Intervju s Brankom Borkovićem
Gospodine Borkoviću, u Republici Hrvatskoj nije riješen status branitelja, status Vukovara u Domovinskom ratu, pa čak niti status samog Domovinskog rata. Da li je razlog u nesposobnosti vladajućih ili o namjeri?
Namjera. Cijelo vrijeme je to namjera, od 1992. godine. S obzirom da se tom problematikom intezivno bavim, to je očito namjera i to će nažalost sve više biti vidljivo iz dana u dan, jer je u nekim elementima očito i zla namjera.
Stječe se dojam da Vlada želi materijalnim beneficijama unijeti razdor ne samo među branitelje, već i među branitelje i građane uz devizu zavadi i vladaj. Nikad se više nije izdvajalo za branitelje, a branitelji su sve nezadovoljniji. Zašto se inzistira na materijalnom, kada to branitelje ne zanima, odnosno ne prosvjeduju zbog toga?
Pa to je trend od početka, od prvog zakona koji je 1993. godine donesen da se kroz materijalno same braniteljske populacije dijele, od roditelja branitelja, djece, udovica, ratnih vojnih invalida, kategorije A i B branitelja, aktivna, pričuvna itd…Vi nemate jedne šablone, jednog mjerila po kome bi čovjek znao kojoj kategoriji pripada, nego je sve individualno i nikad se nezna koga što pripada, ili ne pripada. Čak i ako imate pravo, pitanje je da li ćete ga ostvariti jer vam treba korupcijska veza da bi to ostvarili. To je osnovni problem cijeloga sustava koji traje od 1993. godine.
Jeste li zadovoljni pristupom hrvatske znanosti fenomenima Domovinskog rata?
Apsolutno nezadovoljan pogotovo što je dugi niz godina bila i nezainteresiranost, a u nekim elementima se čekalo da se vidi što se na drugoj strani događa.
Koji je, prema vama, ispravan naziv za Domovinski rat i zašto?
Možda Hrvatski obrambeni rat. Jer ipak se radilo o razdruživanju država unutar federalne jedinice i promjena političkog sustava, od komunističkog do višestranačkog, demokratskog. Dakle, imali smo dva procesa.
Tko je u goroj situaciji, gospodin Purda koji je u ekstradicijskom zatvoru u BiH ili Veljko Marić, koji je u zatvoru već 10 mjeseci i kojemu se već punom parom sudi u Beogradu? Izravnije govoreći: da li je u pravu gospodin Marić koji se osjeća diskriminirano u usporedbi s Tihomirom Purdom?
Teško je to uspoređivati. Ne bi ih stavljao u isti koš. Možda je psihički Tihomir Purda u težoj situaciji iz razloga što je prošao koncentracijski logor za razliku od Marića. U svakom slučaju, mi ne znamo što će se u ovom trenutku s Marićem događati, jer on može proći i kao Jurišić iz BiH: da ga osude, drže tamo zatvorenog. Tu je očito u pitanju neko čudno piratsko ponašanje jedne države koja je ušla u UN, a ponaša se mimo međunarodnih normi. Znači otima građane druge države, procesuira navodne zločine s teritorija druge države, što nema nikakve veze s nekim međunarodnim odnosima, niti međunarodnim pravom.
Slučaj Veljka Marića može se bez problema usporediti sa slučajem gospodina Laptala koji je više od godinu dana sjedio u zatvoru u Grčkoj, te čak bio i osuđen na ogromnu zatvorsku kaznu. Zašto RH uopće ne štiti hrvatske građane? Zar ne bi bilo jeftinije zatvoriti sve hrvatska veleposlanstva?
To je pravo pitanje zašto hrvatska politika ne radi, odnosno ne izvršava ustavne obaveze. Zašto ne štiti hrvatske građane u svijetu? Državu imamo da bi nas zaštitila, a ne da bi nas se odricala.
Zar niste vi, prema haškoj logici, odgovorni za navodni Purdin zločin kao njegov zapovjednik, koliko i general Gotovina za pojedinačna zlodjela nakon Oluje?
To sam ja i postavio kao problem jer sam sazvao svoje podređene ratne zapovjednike i išli smo modelom zahtjeva da smo mi u Vukovaru bili vlast. Dakle, ja kao ratni zapovjednik, na teritoriju bivše općine Vukovar, imali smo policijsku upravu s načelnikom policije Stipom Polom, imali smo povjerenika vlade na čelu s Marinom Vidićem-Bilim, imali smo i predsjednika vukovarskog suda koji je ubijen u Vukovaru. Znači, imali smo sve elemente vlasti, temeljem ondašnjih ustavnih i zakonskih rješenja, i smatramo se ne samo odgovornima nego i nadležnima za rješavanje tih predmeta.
