Vojna operacija „Tvigi '94“
24. siječnja 1994. godine ostat će upisan zlatnim slovima u povijest brigade „Rama“ i ramskih branitelja. Dan kada je u samo desetak sati srušen mit o nepobjedivosti tzv. ABiH. Dan kada je muslimanska vojska razbijena i protjerana iz svoga „neosvojivog“ uporišta. Vojna operacija kodnog naziva „Tvigi '94.“ briljantna je akcija koju su izveli pripadnici brigade „Rama“ i koja je promijenila odnos snaga na Ramsko-uskopaljskoj bojišnici, ali i operacija koja je promijenila tijek rata između HVO-a i tzv. ABiH. Da je mit o neosvojivosti sela Here bio običan dječji san, pokazali su pripadnici nekoliko postrojbi za posebne namjene i druge postrojbe u sklopu brigade „Rama“. Iako je više puta planiran napad i zauzimanju sela Here, ti napadi nisu nikada konkretno realizirani, niti su ikada poduzete napadne aktivnosti.
Ali rano jutro 24. siječnja sve je promijenilo i to zauvijek. Iako je i prije ove operacije bilo značajnih akcija i uspjeha, za akciju „Tvigi '94.“ slobodno možemo reći da je prva koja je odrađena po svim vojničkim pravilima i koja je s obzirom na konfiguraciju terena i zimske uvjete izvedena besprijekorno. Danima prije akcije bile su aktivne brojne skupine izviđača čiji je zadatak bio što preciznije „snimanje“ neprijateljskog terena, broja vojnika i njihove zadaće, lociranje svih inženjerijskih objekata kao i „snimanje“ sustava neprijateljske obrane. Uz izviđače, u prikupljanju informacija bila je aktivna i Postrojba za Elektronsko djelovanje, koja je odradila vrlo bitan posao. Sat vremena prije planiranog početka operacije, Postrojba je svojim aktivnostima potpuno blokirala strategijske veze tzv. ABiH. Djelovanjem postrojbe u potpunosti je blokiran paket veza, čime je neprijatelj bio prisiljen na korištenje KV radioveza. Kontrola nad komunikacijskim sustavom neprijatelja bila je potpuna, posebno na pravcima napadnih djelovanja.
Početak djelovanja topništva bio je i početak operacije. Prema izvješćima koja su stizala od strane izvidničkih skupina vidljivo je da su postrojbe na terenu imale potpuno kontrolu nad razvojem situacije. Početno djelovanje topništva imalo je za cilj unošenja panike, kidanje žičanih veza komunikacije, ali i sprečavanje uvođenja pojačanja svježih snaga na crte obrane neprijatelja. Početna faza topničke pripreme rezultirala je paničnim bijegom neprijateljskih vojnika s kote 1167 (između Zavišća i Rata) koju su odmah zauzele postrojbe brigade „Rama“ i na zaposjednute pozicije uvele tenk koji je svojim djelovanjem preuzeo kontrolu nad lijevim krilom operacije. Nakon osvajanja ovog neprijateljskog položaja, isti scenarij dogodio se i na kotama 1070 (Vedrine) i 1128 (Škarina Glava). Na ovom pravcu udarne snage činile su postrojbe Prve brigade HVO-a i Kažnjenička bojna, pred kojima su se neprjateljski vojnici u paničnom bijegu povukli prema koti 1289 (Berač) gdje su pokušavali organizirati obranu.
Na desnom krilu operacije (Here, Krstišće i planina Konjsko) neprijatelj je pružao jači otpor. Pripadnici postrojbe za posebne namjene „Marinko Beljo“ iznimnim naporima i velikom hrabrošću probili su neprijateljsku obranu u rajonu planine Konjsko i zauzeli jedan dio rovova. Zbog pogibije jednog svog pripadnika i jakog otpora odustaje se od daljnjeg djelovanja na tome pravcu. Novi pravac djelovanja ove postrojbe usmjeren je na kotu Krstišće i nakon višesatnih borbi postrojba uspijeva probiti neprijateljsku obranu i zauzeti prve rovove, nakon čega je uslijedio paničan bijeg neprijateljskih vojnika, koji su za sobom ostavljali opremu i naoružanje. Zauzimanjem kote Krstišće, situacija na terenu bitno se promijenila, ali i širom otvorila vrata prodoru u središte sela Here koje već odavno bilo pretvoreno u veliku vojarnu.
Nakon osvajanja Krstišća, središte djelovanja ofenzivnih snaga prenosi se na selo iz kojega je slabio otpor. Nakon kraćeg vremena pripadnici brigade “Rama“ iz nekoliko pravaca ulaze u središte sela, čime je skršen svaki otpor neprijatelja. Nakon sela, težište djelovanja prenosi se na prostor između sela i planine Konjsko. Neprijatelj je na lokalitetu Herska krivina imao dobro ukopanu protuzrakoplovnu strojnicu i kontrolirao veliki dio tog prostora što je znatno otežalo daljnje napredovanje. Nakon izravnog pogotka tenkovskog projektila, strojnica je uništena, nakon čega je bilo omogućeno daljnje čišćenje terena. Padom večeri zaustavljeno je daljnje napredovanje i pristupljeno je utvrđivanju novodostignutih položaja.
