istaknuo je Jerolimov.

Zajedno pero i puška

Matešićevi tekstovi potresno su svjedočanstvo jednog vremena i višeslojni su. Mogu se čitati i kao ratni dnevnici, i kao memoarski zapisi, i kao dokumentarno štivo... No, kako god ih čitali, oni su vjerodostojni, moralni, domoljubni, emocionalni.

Prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, glavni ravnatelj NSK u Zagrebu, kaže kako je za Matešića prvi put čuo u Domovinskom ratu.

- Okolnosti u kojima se to dogodilo bile su za mene nadasve uzbudljive i ne bi pretjerano bilo reći, gotovo dramatične, prepune brojnih i snažnih dojmova.

- Na malom otočiću Školjiću ispred Preka, na kojemu je pokopan Ante Kuzmanić, na svečanosti otkrivanja njegova spomenika, netko mi je tutnuo u ruke pisamce s riječima, ovo vam šalje Jeremija, pripadnik Hrvatske garde. Taj smo dan sa Školjića na obzoru mogli vidjeti kako u lomačama gore hrvatske kuće u Ravnim kotarima u zaleđu Zadra kojeg su još držale neprijateljske snage. Pisamce što mi ga je poslao Jeremija bilo je napisano negdje na bojišnici i pisano je kao zahvala meni i svima onima koji su u ratnim okolnostima odlučili doći u Zadar kako bi znanstveno i kulturno valorizirali važne činjenice hrvatske kulturne povijesti. Ta epistola što ju je napisao meni tada nepoznat autor uvjerila me da to što činimo nipošto nije nezamijećeno izvan kruga kulturnih djelatnika, tim više jer je dolazilo od hrvatskog branitelja, jednog od onih koji svoju domovinu doživljavahu kao sudbinu i nezaobilazno mjesto potvrde ponajboljih ćudorednih vrijednosti svakog čovjeka, istaknuo je Maštrović.

- Sabrana u sedam knjiga, ratna proza Ivice Đovanija Matešića Jeremije potresno je literarno štivo o Domovinskom ratu na zadarskom području. Pisac i hrvatski ratnik Matešić, u sudbonosnim danima borbe za slobodu i stvaranje hrvatske države, gotovo istodobno uzima pero i pušku, znajući vrijednost i jednoga i drugoga u obrani slobode hrvatskoga praga rodnog mu Doma. Poput svoga davnog sugrađanina Brne Karnarutića, autora Vazetja Sigeta grada, prvog vojničkog epa u hrvatskoj književnosti, pridružuje se onim vrlim hrvatskim muževima što svojom čašću i odlučnošću pokazaše spremnost da se bude svjedokom vremena, ali ne tek kao puki promatrač, već kao bojovnik, i perom i mačem, za dobrobit svoga naroda.

Hrvatskoj vojsci koju zove Gardom hrvatskom, Matešić, ističe Maštrović, određuje ono mitsko njezino poslanje što ga mogu imati samo oni koji su spremni za ideale svoje, a to je prije svega sloboda Doma, platiti i najvišu moguću cijenu: život. Vjera u Boga. Kršćanstvo. Ljubav. To je duhovna hrana ratnika što im omogućila pobjedu i dala smisao životu. Za nju je ta mladost hrvatska, koja od Domovine ništa nije tražila, a sve joj je bila spremna dati, bila "bajka koja je imala odgovor na svako pitanje, jer zvala se Garda. Stijena. Puk hrvatski. Ne politička uvjerenja. Ne uvjerenost u Hrvatsku. Ne pogled na Hrvatsku. Nego tvorenje Hrvatske. Tvorenje mita. Ponovnog stvaranja hrvatske države" (S nama su).

Zemlja, Grad, vjera, ljudi

Božidar Kalmeta, ministar mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, u ratnim vremenima zadarski gradonačelnik, više je govorio o autoru, kojeg od djetinjstva dobro poznaje.

- Reći nešto o ovoj knjizi, a ne reći o cijeloj pojavi Đovanija mislim da bih ostao dužan. Ne njemu, Jeremiji našem, ne kao proroku, nego onome iz stripa o Alanu Fordu po kojem je dobio nadimak, koji smo mu u našem dječaštvu iz razloga njegove astme dali. Ostao bih dužan našem kvartu Arbanasima, našem odrastanju, onoj mulariji našeg Grada, njenim nepisanim zakonima koji vrijede onda kada je čovjeku najteže.

