Hrvatskim križnim putem hodim

Hrvatskim križnim putem hodim ja nestali.Dolinom smrti prošao sam tada. Bez straha bez nade. Gdje li sam sada? Baciše me u onu bolnu, crljenicu moju .. Gdje sam potonuo ja? Čovjek bez sna.. U jamu duboku neznanu  Getsemana moga. U krvav znoj. Bez imena bez dna. Gdje li sam potonuo Ja!? Tisućiti u redu nestali. Od onih što domovini život su dali .U vrtu Getsemana čovjeka su izdali. “Ja bijah uhićen odveden. Onoga dana 19.kolovoza 1991 Točno u podne i trideset odvedoše mene iz  bolnice Okučana. Bilo je podne al bila je tama. Iz bolnice označene Crvenim križem. Udarati me stali jesu u lice , već krvavo i popljuvano.. Pitah tada kolegu; - Beli zašto me tuku tako? Odgovor dobih kratak.. To čeka vas svakog Hrvata.. nepoznati grob usred blata.”

Hrvatskim križnim putem hodim ja nestali. Dolinom smrti prošao sam tada. Bez straha bez nade. Gdje li sam sada? U kome od zatvora onih možda ostavih kosti.. Manastir Beli, Jagodnjak, Dalj, Borovo selo, Negoslavci, Berak ,Ovčara. Bać, Stara Gradiška, Bjele Vode, Mali Gradac, Glina, Vojnić, Plaški, Korenica, Udbina, Gračac, Medak, Benkovac Knin… Gdje li sam  umro ja hrvatski sin…. ko bi ga znao gdje razapeća je bilo mjesto, tako gusto složena su imena, tako skrili su me vješto.. U vrtu Getsemana čovjeka su izdali.

“ U rujnu dvadeset i trećem devedeset i prve provalili su u moje selo.. ubili su jedinog mi Ivicu sina..A mene što se na njih bacih prebijati su stali.. i nisu prestajali.. nisu prestajali od Kostajnice do Manjače .. tukli i tukli. K jami  me nepoznatoj vukli. U grupi od trista trideset i tri, ko zna kolike su ubili.

Hrvatskim križnim putem hodim ja nestali. Dolinom smrti prošao sam tada. Bez straha bez nade .. Gdje li sam sada? Golgota u narodu našem ime je često.. nepronađeno mjesto. U hodu smrtnom mome.. Stajanke one strašne. Sremska Mitrovica, Zrenjanin, V. Livade, Trebinje, Banja luka.. Paragovo.. trag mi se gubi.. O meni  ni danas slova nema.. niti se ikome sudi.. O ljudi!? U vrtu Getsemana čovjeka su izdali.

“ 18 studenog satrali su Škabrnju i Vukovar.. Bijah ranjen u nogu, a Josipu probili su trbuh..Vojnici su njihovi provalili u sklonište naše..  kundak ga je lomio gluh. Krik se smrtni nije čuo.. A parao je nebo.. parao je uho. Olgica žena mu tiho je jecala.. Znala je što slijedi.. Tijelo se treslo. Usna je brecala... Branitelja hrvatskoga odvukli su vani.. ja ostao sam u tami.. nitko nezna što se sa njim zbilo. Ni s Olgicom milom.

Hrvatskim križnim putem hodim ja nestali.Dolinom smrti prošao sam tada. Bez straha bez nade... Gdje li sam sada!? Tisuće beskućnika u koloni. Kundak im kosti probija i lomi. Gone me ljudi ko psa šugava.. padam u blatu, ostajem hladan. Gone kolone kroz Novi Sad, Beograd, Bubanj potok, Stalać, Niš.. Po križima pljušti bič, Kraljevo, Morinj, Kumbor, Bileća, Foća, Manjača.. Golgota se krvlju hrvatskom sveti.. Raspećem se plaća... a govorili su da smo braća..U vrtu Getsemana čovjeka su izdali.

“ Vojna me je policija iz Rume uhitila u Tovarniku.. pitali me jesu da li se plašim mrtvih ljudi... rekoše mi neka mrtve skupljam, obitelj moju.. skupih Matu, Mandu, Antu, Beru, Željka, Franju.. druge prepoznati nisam mogao.. trinaest ih je bilo.. a ja bih samo.. ja sam samo hodao.. hodao.. Od jednog do drugog tijela, mrtve prevrtao.. Kraj svog sam groba stao....U Bunara sam prostrijeljene glave pao.. da nebi odao.. da ne bih svjedokom bio. Od svjeta sam se skrio.

Hrvatskim krišnim putem hodim ja nestali. Dolinom smrti prošao sam tada. Bez straha. Bez nade… Gdje li sam sada!? Begejci, Stajićevo, Erestinovo, Zrinska, Miokovičevo, Bijela, Bučje.. kroz sve te roptarnice, kazamate smo prošli.. al nigdje stigli nismo. Nismo došli.. nestali smo na putu.. Ubijeni.. Golgota hrvatsko ime nosi. Lubanje prostrijeljene ime.. Ona je u meni. U vrtu Getsemana čovjeka su izdali.. O ljudi.. O sine..

Stratištima hrvatskim još putujemo mi. Nestali. Aleksinaćki rudnici, Opatovac, Šarengrad, Petrinja, Sunj.. Borićevac, Sveti Rok. Sahranjeni bez mjesta ukopa, bez svećenika, samo imena Golgote nosimo u sebi.. Ko blagoslov Hrvatskim križnim putevima hodim ja nestli. Dolinom smrti prošao sam tada. Bez straha. Bez nade.. Gdje li sam sada. Optužnicu o genocidu žele povući.. zar doista odrekoste se istine.. zar doista odrekoste se mene.. Tog križnog puta.. te hrvatske ogromne sjene.. U vrtu Getsemana čovjeka su izdali.. Oni koji najbilži su mu bili.

Ivica Matešić Jeremija