Dario je prvi put operiran na KBC „Rebro“ i to na desnom oku. Zbog teških komplikacija nakon operacije i nemogućnosti saniranja teške infekcije u oku, visokog očnog tlaka te neizdrživih bolova, 2008.god. učinjena mu je enukleacija desnog oka i zbog toga Darijo danas ima očnu protezu umjesto desnog oka. Nažalost, to nije kraj njegovim mukama. Ove godine u 2. mjesecu Dariju se u potpunosti odlijepila mrežnica, u preostalom lijevom oku, u tri dijela, te je u potpunosti oslijepio. Pregledom u KB Sveti Duh u kojoj se Dario liječi nakon neuspjeha na Rebru, liječnički tim triju bolnica odlučio je našeg sina poslati na operaciju u Njemačku, u Sveučilišnu kliniku Tübingen kako bi mu se pokušao vratiti vid. Darijo je operiran 2.ožujka 2010. i operacija je prošla uspješno, te mu je u oko stavljeno silikonsko ulje koje mu čuva vid dok mrežnica u potpunosti ne zacijeli. Na posljednjem pregledu i operaciji 8.srpnja 2010. ustanovljeno je da mrežnica nije u potpunosti zarasla, zamijenjeno mu je silikonsko ulje i dobili smo novi termin za novu operaciju i vađenje ulja 17.siječnja 2011. Svaki odlazak bez putnih troškova po njihovoj bolničkoj tarifi iznosi 8000 eura, koje obitelj Gregorin mora sama platiti jer klinika u Tübingenu ne priznaje garantno pismo našeg zdravstva.
Svjetlo u dječjim očima
Ovo obraćanje bih počeo s jednim tekstom koji sam pročitao na jednom katoličkom kalendaru i koji je nosio naziv „Zahvalnost braniteljima domovine“ a glasio je doslovno ovako:
„Na dijelu trga prema Krbavskom polju ograda je u obliku obrambenog kruništa na kulama. Njom se želi istaknuti braniteljska crta naše povijesti. Biti branitelj je uzvišeni poziv i zadaća. Naš Gospodin, obraćajući se svojim sljedbenicima Duha Svetoga, kaže da će im poslati Branitelja. Bizantski car Konstantin Porfirogenet u svom djelu O upravljanju carstvom (De administrando Imperio) zabilježio je u 10. Stoljeću jednu zacijelo mnogo stariju predaju da su se Hrvati zavjetovali sv. Petru apostolu, tj. Papi, da nikada neće na tuđu zemlju poći vojevati, primivši od istog pape obećanje da će im Bog i sv. Petar pomoći ako ih drugi narodi napadnu. Naklonost Boga i Svete Stolice osjetili su Hrvati u mnogim povijesnim kušnjama. Nije tek fraza kada su nas pape za vrijeme turskih napada na Hrvatsku i kršćanstvo nazivali predziđem kršćanstva (Antemurale christianitatis). Kardinal Kuharić je znao reći kako nas je u obrambenom Domovinskom ratu samo čudo Božje spasilo. A poznato je da smo cijelo vrijeme imali snažnu podršku u Petrovom nasljedniku Ivanu Pavlu II.“
Tekst mi se nekako uvukao pod kožu, a posebno zbog rečenice o uzvišenosti braniteljskog poziva. I zaista za sve one koji su '91. srcem krenuli braniti domovinu nije niti bilo uzvišenijeg poziva od onoga da se obrani napadnuta Hrvatska. Na našu sreću bilo je dovoljno srčanih da stanu na put razuzdanoj sili i da obrane narod i zemlju.
Prava bit ovoga što sve sada pišem je životna priča jednog od tih srčanih ljudi koji je u obranu domovine uložio cijelog sebe i bez pogovora bio spreman dati i život za njezinu slobodu i samostalnost. I ako je on samo jedan od mnogih spomenuo bi mu ime i u nekoliko redi ispričao njegovu priču.
Silvio Gregorin je branitelj koji je početkom agresije na Hrvatsku bez riječi i razmišljanja ostavio toplinu i udobnost doma i otišao na prve crte obrane svega svetog. Nije se skrivao nije kalkulirao nego se borio i u toj borbi bio ranjen. Za svoju borbu i svoje rane od voljene Hrvatske ne traži ništa jer je dobio sve što je želio slobodnu zemlju u kojoj će zasnovati obitelj i od rada svojih ruku je hraniti. Uz Božju pomoć to i čini i ubrzo mu se rađa prvi sin i život izgleda lijep kao iz sna. Nedugo nakon rođenja spoznaje da mu sin na jedno oko ne vidi i da je za spas dječjeg oka hitno potrebna operacija koju i čine na KBC „Rebro“ u Zagrebu. Upravo ta operacija je početak kalvarije kako za Silvia tako i za cijelu njegovu obitelj, a posebno za bolesnog mu sina Darija. Operacija je uz velike komplikacije, izazvane najvjerojatnije liječničkom pogreškom, završila pogubno za malog Darija i na posljetku svega on u potpunosti gubi desno oko i sa samo 7 godina dobiva očnu protezu. Zamislite kako je to objasniti sedmogodišnjem dječaku da mu zbog nekoga ili nečega moraju odstraniti oko i da više nikada na njega neće vidjeti. Ja sam roditelj i imam troje djece i od same pomisli na tako nešto u mene ulazi nepojmljivi strah i panika.
