Za njega su sjećanja

Za njega su sjećanja i kad bi govorio kako se hrvatska održala u vremenu onom devedesete i u vremenu nade bila drama s dva porotagonista, a to je ostala i danas. To su zemlja i Braniteljii, u ratu i miru. Za njih je ulog u toj kockarskoj igri uvjek bila Hrvatska. U više navrata oni su je ostvarili protiv volje velikog djela onih njihovih sugrađana kojima se Ona desila slučajno.To ga je ispunjavalo gorkim onim samo njemu svojstvenim ponosom. Često se je pitao, a možda se je i nadao da će ga ako ne ovi sadašnji, da će ih potomstvo razumjeti. A opet mu se činilo da se ta njegova generacija izdigla iznad te nade i još mnogih drugih Ili je sumnjao. Mislio je kako je domovina ostvarena protiv volje ne samo večine ne samo jugoslavena nego protiv večine njegove vlastite elite.

Koliko li je ljudi u povjesti ove nesretne trojedne kraljevine bilo suočeno s istom takvom dramom, da uvjek su tu oni protiv njih samih Hrvati protiv hrvata. Njegova je odrješitost nesvakidašnja odlučnost, čvrstina ali napokon je i on samo čovjek ,a ne lice neke drame.Ne dramsko lice.

Pitao se ? kad bi se radilo samo o fajtu o bitkama onda čemu bi oni bili potrebni? Ti branitelji. Ako je trebalo zatvoriti jednu neponovljivu knjigu povijesti za taj posao bila je dovoljna ona Hrvatska ,, petog kolovoza ,.. u tim sječanjima na rat neka nepovjerljiva suzdržljivost ne dopušta mu da iskaže ono najbitnije. Čega je on uostalom svjestan. Sudi se sve, sve u vezi sa njime a onaj koji danas brani Hrvatsku ne može je braniti protiv njezinih branitelja, to taj mora znati, tako stoje stvari. Mislio je :Sa onim što smo mi željeli o čemu smo sanjali svršrno je.Stvarno je svršrno. Ne znam možda me Hrvatska još može iznenaditi ali sumnjam. Zasad će ona popuštati svima. To je proces. Odavno davnih je dana to započelo i vjerovatno će to bez večeg značenja potrajati ukoliko ne nastupi nešto nepredviđeno. Zemlja se opredjelila za bolest, rak. Za te bolesnike što on tu Branitelj može?

On nikad nije izjednačavao Hrvatsku i njene političare, ali sad neželi kazati političari su se opredjelili za bolest nego zemlja se opredjelila, zemlja sa snom je završrno, Braniteljskim snom. Snom koji ponovo je uskrsnuo Hrvatsku oslanjajuči se na vjeru u bolje.U nešto.Vjera može imati samo religiozni smisao ,uvjek samo to. A on je vjerovao u taj svoj san o Hrvatskoj, vjeruje i danas a svaka vjera koja u sebi uključuje pozvanje ,bila ona u službi Gospodina našega razapetog Krista ili jednako tako razapete Hrvatske zarazna je. Njegova vjera u Hrvatsku nebi bila dovoljna da od njega učini Branitelja njezinoga, ali bez nje on bi bio samo “pobjednik” nepozvan koji se je umješao u taj rat, koji je u stvari poražen svojom pobjedom mada se je junački borio. Zato nastoji vjerovati u svoju Hrvatsku , u nju pobjedničku zemlju Branitelja.

Pobjeđeni pobjednik Branitelj Hrvatski ruši se pod teretom bolesti zemlje, ali on nije opsjednut sobom ko bolesnici hrvatski on opsjednut je još uvjek Hrvatskom. U trenu kad ga se hrvatska odriče, kad ga napušta, sudi. On se povlači u tišinu doma i ne pomišljajuči ostaviti je, ostaviti san zbora Narodne garde, jer on je ZENGA on je Hrvatska. On je donio onda godine one devedeset prve odluku da to postane.Nitko u to onda nije vjerovao a ponajmanje on sam, ali on je odlučio biti Hrvatska kad je pregaženim Hrvatima, kad je cijeloj iznenađenoj europi rekao, cijelom tom svjetu kazao: Hrvatska postoji!!! 
Tko bi se osim njega Branitelja to tada bio usudio reći, gromoglasno, djelom, poginučem svojim, reći zadnjim dahom

Hrvatska postoji jer vjerujem u nju.? Političari, ova agonija, ove afere, ovaj jad zemlje nije nastupio zato što Hrvati imaju sve manje razloga da vjeruju u Hrvatsku.( zbog privatizacije, afera, izručivanja branitelja, kriza, pljački) več zato štoviše nisu kadri vjerovati nikome, vjerovati ni u što jer nemaju snova branitelja Domovine. I zato kad sve pođe po zlu, kad treba donijeti odluku, treba svoj pogled uspraviti prema vrhuncima domovine, prema Branitelju. Ondije među imenima dvadeset pet tisuča besmrtnika, nema prepreke ni nevjere, Jer ti če mrtvi prekinuti svoju šutnju ako Hrvatska bude dovedena u pitanje. Budite bez brige,neka se zna.

Mada Branitelj sad stoji po strani od svega ovoga što se sad dogđa, barem se tako ćini jer to nije ono što je on htio, to je nešto drugo. On ne okrivljava zbog toga nikoga, okrivljavanje je zna to zenga samo znak slabosti uvjek ali u njega još vjere ima, u Hrvatsku. Zato poglavlje još nije zaključeno, Još korice nisu sklopljene knjige njegove. Jer da je tomu tako onada bismo opet po ko zna koji puta u povijesti svojoj na zemljopisnoj karti pratili pobjedničke etape drugi i majstorski o njima raspravljali.. ! 
Vjerujem, reče sebi, vjerujem da još vjere u Hrvatsku ima. Nada uvjek pobjeđuje kao I Zenga. Reče, treba samo vjerovati kao onda u Hrvatsku, jer Hrvatska postoji!!!

Ivica Matešić Jeremija