- Četiri su elementa odlučujuća u životu i sad već možemo već poslije sedme knjige reći djelu Ivice Matešića: zemlja, Grad, vjera, ljudi. Možda se ova podjela čini na oko suviše prosta, obična. Ali ona u sebi sadrži cijelu jednu zajednicu. Jeremijina misao o zemlji, briga i borba njene djece za nju, to žrtvovanje jedne mladosti u sudbonosnom ratu nije se ograničavalo na simboliku mašte. Naprotiv, sva je njegova simbolika i metafizika utemeljena u stvarnim životima, naših prijatelja, znanaca, sugrađana u Našoj graći gardijskoj. Našem Zadru. Sve sile ovoga i "onoga" svita mobilizirao je taj gardist hrvatski u toj borbi za zemlju. U toj borbi trošio je Zadar svoju najbolju djecu, njih 352 palo je za njegovu slobodu. Sve je njih Jeremija dotakao u svom pisanju. Sve je njih spremio u onaj njegov stih na našem groblju što uklesan stoji: "Oni su Hrvatska njima je dugujemo". U tom htijenju da zabilježi sve, da zabilježi život grada čini mi se da je potrošio najveći dio svoje energije i svoje domišljatosti. Strastan kako to Arbanas može biti, pisao je članke u kojima je branio i napadao sve nepravde što snašle su pripadnike Zbora narodne garde. Posebno je osjetljiv na sudbine haških optuženika, njegovog našeg zapovjednika našeg Ante Gotovine, rekao je Kalmeta.

- Uspoređivali su ga s Hemingweyjem, s Millerom, s Krležom, ali on je samo naš Jeremija. A mi smo svi zajedno njegov Zadar. Isto tako poput njega jednostrani, hrvatski tvrdoglavi, nesavršeni i nesvršeni. Jer Zadar vječno živi. Mi smo Zadar - bile su riječi ministra Kalmete na promociji.

KALMETA O SEBI I MATEŠIĆ

U Ivica Matešić je potekao iz jedne težačko-radničke obitelji, iz preciznije rečeno, Kalmitanova, Tatapirina dvora gdje su se dalmatinska pisma mišala sa zvukovima alata i rzanjem kojna, smijom i plačom dice, ili bolje rečeno, tipične arbanaške obitelji kao što je i moja sama. Postoji jedna priča o dvojici Tona koju volim kazivati. Tonu Matešiću i Tonu Kalmeti... našim očevima... kako su od opeka ruševina bombardirana grada gradili naše kuće ciglu po ciglu... kako su preko mora i otoka prvo čupali, a onda vukli doslovno na leđima stare telegrafske stupove od desetak metara... Njih dvojca sami. Krcali ih na kaić i veslajući teglili put naše vale, pet milja dalje, kako bi ih ručnom pilom po dužini pilili ne bi li uštedili materijal, ne bi li krov na kuću postavili. A postoji priča o dvojici dječaka, o tajnim pećinama s blagom u limenoj kutiji od bombona. O frenjama, paru staklenki i paru neprocjenjivih porculanki iz Australije. O našoj školi, o Crkvi našoj gospi Loretskoj, o kićenju i pletenju žukinih vijenaca desetog svibnja. Zonja jon... Gospa naša... O penjanju na Zvonik i testiranju hrabrosti. Postoji priča o našem kampu - Punti Bajlo. O tečajevima "engleskoga" na specijalan način. O mladosti i pobratimstvu. O ratu i petnaestorici Arbanasa koji u bitci dostigli su vječnost. Mi tu uskost ističemo, ističe je i Đovani u svojim knjigama jer što je sredina uža, zbijenija... Više je svoja, posebnija je. To su determinirane crte karaktera takvih osoba strože. A opet one se kao koncentrični krugovi miješaju s ostalim kvartovima Grada. Sudbine se izjednačavaju zarobljene onom za Đovanija ulicom najljepšom na svijetu, Kalelargom... S mulcima istočne tribine Jazina. Košarke što Zadar znači, ljetnog kina, Kina Pobjede... u jedan veliki teatar... naš Zadar. Našu Hrvatsku.

ZBIRKA KNJIGA O DOMOVINSKOM RATU

Vrijedno je na kraju istaknuti kako je ne tako davno otvorena Čitaonica Zbirke knjiga o Domovinskom ratu Nacionalne i sveučilište knjižnice u Zagrebu, a knjiga Ivice Đovanija Matešića Jeremije "Mi smo Zadar" zauzima posebno mjesto, jer je to prva predstavljena knjiga u toj vrlo značajnoj zbirci! I napomena, kao zanimljivost: svi predstavljači knjige su rođeni Zadrani.

Zadarski list

Bernard Kotlar, Ante Stamać, Ivica Matešić, Tihomil Maštrović, Božidar Kalmeta i Pavao Jerolimov nakon predstavljanja knjige