Kada smo pokretali akciju za pomoć branitelju sa Šolte, bili smo jako razočarani odnosom vlasti prema hrvatskim braniteljima. Ujedinila nas je ta razočaranost i malodušnost, i kada smo vidjeli da smo uz ogroman napor i volju uspjeli vratiti osmjeh na lice barem jednoj obitelji, osjećali smo se posebno. Toliko posebno da nam ništa nemogu ni olujno jugo ni recesija.... Kroz ovo kratko vrijeme, bez ikakvih sredstava, uspjeli smo pomoći barem nekome.
Ljuti nas činjenica da puno udruga raspolaže sa velikim sredstvima i da nisu baš ni lipe odvojile da nekome konkretno pomognu. Ljuti nas toliko da baš u inat svima, i vlasti i tim udrugama, napravit ćemo sve da pomognemo i drugima koji trebaju pomoć. Ti ljudi, ti HRVATSKI BRANITELJI, koji su toliko ponosni da zbog svojih obitelji šute i trpe svu muku ovoga svijeta i ne predaju se, zaslužili su barem našu pomoć. Pomoć svojih suboraca, istih onih s kojima su sjedili u rovu, šumi, polju ...
Ako smo s tim LJUDIMA mogli onda dijeliti sudbinu, od kuda nam onda pravo da sada okrećemo glavu? Jesmo li se prodali? Gledamo li samo sebe? Lažemo li sebi u ogledalo svako jutro da je ipak "Bog prvo sebi stvorio bradu" ?
Stalno napominjemo da je vrijeme da prestanemo biti sebični. Pretvorili smo se u vampire i svatko je potencijalna žrtva... Vrijeme je da shvatimo da smo mi ionako zeznuta generacija, kako god da se pogleda. Pa kad nam je već tako, onda je vrijeme barem da se okrenemo našoj budućnosti, ili točnije rečeno, budućnosti naše djece, budućnosti Hrvatske. Međutim, nema budućnosti Hrvatske bez budućnosti "malih", običnih ljudi... "malih" heroja. Tonči Perić, Marijan Hanžeković, obitelj Berleković... nisu to samo slova ili brojevi. To su ljudi, to su sudbine. Nema te politike koja se smije igrati sa sudbinama ljudi. Zar i danas moramo MI ispaštati za velikosrpske Miloševićeve grijehe?
Neka nas gaze, neka nam uzimaju i neka sebi trpaju. Ionako je naš novac krvav, na našoj krvi je zarađen a ne njihovoj... Mi smo dokazali da se s malo vjere i ljubavi može pomoći da se svi ti "mali" Heroji osjećajno ponosno i poštovano. Tim ljudima se treba nakloniti jer su bili spremni sebe žrtvovati za slobodu.
Predstavnici UHD91, dopredsjednik Dražen Kobaš i član udruge iz Vrbanje Tomislav Žaper, posjetili su u utorak obitelj Berleković iz Darde u blizini Osijeka. Tomislav je prikupio pomoć u krugu svojih prijatelja, rodbine i sumještana. Pomoći se pridružio i Dražen Kobaš iz Orašja. Skupljeno je nekoliko paketa hrane i finacijska pomoć koji su uručeni obitelji Berleković.
Sve te pomoći nebi bilo da nije bilo VAS, "malih" i običnih heroja koji činite "mala" dobra djela. Hvala SVIMA VAMA anonimnima koji ste i više puta pomogli. Hvala i HVIDR-i s Koručule koja je kupila i donirala klimu za Tončija, Goranu Konsi, dragovoljcu iz Drniša koji je za Tončija i njegovu obitelj izradio namještaj, firmi Lika - Svjetlo iz Gospića koja je pomogla nekoliko puta, općini Okrug, gradovima Trogiru i Šibeniku, i opet, svima vama "malim" i običnim ljudima velikog domoljubnog srca.
Hvala svim našim HEROJIMA iz ovih životnih priča ... I vidimo se uskoro kod Tončija.
Čestit vam svima Božić i sve vas dragi Bog blagoslovio. (tyson)
| < « | » > |
|---|