Veliko srce za Malu Maru

Svi oni koji prate rad udruge UHD91 i naš portal, već su upoznati sa pričom o Maloj Mari, Hrvatici iz bosanske posavine koja je kao maloljetna djevojka s puškom u ruci branila svoj Odžak i bosansku posavinu od velikosrpske agresije. Ta priča, ispričana od strane njenog ratnog zapovjednika, dirnula je srca svih onih koji dišu hrvatski. Djevojka koja je sa 17 godina ravnopravno, rame uz rame, s muškim suborcima sudjelovala u svim ratnim akcijama, ne dopuštajući im da ju štede ili joj dodjeljuju lakše ratne zadaće... Djevojka koja je bila ranjena i koja je zajedno sa svojim bratom sudjelovala u operativnoj akciji "Angela - Svilaj", opisanoj na našem portalu, a brat joj je u toj akciji bio i zarobljen, da bi se naknadno objesio u srpskom zatvoru u Bosanskom Brodu.

Mara je samo jedna od mnogih takvih branitelja, zaboravljena od svih i prepuštena surovom povratničkom životu bez ikakvih primanja, mirovine i invalidnine... Danas je majka četvero djece koja za kruh zarađuje čisteći lokalne kafiće a suprug teškim i slabo plaćenim poslom drvosječe. Uz svu muku još im je jedan od sinova bolestan, odnosno ima srčanu manu i svakih par godina mora na operaciju...

Nakon što smo prvi put čuli za Maru odmah smo se pokrenuli i organizirali skupljanje pomoći za nju i njenu obitelj. Predstavnici UHD91 posjetili su Maru za Božić prošle godine, pa potom i za Uskrs ove godine i svaki put su donjeli pakete sa hranom, obućom, odjećom i igračkama koje skupili i poslali ljudi bliski UHD91. Nedavno smo odlučili pomoći Mari oko kupnje školskih knjiga za svih četvero djece. Odmah su se odazvali naši prjatelji, simpatizeri i članovi iz Austrije, Njemačke, Italije, Australije i cijele Hrvatske.

U samo nekoliko dana skupljeno je 8 velikih paketa koje smo jedva strpali u auto. U njima su bili odjeća i slatkiši za djecu, obuća, igračke te razni školski pribor, bilježnice, gumice, šiljila, tempere, flomasteri, bojice, bilježnice... Našao se tu i jedan paket sa odjećom za bebe jer naša ratnica Mala Mara je u 7. mjesecu trudnoće, nosilica za bebe pa čak i nove sanjke spremne za slijedeću hladnu posavsku zimu...Skupljen je i novac za kupnju knjiga za svih četvero djece!

Najmlađi sinovi Manuel i Gabrijel, najviše su se veselili trkaćoj stazi i Play Stationu, koji su jako brzo svladali uz svesrdnu pomoć dopredsjednika UHD91 Dražena Kobaša Strša, koji se uživio u igranje igrica s dvojicom preslatkih dječaka. Nedugo nakon toga, i svi ostali su počeli sa strane dobicivati djeci savjete vezane uz igricu na Play Stationu...

Mari sam prenio sve poruke upućene ovih dana... Pozdravio sam ju od svih vas i rekao da Mala Mara više nije nepoznata i skormna žena s predgrađa Odžaka, nego hrvatska ratnica za čiju sudbinu znaju Hrvati diljem Hrvatske, Europe, Australije... Mala Mara je simbol hrvatske mladosti koja nije kalkulirala kada je uzela pušku u ruke. Mala Mara je simbol običnog i malog čovjeka i njegove ogromne ljubavi prema domovini. Rekao sam joj i da je puno suza poteklo niz hrvatske obraze čuvši za nju i da pravi Hrvati takve heroje ne zaboravljaju, nego cijene i poštuju.

Iako smo proveli jako ugodno vrijeme kod Mare i uživali u druženju s njom i njenom obitelji, na kraju smo se rastali tužni s pokojom suzom... Marin plačan pogled i tiho HVALA, značilo je više nego stotine napisanih zahvalnica i priznanja...

Dopredsjednik UHD91, Dražen Kobaš Strš, i njegova supruga vratili su za Orašje, a član Predsjedništva UHD91 i Predstavnik udruge za brodsko-posavsku županiju Saša Stanković Lik i ja, nastavili smo prema Bosanskom Brodu putujući kroz Republiku Srpsku i prolazeći kroz sela, nekadašnja jaka četnička uporišta, prisjećajući se svaki u svojim mislima, svakog ispaljenog metka na ovom području, svakog praska granate, ranjenog i poginulog suborca... Prolazeći korz srpsko selo Novi Grad prošli su me trnci jer samo 2 km od ceste nalazilo se mjesto na kojem sam bio ranjen... i koje sve ove godine nisam posjetio. Lik je u šali predložio da stanemo u Novom Gradu i nekome od mještana kažemo da nosim u sebi još uvijek dva metka i da ih želim vratiti njihovom vlasniku...
S prvim mrakom prešli smo u Sl.Brod i neopisiv je osjećaj vidjeti hrvatsku trobojnicu kako ponosno vijori.

A naša Mala Mara, s kojom smo se toliko solidarizirali, nije samo ona heroj ove priče. Heroji ste i svi vi diljem Hrvatske, vi iz Austrije, Njemačke, Australije i Italije, koji ste tako brzo reagirali i pomogli da Mara i njena obitelj dobiju ove poklone i da njena djeca imaju nove knjige za školu! Hvala vam u Marino ime i u ime UHD91. Budite ponosni što ste takvi ljudi jer mi smo ponosni na vas!