Na žalost, u Darijevom slučaju, obistinila se ona stara narodna izreka da jedno zlo nikada ne dolazi samo. Dvije godine nakon potpunog gubitka desnog oka Dariju se i na lijevom oku u potpunosti odlijepila mrežnica i na lijevom oku pa dječak ostaje potpuno slijep. Nakon neuspjeha na Rebru, liječnički tim triju zagrebačkih bolnica odlučio je Darija poslati na operaciju u Njemačku, u Sveučilišnu kliniku Tübingen kako bi mu se pokušao vratiti vid na preostalo oko. Operacija je uspješno provedena i Darijo je jednim dijelom ponovo progledao, ali potrebno je da se tretman nastavi da bi se vid potpuno vratio i da bi sve bar donekle bio u redu. Ali klinika u Tübingenu je privatna i njezina uprava traži uplatu troškova prije početka zahvata. Roditelji su već prije iscrpili sve svoje mogućnosti i nisu u stanju sakupiti novac za daljnje liječenje svog sina. Obratili su se HZZO-u koji je uputio garantno pismo prema klinici, ali iz iste su javili da to nije dovoljno i da se mora uplatiti gotov novac u cijelosti.
Ovim pismom apeliram na ljude dobre volje i širokog srca, da pomognu malom Dariju da vidi ovaj svijet, da vidi Hrvatsku za koju mu se otac nesebično borio i ostavio svoje zdravlje u toj borbi. Darijo je hrabar dječak koji se dosta dobro, za svoje godine, nosi sa ogromnim problemima, ali se boji samo jednoga, a to je, kako bi on znao reći: „Strah me je mama da te više nikada neću vidjeti“.
Pokažimo da smo ljudi, pokažimo da i u teškim vremenima imamo volje, želje i snage za pomoći ljudima u nevolji, pokažimo kolika je zahvalnost Hrvatske i Hrvata prema žrtvi njegovog oca Silvija, koji nije razmišljao kada je hrvatski narod trebao pomoć. Pokažimo da hrvatski narod ne razmišlja kada treba pomoć njegovom branitelju. Na kraju krajeva pomognimo jednom mladom ljudskom životu da koliko-toliko normalno pogleda ovaj svijet, bez obzira na sve njegove mane. Pomognimo Dariju da vidi i izlazak i zalazak sunca, pomognimo mu da pročita sve one dječje lektire koje čitaju sva djeca, da vidi kako je lijep pun mjesec obasut zvijezdama na vedrom nebu, da se raduje kad ugleda prvi zimski snijeg, pomognimo mu da vidi djevojku u koju će se zaljubiti, da iznad svega vidi svoju obitelj.
Svima Vama koju se odlučite pomoći neka dragi Bog udjeli blagoslov, i neka vas u životu prati sreća, a oni koji pak zbog svojih razloga to ne mogu neka se pomole za malog Darija i za njegove roditelje, samo nemojte ostati ravnodušni jer to je najgore što se jednom ljudskom biću može dogoditi. U svakom slučaju od nas branitelja i domoljuba iz UHD91 i obitelji Gregorin od srca Hvala svima i na jednom i na drugom.
Strš
UHD91 u posjetu kod obitelji Gregorin
U nedjelju, 12.12.2010.g. ispred UHD91 obitelj Gregorin su posjetili Silvija Lažeta i Ignac Šarc.
Dolazeći u kuću našeg malog heroja odmah smo poželjeli vidjeti ga. Upitali smo roditelje gdje je pri čemu nam je mama Sandra odgovorila kako je kod svoje simpatije na rođendanu. Obostrano se simpatiziraju i strašno su povezani.
Vidimo da je prvi zahvat bio 2008. godine. Kako je sve to skupa započelo?
- Primarni problem je nastao prilikom teškog poroda pri čemu je Dario ostao bez kisika. Količina kisika koju je dobio kako bi ga „probudili“ kao i nadolazeći sati u inkubatoru oštetili su mu mrežnicu te je njegov vid od tada izrazito slab. Prvi zahvat bio je već 2003. na KBC Rebro. Tada nastaju prave komplikacije zbog propusta liječnika o kojem su novinari prvo željeli a na kraju odbili izvijestiti javnost. Nakon spomenutih komplikacija dolazimo do druge operacije 2008. godine kada Dario dobiva protezu desnog oka. Uslijedio je problem sa lijevim okom te operacija u Njemačkoj koja nas dovodi do današnjih događanja. -
Kako je Dario podnio svoju životnu priču?
