Izuzme li se Vukovar, malo je gradova u Hrvatskoj,koji su tjekom Domovinskog rata s toliko mržnje i žestine osvetnički razarani i ubijani kao što je to bio grad Slavonski Brod i njegova okolica. Nažalost ta ga je činjenica dovela na prvo mjesto među gradovima u Hrvatskoj s najviše poginule djece. Samo u jednoj godini 1992. čak je 27-ero nevine slavonskobrodske dječice ubijeno na pragu svoga domai svoga života, a 65 ih je ranjeno za što do dana današnjeg nitko nije odgovarao za ovaj zločin. Ginula su djeca brodskog Posavlja u skloništima, na ljuljačkama, dječijim igralištima, kućama i stanovima od avionskih bombi "krmača", raketa "luna", topničkih, tenkovskih i minobacačkih projektila.
Ovaj arsenal ubojith sredstava usmrtio je ; Đuru i Marinu Altajger, Andrijanu, Dalibora i Marinka Marinovića, Kristinu Trogrlić, Dalibora Gojkovića, Ankicu Andraković, Ankicu Dujmović, Gorana Marića, Franju Lovakovića, Krešimira Katinića, Davorku Pavelić, Ivanu i Marka Petrovića, Tomislava Crnkovića, Marija Bejana, Dejana Mijatovića, Bojana Timarca, Lejlu Huskić, Tihomira Matkovića, Vedranu Jurković, Juricu Marijića, Mirka Mikovića i druge.
Ne samo poginula i ranjena djeca Slavonskog Broda i brodskog Posavlja nego i sva ostala "preživjela" djeca, s dugotrajnim nevidljivim ranama, višestruko su žrtve rata. Tko će izmjeriti svu dubinu straha dječijeg, koja su proživjeli negdje u nekom mračnom podrumu, dok bi sirene najavljivale zračnu ili opću opasnost (za djecu je to svejedno jer se poslje jedne i druge umiralo, ginulo) a djeca počela plakati i drhtati? Uz to, otete su im najmanje dvije godine njihova djetinjstva; na brzinu i prijevremeno su morali ući u svijet odraslih, mnogi su ostali bez roditelja, bliskih rođaka i dragih prijatelja. Naučili su što znači strah za svoje i živote svojih bližnjih. Morali su zbog sigurnosti, privremeno napustiti dom i roditelje. Gotovo dvije godine su proveli u neadekvatnom odgojno-obrazovanom procesu, u ratnim uvjetima i onako prenatrpan i nesiguran prostor svojih dječijih soba naučili su djeliti sa djecom izbjeglih i prognanih. Na koncu, oduzeto im je svako pravo, kao djeci, na skladan i miran razvoj u tjelesnom, umnom, čudorednom i društvenom pogledu. Gotovo 20 tisuća djece bilo je izmješteno na sigurna područja izvan borbenih zona diljem Hrvatske.
Zar ne bih trebalo kazniti ovaj teški zločin nad najnevinijim ? Tko je odgovoran za OVO PREKOMJERNO GRANATIRANJE civilnih ustanova...ŽELIMO znati I KAZNITI krivce ?
Poginula djeca u slavonskobrodskoj bolnici....
| » > |
|---|
Domovinski rat - Zaboravljene žrtve