Kojom biste ocjenom od 1 do 10 ocijenili hrvatsku vanjsku politiku, osobito s obzirom na odnose sa Srbijom i BiH?
Teško je davati ocjenu, teško bi im dao i nulu, jer jedan je već puno.
Jedan ste od rijetkih, ako ne i jedini, koji stalno inzistira na statusu hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Zašto je domovina doslovno zaboravila Hrvate u Srbiji?
Ja mislim da su to neki loši politički manevri. To je prije svega odstupanje od načela razdruživanja temeljem Banditerove komisije da se bivša federacija podijeli po avnojskim granicama, na način kako je bila i ustrojena. Ali je to razumijevalo i federalnu Srbiju s Vojvodinom i Kosovom. Mi nemamo pravo priznati ono što je Milošević napravio na način da je ugušio autonomiju Vojvodine koja je trebala biti federalna jedinica u Srbiji. I mislim da mi tu nemamo pravo odustati od nekih međunarodnih normi, i zahtijevati ne samo zaštitu hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini, nego i na teritoriju Republike Srbije, već i reprocitet odnosa zastupljenosti Hrvatske i Srbije i u parlamentu.
Ako uzmemo u obzir Kosovo, možemo li reći da i Vojvodina ima pravo na odcjepljenje?
Po modelu Kosova apsolutno da, jer ulazimo u presedane izuzeća i otvaramo Pandorinu kutiju mijenjanja granica.
Jeste li za ulazak Republike Hrvatske u EU?
Nikad nisam niti bio protiv, ali sam protiv ovakvog modela da ulazimo klečeći pod svaku cijenu. Prije svega sam za prihvaćanje normi, demokratskih normi i zakonodavnog sustava kao civilizacijskog dostignuća, da ih primjenimo i u Republici Hrvatskoj. I s te pozicije da ravnopravno uđemo u jednu zajednicu naroda, ali uz strogo vođenje računa o svom vanjskom identitetu. Jer Europska Unija nije neka nad-država, što je pokazao sada i mađarski predsjednik, da dijeli packe EU, a ne oni njemu. Znači, ne želimo novi Beograd, nego zajednicu naroda gdje ćemo svi biti ravnopravni i jednaki.
Što će presuditi hrvatskim generalima u Haagu, činjenice ili politika?
Većina njih je tamo politički, politička presuda će biti sigurno. Kao i svaka do sada.
Što će ostati od hrvatske države nakon svih ispunjenih ucjena iz Poglavlja 23?
Ja ne bih rekao da je Poglavlje 23 ucjena. Malo sam više upoznat s tim normama. Kada sam rekao da se u Hrvatskoj donose neki sotonizirani zakoni, u Hrvatskoj se donose i pravila kojima se krše zakoni i ne poštuje se parlamentarizam. Mi sami trebamo preispitati sebe, i dovesti se u poziciju da budemo stvarno pravna država. Ja sam protiv toga da nam izvana dijele packe, ali sam i te kako za to da sami počnemo poštivati i vlastitu državu i vlastite insitucije, vlastite zakone, i da se počnemo već jedanput ponašati kao građani uređene države.
Kako komentirate izjavu gospodina Mesića koji zločine komunizma kao totalitarističkog režima prebacuje na konto antifašizma kao europske vrijednosti?
Antifašizam kao europska vrijednost s komunističkim zločinima nema nikakve veze. Ratni zločin je ratni zločin, ne može zastarijevati. Treba biti jednako sankcioniran kao i svaki zločin.
Treba li hrvatska provesti lustracijski zakon?
Trebala ga je provesti, sada je već kasno, jer je većina tih vinovnika mrtva, te mislim da on ne bi ništa posebno doprinio. Možda sada treba provesti drugi lustracijski zakon, to je revizija Zakona o aboliciji i raščistiti ratne zločine iz Domovinskog rata na teritoriju Republike Hrvatske.
Da li biste se opet angažirali u kampanji gospodina Josipovića?
Ja sam se angažirao na njegov poziv, ne na osobni zahtjev. Ono što sam tražio u tom dijelu, o tome možemo razgovarati da li je ili nije riješio, primarno je to bio odnos prema imovini zemljišnih zajednica, znači povrat oduzete imovine iz vremena komunističkih vlasti. A nisu bila braniteljska pitanja kao što misle neki da su bila.
Jeste li zadovoljni statusom i radom HSS-a u Vladi Jadranke Kosor?
