Volim odmake od zbrke, buke, od virtualnog i realnog svijeta.... Poželim nekakvu pećinu jer mi se to čini kao odmak kakav mi treba. Mjesto bez tuđih očiju, ušiju i usta iz kojih ispadaju riječi. Skriveno mjesto tišine, gdje bih mogla mirno i nesputano biti tek stvorenje Božje ogoljeno od civilizacije, od odjeće i paravana kojima se ponekad moram prikrivati zbog uklapanja u džunglu. Mir koji priželjkujem je također u džungli, no ta je džungla predvidljiva prirodna tvorevina za razliku od ljudske džungle... Iako obožavam ljude, treba mi vrijeme sa samom sobom. Našla sam to svoje vrijeme i mjesto na kojem mogu promišljati u miru. Prebirati mislima po stvarima koje jesu, a i koje će tek biti. Uživam u toj osami. U zadnje vrijeme privlači me sve više. Posebno u ljeto. S užitkom sjedim izložena suncu. Parfem od limunove trave s moje kože se tako dobro uklapa uz okolne mirise kadulje, vriska i pokojeg grma brnistre.
Brnistra... Iako u ovo doba godine više ne mami nosnice svojim najintezivnijim mirisom nego tek slabašno daje neku svoju notu, ipak je ćutim... a možda mi se um poigrava s osjetilima.
To moje mjesto je gore pod oblacima,na vrhu obližnje planine, a pogled odozgo je čisti san....
Zelena padina borova i niskog raslinja,lijevo i desno,dokle oko seže,prostrla se poput tepiha. Gromade odlomljenog kamena s vrha planine,otklizale nizbrdo, zaustavile se iz samo Bogu poznatih razloga i ostale stršati. Izgledaju kao s neba posoljeno, pa prišiveno biserje. Gledajući odozgo, činilo mi se kako se inate kotrljanju,a gledajući odozdo,činile su se prijetećima. Te gromade stoje bijele i mirne na tom zelenom tepihu čije tkanje vijugavo hrli prema podnožju ….
...u susret modroj morskoj haljini koja se prostire u daljine,ljubeći tamo, s kraja, svjetlo plavo nebo.
More moje. Na svojoj modrini nosi bijelo-kamene i zeleno-šumske otoke koji su se ispupčili pokušavajući bijeg iz dubina, a more im blagim valovima oplahuje rubove i zadržava otoke u sebi. Pod sunčevim spektrom odlučilo je, tek površinski, presijavati se srebrno dok mu dubine nose jasno modru boju. Poneka brodica pravila je šavove parajući nakratko površinu na njegovu licu. Ostavljale su bijeli pjenušavi trag za sobom. Slično koži čovjeka, dubina mu je zacijelila rane izbijajući glatkom, uljnom, modrom bojom prema van. U tren, sunce mu dade srebrnkasti odsjaj i sve je opet kako je bilo. Blago namreškano i svoje... moje more...
Razuzdana granica zelene padine i plavetnog mora prekrivena je s više nizova, većinski bijelih kućica, a sve s narančastim krovovima. Poput divlje ispletene ogrlice, bez reda i nacrta. Razbacane kao dječje igračke, kućice tvore pojas koji je omekšao sudaranje tih dvaju prirodnih platna... Svojom prevladavajućom bijelom taj pojas priječi sljubljivanje zelene i modro-srebrne...
Sve je šuškalo poput šapata koji me budi. Uljuljkana u mir, osjećala sam se življa no ikad. Gledala u taj sitni komadićak moje zemlje koji je prštao i svakim milimetrom budio osjetila. Činilo mi se s te visine kako sam mogla tu sliku uzeti na dlan... Stajala sam gore kao pored komada moje duše, a kući se vratila sjedinjena s njim.
Koliko takvih mjesta po sebi kriješ koja na jedinstven način zvone i u nama pozivaju na vječnu zaljubljenost u tebe Hrvatska grudo? Iako ranjena, još pjevaš najljepše pjesme nama, koji te slušati volimo. Pjevaš nam vjetrom, morem, lišćem, žalom.... Pjevaš nam slikom i mirisom.... Kako te samo strastveno ljubilo stvarajući!
Poput odlomljenog komada duše samog Boga, ležiš i iscjeljuješ me! Prelijepa si zemljo moja!
Upijam te, udišem te... Jedna sam nit tvoga tkanja. Osjećam se dijelom mora, dijelom odlomljenih kamenih gromada, dijelom zelenih šuma... Dio sam tvoga mirisa, tvoga vjetra, tvoga sunca....
Ogoljena i suočena sa sobom, tek suza sam te čarolije, a spoznajem u dubini opet i opet iznova tu veličinu ljubavi i zahvalnosti. Mir koji mi je darovan tvojim nesavršenim skladom. Postojanje mene kroz sve i svega kroz mene. Baš poput komada duše odlomljenog od Boga, tu sam tek u prolazu, u iščekivanju povratka, u iščekivanju sjedinjenja.....
Anita Barišić Muslija
| » > |
|---|