Uf.... svako malo odlutam u žbunje i nisko raslinje svoje nezrelosti i gluposti... No, ove sam se ture gadno bila zaplela u “draču”. Misleći kako idem prema svom cilju, odabrala sam put koji me nije vodio nigdje osim u trnovitu zbrku laži, prijevara, pohlepe i egoizma! Odveo me u igru koju ne poznajem i kojoj nisam dorasla. Šokirana stupnju raspoloživosti naših života sistemu, imala sam osjećaj kako me obuzima ludilo. Navala nekontroliranog bijesa, kojemu nisam do sada mogla naći spremnik, izvirala je u bujicama koje su moji bližnji pripisivali mom “tek otkrivenom pms-u”, umjesto istinskom razlogu za ljutnju. Ne krivim ih jer tek koračanjem unutar tog gnojnog prostora može se osjetiti onaj pravi smrad truleži sistema. Na njegove smo “blage” pare koje se šire kroz življenje navikli pa ne primjećujemo kako je ustvari tek na izvoru odvratno i intezivno smrdljivo do povraćanja! “Politika” -fuj to!
Pitanje je zašto jednostavno nisam otišla? Zašto se nisam povukla još onog popodneva prije 6 mjeseci kad sam otkrila prvu pravu manipulaciju unutar naših redova? Čemu ostanak u nečem takvom,ako mislim/znam kako nije ispravno? Čemu mučenje? Uvijek postoji razlog...
Jednom sam u nekom dobrom dokumentarcu (odabrao Đelo H.) gledala majmune. Fascinantni su. Između njihovog puljanja buha iz solidarnosti i macho borbe za alfa mužjaka, bila je jedna scena koja mi se usjekla u pamćenje. Naime, kad bi majmun vidio zmiju- onesvijestio bi se. No, nije to poanta priče, nego upravo njegov dolazak svijesti u kojem ne može odoljet pa ide pogledati opet...i nevjerojatno -opet se onesvijesti! I tako je to majmunče padalo u nesvijest i dolazilo k sebi nekoliko puta, ustvari sve dok se zmija nije odmakla.... (?!)
Sjetivši se toga,mislim kako sam danas otkrila odgovor na pitanje: Zašto nisam otišla? Dakle,riječ je o majmunskoj neevoluiranoj želji za spoznajom nečeg, što nas baca u očaj. (Žao mi je mene same,ali nemam drugog objašnjenja)
Naime, prije nekog vremena sam se pitala kako je moguće postojanje zla? Mislim,znala sam kako postoji,ali nisam kužila kako. Žalosno je što cijelo ovo vrijeme nisam spoznala kako mi je odgovor poslan i tuče me u “bokun” nosine, te me mijenja na gotovo neprimjetan način. Uranjala sam dublje u cijeli dio tog prostora koji je ustvari tek obavijao jezgru problema i postajala “prisvajani” dio priče koja nije moja.
I danas, paf! Otkrivenje po sangviniku zblesanom u bojama i vizualnim dojmovima! Spoznaja načina na koji zlo postoji. Nevažno u kojem obliku dolazi, iako sad pričam o političkom zlu. Ono postoji kroz naše prihvaćanje da postoji! Prihvaćamo ga mišlju, verbalizacijom ...ma svime.. “Majmunski” nivo svijesti nam ne dozvoljava shvatiti ,kako smo mi ti koji od ove “politike” trebamo “pobjeći”,jer ona od nas neće....
Čula sam putem i onu “uglancanu” kako je “politika umijeće mogućeg”,no nakon svega, srcu mi je puno bliža ona stara koju me otac naučio: “Politika je kurva i njom se ne gradi svijet!”
Sadašnja politika je sve što nebi trebala biti. Nije humana, nije stabilna, nije logična, nije domoljubna, nije čovjekoljubna, nije primjerena, nije pametna, nije afirmativna, nije konstruktivna.... a sve bi to trebala biti...Naš ostanak u takvom prostoru je prihvaćanje zla! Je li moguće “krpati” takvu politiku?! Je li moguće na takvim spaljenim i miniranim temeljima izgraditi novo stabilno carstvo?! Je li moguće izgraditi svijet dostojan čovjeka ovom ili nekom drugom politikom?
