Pod granitnim

Pod granitnim kamenjem leže tijela Garde .. koja na ovim prostorima je osnovala  državu od roda Hrvatskoga. I utežila glad Gavranova  i žeđ zemlje, ambiciju međunarodnih sudaca, nenapućenost ćelija zatvorskih… Gospon Tadić kaže “ Da će za odnose Srbije i Hrvatske biti loše ako Gotovinu oslobode zbog nedostatka dokaza” . Vuk dlaku mjenja , samo u slučaju ako dotični nije veliki Srbin, o ćudi nećemo ni govoriti. U slučaju Hrvatskome pored materijalnih dokaza izmrcvareneih ranjenika, zarobljenika, pored svih onih u potiljak prostijeljenih lubanja nitko nije osuđen. Uzalud onaj zid plaća koje matere su ubijenih na Ililci postavile.. Uzalud prosvjedi poslije presuda oslobađajućim krvnicima.. pored dokaza ..

Gospon Tadić vrijeđa ko od šale .. vrijeđa križeve  pored glave branitelja u zemlju hrvatsku zarivene.. vrijeđa branitelje Domovine. One žive i umrle, matere  vrijeđa, žene i djecu ubijenih.. domova razorenih.. Vrijeđa nevinoga, njega zapovjednika hrvatskoga. Na kojem krivice nema.. jer je počinio nije.. jer dokaza nema a ni čin se takav desio nije. Neznam koje će stihove  jednom u vremenu budućem klesari u granit Domovine uklesati, ali mislim da će to nekako ovako izgledati..

Pod nebom Hrvatske bijasmo mi dragovoljci njezini.
Svu svoju snagu, hrabrost i znanje stavismo u službu njezinu.
U službu Zemlji što leži na jugoistoku Europe i graniči s morem koji
Jadranom zovu.
Naša snaga i hrabrost trpjela nije da je gaze ljudi što smrt joj žele.
I tako poslije godina pet  u kojma bijasmo sječeni, mrcvareni i ubijani..
Mi u jutru kolovaza petog  isjekosmo sve dušmane Srbina Velikoga.
Njemu zauvjek, preotesmo, raspršismo snove, o Srbiji Velikoj..
Zaljubljeni u Domaju koju željezom obranismo
Sanjali smo miran život.
More, kić i mriže Dalmacije
Rivu i ljeto dugo.
Plugo zemlje Slavonije i imanje malo..
Slavonac da ga ore..
Zagorsku klet.. i izbu toplu.. popevku neku i prijatela.
Krš primorja..valove Jadrana. Toplotu Istre i snagu Ličana.
Kamene gradove naše..i sela razorena.. što obnoviti ih treba.
Znamo da nas iza leđa zovu rušiteljima  Jugoslavije..
Tamnice naroda našeg..
Znamo da nam to oprositi neće..
Zato nam sude..
No mi vjerni smo svome junaštvu..
Hrvatskoj …djelu svome.
Zato povjeriti nećemo drugom sudbinu svoju
I neka se nitko ne usudi sumnjati u to..

Gospon Tadić vrijeđati nas može.. ko zato haje.. Mi znamo da nevini smo ko što nam ime kaže.. Branitelji smo. To što gonilo nas je da se borimo bez nade u puninu.. Dok noći sužnja naših nevinih prolaze s pogledom u mjesečinu..
Hrvatski jezik  tvrdoćom zvoni.. I broji riječi .. I pamćenje izgubljeno vraća.. Ko povijest što  posustale dane tkaje i rastkiva. Sakriti ih neda.. Sigurno jest jedno u svemu Hrvatska nevina je. Nije kriva. Besmrtna je .. ko Branitelj njezin.. I berskrajna joj istina svuda seže… Sve izdržati može.. svaku kušnju  zna.. A Iznad svih ovih strepnji branitelja svemir čeka Sud naroda našega. Zato straha nema.

Ivica Matešić Jeremija