Palo selo četnici se bliže
Nama pomoć od nikud ne stiže
Krenut treba u proboje ljute
Treba naći Vinkovačke pute
Nismo znali sto to nas tad čeka
Bila plitka ,tad Vuka nam rijeka
Ali kreni, brate srcem svojim
Nemoj reći, Četnika se bojim.
Krenuli smo an te burne staze
Neće nas sad Četnici da zgaze
Ali sreća, što nam nije bila
Velika se,tragedija zbila.
Mi prođosmo, nekoliko staza
Da bi došli,do tog putokaza,
Ali sreća, naše pute skrati
Mi morasmo, tamo, umirati
Čvrsta volja, a i naše znanje
Toga nam je bilo i sve manje
Duge pute nastaviti treba
Al´ nevidiš niti plavog neba.
Nešto manje nego što smo znali
Tu su naši ljudi umirali
Minsko polje nesreća nas snađe
Jedan drugog nemože da nađe
Puno mrtvih i ranjeni ljudi
Tek se sada Hrvatska nam budi
Ali kasno sreća nama stiže
Jer od sreće ništa nije bliže.
Ostalo je nas nekolicina
Jer većinu ubila je mina
Ostali smo nekoliko dana
Svakog svoja boljela je rana
Zora sviće i sreća se budi
Tada kraj nas prolaziše ljudi
Dal´ će spasit il´ pomoći nama
Ostala je to sudbina sama.
Pomoć mala Ali nama vrijedna
Znaj čovječe nije bila žedna
Kukuruzi što su bili prvi
Nas šestero u njima sad´ vrvi
Prebaciše nas ranjene duše
Neće čete Hrvatsku da ruše
Mi ležasmo nekoliko dana
Ali curi ta krvava rana
Prvi dan nam umre čovjek jedan
Treći dan nam umre bio žedan
Osta četiri prava Domobrana
Živjet dalje bila nam je mana
Znajte sada ljudi iz mog sela
Teško tad je živjeti bez jela
I bez vode što život nam gasi
Al´ bez svega može da se spasi
Skupljaj rosu i smrznutu vodu
Čuvaj život kada svi ti odu
Nemoj sjeme svog života dati
Jer znaj samog, čovjeka Bog prati
Nemoj sebe bacati u tugu
Jer znaj imaš ti sudbinu drugu
Nemoj tebe tuga tad da prati
Jer znaj teško ti ćeš umirati
Pusti Boga da o tebi sudi
Jer znaj nova sudbina se budi
Voli onog tko ti nešto znači
Samo ne daj Čedo da te tlači.
Ivica Jurčan
Pjesma posvećena legendarnoj i herojskoj "HOS-ovoj štafeti smrti", odnosno proboju iz Bogdanovaca
| < « | » > |
|---|