Osobno, držim kako nije. Ulazak u ovakvu politiku i zabluda kako će se iznutra moći nešto promijeniti, ravna je pokušaju gašenja pakla bočicom vode od ½ l, a izgradnja neke nove politike u okruženju dosadašnjih političkih krpelja je ustvari dolazak svježe tople krvi za njih. Kad-tad postaješ domaćin tim nametnicima jer niti jedno sredstvo protiv njih ne traje vječno! No, ne krivim one koji vjeruju kako ipak jest moguće. Tko sam ja da sudim nečiju želju? Toliko arogantna ipak nisam.
Sadašnja, kojoj ne želim dati dozvolu za postojanje, bi po meni trebala biti zakonom zabranjena! Neću više to ponavljati i utvrđivati gradivo poput kakve senilne papige, svi znamo kakav je! Dok me sadašnja gđa. Politika navlačila u vrtlog razmišljanja o svemu tomu lošem koje već postoji, zanemarila sam ono što sam putem sačuvala: moju sliku mjesta za život kojeg može dati jedino izgradnja potpuno novog i drugačijeg sistema. Kako bi se novi izgradio, ovaj mora nestati. Jasno k’o dan. Novi sistem je jednostavne forme, lagane za poštivanje.
Zato, sadašnja gđo. Politiko- odjeb je lansiran,jer:
-Želim sistem u kojem mogu pustiti dijete neka se igra vani i pri tome osjećati mir, a ti mi to ne možeš dati...
-Želim sistem u kojem se slavi uspjeh djece jednako kao i odraslih, a ti mi to ne možeš dati...
-Želim sistem koji je poticajan i daje izbor i slobodu,a ti mi to nećeš dati...
-Želim sistem koji život svake vrste stavlja na prvo mjesto,a ti to ne pružaš...
-Želim sistem koji poštuje i voli prirodu i sve što nam nesebično ona pruža.... ,a ti to ne radiš....
-Želim sistem u kojem se lako smijati, voljeti, odgajati....,a ti nisi ta koja to daje....
-Želim sistem koji poštuje svakog čovjeka i njegov san..., a tebe za to nije briga....
-Želim svijet koji razumije riječi na pravi način: Empatija; Zahvalnost; Lojalnost; Ljubav....a ti gđo. sadašnja Politiko po tome pljucaš.....
Temelj ovakvog sistema nije slovom pisan zakon na papiru. Nisu to ni uređenja država, stranaka ni udruga. Temelj ovakvog sistema je tek svaki pojedinac sam za sebe koji se odluči biti “ciglom” za takav svijet. Zdrav pojedinac ne treba slovom pisan zakon. On ima Svijest o ispravnom! Nismo rođeni kako bismo preplutali život nego Svaki čovjek jest jedno putovanje,a aranžman je u vašim rukama!
Mnogi ćete reći: “Lijepo! Eh, kad bi moglo....”, a mnogi ćete reći: “Utopija! Nema šanse....”
Ja kažem- u pravu ste. Jest lijepo i izvedivo je, ali jest i utopija, jer ne može odmah sada. U pravu ste, jer svi želimo svijet u kojem je ispravan potez jednostavno povući. A što smo spremni napraviti za to? Činjenica je kako s lakoćom prihvaćamo i pljujemo po svemu kakvo jest sada,a nismo spremni reći: Mijenjat ću se! Postajati ću ja onaj koji gradi,a ne ruši! Postati ću onaj koji poštuje,a ne pljuca! Sudjelovati ću srcem u izgradnji svijeta kakvog želim pa neka svi oni koji su nas ugnjetavali do sada, malo žive po našim pravilima! Jer ako niste znali- pravila stvara većina...
Kad bih imala pravo sada na jednu želju bila bi: Želim čuti koliko će nas prepoznati ovo kao put, i koliko nas će reći ono famozno: SPREMAN ! ,koje se lako izvikuje....
Anita Barišić Muslija
| < « | » > |
|---|