- Iz početka, jako teško. Djeca u razredu nisu imala razumijevanja. Čak su ga jednom prilikom zaključali u ormar. Kod Darija se javila agresija ali i povlačenje u sebe. Morali smo na psihoterapiju. Sada je sve u redu. Navikao je na poteškoće i sve podnosi zaista dobro iako sada ne vidi gotovo ništa. -
Kako ste se snalazili sve ove godine u pokrivanju nastalih troškova?
- Uz pomoć dobrih ljudi iz Konzuma, gdje mi suprug radi, te od roditelja iz Darijevog razreda čija potpora ostavlja bez teksta. Radi se o zlatnim ljudima koji su sve digli na noge kako bi pomogli Dariju. Hvala im od srca. Ja na žalost više ne mogu pridonijeti materijalno jer zbog svojih zdravstvenih problema nisam u mogućnosti raditi. -
Što vam se dogodilo?
- Imala sam tumor na mozgu, baš te 2008. godine kada je i Dario dobio protezu. Operirana sam 2009. te bila nepokretna mjesec dana. Nakon terapija situacija se poboljšala. Pokretna sam gotovo u potpunosti no mnogi živci su oštećeni i nisam u stanju raditi. -
Gospodine Silvijo, Vi ste dragovoljac domovinskog rata?
- Da. Radio sam u policiji do 1991.godine nakon čega odlazim u ZNG. Prva brigada u Podsusedu, Tigrovi te zatim i100. Brigada HV-a. -
Kako podnosite sve ovo?
- Ne pitajte.Teško. -
Supruga Sandra se nadovezuje te govori kako se Silvijo strašno muči. Ima noćne more još od rata . Nemir i strepnja ne prolaze. Mirovina mu nije priznata zbog nedostatka dokumentacije koja je „zagubljena“ u ratu. Uz sve to gleda bolesno dijete kojem ne može pomoći te ga sve to jako razdire. Posebno ga je pogodilo uništavanje promotivnih plakata za protekli humanitarni koncert .
Čeka vas nova operacija, novi troškovi, nove neizvjesnosti . Dobri ljudi organizirali su humanitarni koncert za pomoć Dariju koji se održao u školi 09.12.2010. Kako je bilo?
- Bilo je jako puno ljudi. Emocije su bile na vrhuncu. U jednom trenutku činilo se da više neću prestati plakati. Pjevali su Soulfingersi, Nano Prša, Pjevačko društvo Podgorac iz Gračana, Crkveni zbor Sv.Mihajla iz Gračana te skupina djevojčica iz škole. Trajalo je skoro do 23h. Zaista prekrasno. -
22.11.2010. godine bilo vam je potrebno još 3000 eura. Kako stvari stoje nakon humanitarnog koncerta te pomoći sa televizije?
- Ne znam jer nam se još uvijek nitko nije javio. -
Rastajemo se kao stari prijatelji. Obvezujemo se ostati u kontaktu te poslužiti barem kao posrednik dobrim ljudima u ostvarenju zajedničkog cilja koji se zove pomoći Dariju da vidi.
Ostao je dojam da g. Silvio žudi za razgovorom i razumijevanjem te za pobjedom pravednosti koju mogu shvatiti samo oni koji su bili rame uz rame, tamo negdje…tada…Vjerujem kako ćemo čuti i taj vapaj te dati sve od sebe da barem ne bude usamljen, jer nije, zar ne? Koliko je ovakvih priča…Priča koje bole…ljute…razdiru..ali i ubijaju…Ne dozvolimo to. Ta je, tako česta „priča“ ovaj puta u našim rukama.
Silvija Lažeta
S obzirom da Darijova majka nije u mogućnosti raditi zbog svoje bolesti, i suprug se sam brine o njihovim životnim potrebama, primorani su ponovno se obratiti za pomoć kako bi Darijo mogao i dalje vidjeti, učiti i bezbrižno se igrati sa svojim prijateljima. Kako nedostaje još 3000 eura za operaciju u siječnju 2011. te ih nikako nisu u mogućnosti prikupiti, ovim putem pozivamo SVE koji to mogu da pomognu Dariju uplatom na broj tekućeg računa u Raiffeisen banci (na ime Sandra Gregorin):
3 2 2 2 7 0 9 9 6 5
Ili za uplate iz inozemstva na devizni račun :
Sandra Gregorin
Mlinovi 109
Devizni račun u Raiffeisen bank - 3291063104
swift: rzbhhr2x
iban: hr7024840083291063104
Sve što je uplaćeno na ovaj broj računa koristi se isključivo u svrhu Darijeve operacije i liječenja. U prilogu je potvrda klinike Tübingen o troškovima operacije.
3.12.2010.g. HTV - Emisija "Misija zajedno"
Portal UHD91
| < « | » > |
|---|