Vrijeme je danas takvo !!

Vrijeme je danas takvo, a kad tu tako bilo nije? Za čovjeka tu mjesta nije. Uvjek  granica bijasmo, danas i sutra i poslije i prije, Vama dobro  nas oduvjek muka prati.Uvjek nam uzeti žele, uvjek nešto moramo dati. U vas mir u vas milioni, mi mali. Nas muka prati, malo se čega ima brojati. Iz boja u boj, sve manje nas ima. Hrvati smo mi Europljani kažu nismo??? ali.. nismo ni aziati.!! Za vas stoljeća, za nas trenutak sreće.  Zna se, isprsit se treba, djecu žrtvovti zbog nesreće. Oluje tu zasipaju oći snene, vječno otvorene. Tuku bure noći dane, uši su naše načuljene u bezbroj u nevrijeme. Hrle  na nas svi u marševima trajno Hrvat bdi. Krvav barjak ispred nas, sa svih strana idu grizu psi, tuđi i naši pobjesnijeli. Godinama s Istoka horde u nas hode, ni zapad nije neka novina, svak nešto hoće, svakom curi na te slina, uzeti ti dakako malo...

Mora, malo kopna, malo kčer, malo sina, Ima toga na pretek ova domovina!?? ne nije  to neka novina. Kopajući i topeći blago naših vrela glumeći tako donosioce prosperiteta opustijeste gradove naše, naša  sela, kašalj starca i plač djeteta. O Europo ti stari svijete dok slatko hrčiš ,u sreći snivaš promisli malo, zastani ko čovjek mudar a ne zao, jel ovo istina. Hrvatska  sirotica je al traje,uporna je, pobjedonosna i bolna, sva u krvi,  sva u slavlju. Ona te s nadom gleda, gleda te ona neznam više ništa jel  s mržnjom il ljubavlju.Da voljeti ko što mi volimo, takvu ljubav od vas nitko nije poznao. Na svjietu takve ljubavi nije, koja gine, plaće plača , koja se ruga i smije. Znam vas se to ne tiće, niti vas previše dira. U vas je tek hladan brojeva žar, prizor tek trgovca koji novčanicu broji dar, tek vage  interesa mira. Mi pamtimo sve, sve mirotvorce od onda do sada, od sladoledara bijelih do ovih kamatara, morate to znati, prozirni ste, tu svaka maska pada. Samo recite do kada, navikli smo mi biti zauzdani konji, neumorni. Kičmu nam lomite umjesto da nas zagrlite,  parip se kako znate ne da ukrotiti jedino ga uškopiti. S nama samo s dobrim dobar se može biti, pridružite nas, svaki če se stisak ruke vratiti. Stari mać prelomimo Gospodo Europska, mi nismo konji zauzdani, mi vaša smo braća.! Na istoj smo strani ništa ne gubite, ako baš nečete.  Mi znamo za izdaje, nevjerstva, navodno Spasenje, al nemojte nemojte nas tjerati  da nas kletvom kleti djece naše pokoljenje. Zemlji se ovoj hoće daha, smirenje. Bdi  Hrvatska na raskrsnici sva u groznici. Pored  nje gospodin se u krzno uvukao podvivši rep, olinjali pas. Caru carevo veli a Bogu božije,kaže, opet kaže, Komu čemo hrvatsko dati i zašto, pitanje je banalno i nimalo jasno, što hočete Hrvati !!??.. upitajte se glasno...

Zašto su na dan mrtvih opet naši mrtvi pali..? jeste li znali..?? mrtvi su bojovnici opet umirali, na dan mrtvih nimalo lakše nego onda, kad su život za grudu zemlje dali, jednako sada strožje. Ko se to s mrtvima igra ko se to šali a postoji  li sjećanje na njih.??. Postoji li uskrs? Ah da imam barem umjesto ovog  mora malog  barem nekakav ocean pa da dam, damm, svima dam ocean, ne ovaj mali moj Hrvatski  Jadran. Plimom bi u Europu ušao, nebih se sebe ovako gnušao.Sebe se gnušao, stidio do poda do dna mog potonulog broda. Do brata gardiskog čelije, do groba. Ko miljarder bi bio, a ne kao siromah. Ja bih ušao u europu s oceanom  samo takokako li se nezasitna hulja samo smije, brije li me brije na suho. No što je moć..? što su novci , lutaka konci.  I dokle če me ovako ucjenivati. Dokle mogu trpjeti, dokle čeme tući, po bespućima vući. Upitnici, Upitnici,  ne pišem ih više brišem, brišem  zemljopise moje, prodajem svoje. Arbitraža, garaža, sud, lud. Uznik, dužnik, zločinac, pothvat, dohvat”Sve ču dati.. na sve pristati. Jadran me taj uznevereni samo gnjavi, lupa me po glavi, po Europi ja ču ludovati, jadna moja mati. A!? Jeli !? Jeste li ovo htjeli.!?onda će se na nebu Europe i hrvatska zvjezda upaliti?  malo će joj sjajila faliti.

To nekom treba zar ne?To je neophodno, da svako večer iznad krova sine jedna naša  biser zvjezda nova. Nema veze što sa zemlje do nje dopiru zvuci zavijaju opet neznam  grobovi naši, matere kleče ili to ćine ranjeni vuci.Vuci i Ajduci. Ajte Bog svami.

Ivica Matešić Jeremija