Molitva moru (4.dio)
MOME DUBROVNIKU
Kameniti grade,
u povijesti znan,proklete te noći
ostao si sam.
zanijemješe zidinei u njima puk,
svetog Vlaha pjesma
i zelenaca zvuk...
Orlando je plak'o,Katedrala tiha,
Stradun prazan, ranjeni gorući žal,pjesmu tužna stiha
jecao je val.
Htjeli su te mnogi
svojatat u svemu
rušeći tvoj ponos
i ljude u njemu.
A oni su dali
sinove za tebe,
za slobode poj,
da bi opet, Grade,
bio samo svoj.
**
Kameniti grade,
slava im i hvala
za vraćenu vjeru,
pjesmu,za ljepotu žala.
I sada te nekimrze, truju,
blate.ali oni ništa
nisu dali za te!
Plemeniti Grade,
u povijesti znan
zavjet nek' se čuje..
Nikad više sam!
Ponosita puka,
plemenita rodaneka vječno živi
tvoja sloboda!
IDEALI
Tako su nas zadojili
jer za drugo nismo znali,
učili nas da su pravi...neki lažni ideali.
Ali svatko jednom shvati
tko je njemu prava mati,
tko je zemlja što ga hrani,
kako ona da se brani.
Svatko jednom mora probat
trnoviti ratni put
da bi opet mog'o štovat'
materin rodni skut.
Neki su se izgubili
na toj gruboj stazi,
mrzitelju dopustili
da ih mišlju, djelom gazi.
Tako su ih zadojilijer
za drugo nisu znali,
nikad nisu saznali
što su pravi ideali.
TKO KOME, AKO NEĆE SVOJ SVOME...
Sa stigmama na tijelu,
halji bijelog, ranjenoga čela,
u njega sumnjaše mnogi,
a s time i u Isusova djela.
A ljubav i ponos prema domovini,
jedan drugi čovjek
ponosito pjeva,
da volimo svoje,
da kročimo dalje,
pa odbaciše ga oni
što usta su im ralje,
kojima je trebao
i utabao put,
pa cilj kad ispuniše svoj,
čovjek i pjesnik taj,
postade im neprijatelj ljut.
I junaka zatvoriše
kao što su naše dušmanine!
Tko ikada je čuo da za slobodu
se ne gine,
da se od nje srami,
da je lako gubi
onaj što je brani!?
Jednoga će dana
naša povijest pričat,
naša zemlja znati,
tko je za nju kles'o slova,
tko su ti Hrvati,
tko je o njoj srcem pjev'o,
stihom uzdignuo čelo,
Isusovom riječju obrać'o se rodu,
a tko borcu ruši ideale,
ne cijeneći teško
stečenu slobodu!
Franke Fani Dedović, Dubrovnik
Franka Dedović, Dubrovnik
Franka Dedović, Dubrovnik
| < « | » > |
|---|