Statusom apsolutno nisam, radom jesam. Radi se o šest ruku i radi se o činjenici da vrlo često, kao što je bio i slučaj ZERP-a, svi napadaju HSS kao odgovoran, ali da li šest ruku može to promjeniti? Onda se postavlja pitanje kada su bili ti ključni trenuci, kada je velika koalicija ili HDZ i SDP odigrala premošćivanje nečega što je HSS postavio kao uvjet očuvanja nacionalnog identiteta i interesa.
Postoji li parlamentarna stranka koja ima potencijala da adekvatno zastupa interese hrvatskih branitelja?
Ne, mislim da ne treba na taj način gledati problem hrvatskih branitelja, već hrvatskim braniteljima treba omogućiti da ravnopravno budu zastupljeni u svim političkim strankama gdje ideološki pripadaju. Ja ih jako dobro poznajem i vidim ih u svim strankama.
Jeste li vi političar i imate li političkih ambicija?
Političar nisam, ali imam političkih ambicija ograničenih u dijelu da počnemo već jedanput normalno živjeti u normalnoj i uređenoj državi. Reagirat ću na svako odstupanje, na svaku devijaciju izvan nekih normalnih i uobičajenih normi. Ja sam dijete koje je dosta boravilo vani i prije devedesete, jer mi je baka radila u Njemačkoj, i znam kako tamo sustavi funkcioniraju. Na taj način želim živjeti i u vlastitoj državi.
Hoćete li se kandidirati na sljedećim parlamentarnim izborima?
Nije isključeno.
Da li je HSS kao stranka usmjerena na interese seljaštva u skladu s vašom političkom platformom, osobito ako se uzme u obzir vaša verziranost u vanjskoj politici i politici vezanoj za branitelje i Domovinski rat?
HSS nije sindikat seljaka, ona ima samo u svom nazivu svoju povijesnu bit, ona je usmjerena i na radnike, i na male poduzetnike, na jedan široki krug inteligencije, a uporno se gura u prostor rezerviran samo za interesnu sferu seljaka kojih je 5%, da bi nas se na neki način ugušilo i odvojilo od onog ideološkog bitka za koji se borimo. A to je na prvom mjestu briga i skrb za obitelj, i dostojanstvo svakog čovjeka i građanina da može svojim radom svoju obitelj zbrinuti i pošteno i časno živjeti.
Jeste li imali problema unutar stranke zbog vaših političkih istupa?
Ne, mi pokušavamo naglasiti da smo kao stranka demokratski, da svaki naš član ima pravo artikulirati svoje mišljenje i stavove. Kad to kao stranka radimo, onda to kroz stranačka tijela i reguliramo. I ono što moram reći, mi smo stranka u kojoj svaki od nas ima pravo postavljati pitanja i stavljati to na dnevni red. Ja nisam taj da ću kao branitelj ići kod svog šefa po mišljenje ili kod svojih šefova po mišljenje, nego to postavljam kao problem koji očekujem da se u okviru postojećih odnosa riješi.
Da li je bilo korektno što se gospodin Dedaković sastao s premijerkom iza vaših leđa?
Ja ne smatram da je to problem, on je koliko ja znam član HDZ-a, ona je čelnik HDZ-a, to je njihovo pravo, ja se u to neću miješati. To su unutarstranački problemi, sukobi i odnosi u HDZ-u.
Da li su njegove izjave nakon tog sastanka u suprotnosti sa stajalištima koja ste zauzeli na zajedničkom sastanku nešto ranije?
To je njegov osobni stav. I on neka to sam sa sobom razriješi. Ja ga nemam namjeru niti popravljati, niti kvariti niti bilo šta. Ono što mogu reći da je u Vukovaru on bio pozvan na skup, trebao je biti jedan od govornika. To nije bilo nikakvo zazivanje Egipta, niti pretenzija nasilnog rušenja vlasti. Vlast se treba u demokratskim sustavima mijenjati na parlamentarnim izborima. Onaj tko je na vlasti treba biti spreman ako izgubi vlast prepustiti mirnim putem, a ne nepoštivati, uzrupirati ili privatizirati parlamentarne odnose u državi.
Stoje li branitelji i udruge iza Vlade Jadranke Kosor, kako to tvrdi gospodin Dedaković?
Niti branitelji, niti udruge ne stoje iza nikoga. Nego branitelji i udruge, kao što vidite i sami, traže samo od sustava da radi svoj posao, uključujući i Jadranku Kosor. Jadranka Kosor se ne može stavljati ni iznad države, niti je ona država, niti je Hrvatska Indija da po njoj hodaju svete krave. To treba biti svakome jasno.
Napomena: intervju je vođen telefonski, a gospodin Borković ljubazno je odgovorio na sva postavljena pitanja.