Tijekom borbi za selo Here, tzv. ABiH pokušava na sve načine zadržati dio položaja i iz dubine teritorija dovlači ljudstvo iz sastava 45. Brdske brigade. Tijekom borbi neprijatelj je imao velike gubitke u ljudstvu i nije bio u stanju riješiti sanitetsko osiguranje.Također, zbog gubitaka u ljudstvu i gubitaka položaja, na sve načine pokušava zaustaviti napredovanje pripadnika brigade „Rama“. Jedan od pokušaja bio je i dovođenje ljudstva iz sastava 45. Brdske brigade u rajon Blazina, kao i pokušaj provođenja opće mobilizacije u Jablanici s ciljem ojačavanja Prozorskog samnostalnog bataljuna. Također, cijeli dan uporno traži pomoć iz Konjica u ljudstvu i MTS-u. Prema izvješću broj: 02 – 2/1 – 89/45 Zapovjednika Operativne skupine, brigadira Vinka Vrbanca poslanom 24. siječnja 1993. godine u 21. h. Glavnom stožeru HVO-a, u ovoj operaciji je poginulo najmanje 30 pripadnika tzv. ABiH. Brigada „Rama“ imala je trojicu poginulih i šesnaest ranjenih vojnika među kojima je bio i zapovjednik brigade, pukovnik Ante Pavlović. Kod nekih poginulih pripadnika tzv. ABiH pronađena je određena vojna dokumentacija čiji sadržaj jasno i nedvosmisleno govori tko je odgovoran za masakr na Uzdolu i jasno kazuje imena zločinaca koji su predvodili koljače, koji su na svoj krvavi pohod krenuli upravo iz Hera. Također, zarobljen je jedan neprijateljski vojnik koji je bio izvor brojnih informacija i detalja između ostalog vezanih i za zločine na Uzdolu i Jurićima. Iz dokumentacije pronađene kod poginulog zapovjednika 1. Čete Prozorskog samostalnog bataljuna Naima Here jasno je vidljivo da je Sefer Halilović osmislio i vodio akciju prema Uzdolu i koji je prije njenog početka uvjeravao vojnike da je 7. Muslimanska brigada na ulazu u Prozor i čim zauzmu Uzdol, mogu se ušetati u Prozor. U napadu na zapovjedništvo 4. bojne i školu na uzdolu sudjelovali su Diverzantsko interventni vod kojega je predvodio Šefko Čorbadžić i Prvi vod Prve čete, kojega je predvodio Ibrahim Plavkušić. Naim Hero i Eniz Hujdur predvodili su vojsku na Križu i Zelenikama.
Ovom operacijom brigada „Rama“ zavijek je razbila iluzije pripadnika tzv. ABiH o zauzimanju Prozora i protjerivanju Hrvata iz Rame. Koliko je vodstvo muslimanske vojske bilo izvan vremena i događanja na terenu, sama za sebe govori zapovijed Arifa Pašalića, Zapovjednika 4. Korpusa broj 01-556/93 od 24. siječnja poslana u pet sati ujutro Zapovjedniku brigade „Neretvica“ u kojoj između ostalog zapovijeda izviđanje i zauzimanje položaja HVO-a na Makljenu, zauzimanje prijevoja Makljen i grada Prozora.
O poduzetim aktivnostima brigade „Rama“ odmah je izvijestila i agencija Reuters, nazvavši je „Prvom ozbiljnom hrvatskom ofenzivom“ , a svoje izvješće temeljila je na podacima UNPROFOR-a. Poduzetim napadnim djelovanjima neprijatelj je bio potpuno zatečen, a o rasulu koje je izazvala ova operacija najbolje govori depeša u kojoj načelnik Štaba 6. Korpusa Džemal Najetović (iz Šćipa) traži zapovjednika 45. Bbr. , Hasu Hakalovića da dođe u Šćipe jer pripadnici njegove brigade odbijaju ići na prvu crtu. Akcija „Tvigi '94.“ Izazvala je rasulo i u Prozorskom bataljunu i pojačala stare sukobe i sumnje.
Naime i prije ove operacije, iz dokumentacije pronađene kod zapovjednika Prve čete, Naima Here, vidljivo je da je postojala sumnja da netko iz zapovjedništva bataljuna radi za HVO, a kao glavni osumnjičeni bili su Zijo Samardžić (zadužen za sigurnost) i izvjesni Mana (obavještajac) koji su pod neprovjerenim okolnostima došli iz Prozora. Također, pojačani su već postojeći sukobi između dvije struje unutara bataljuna i dostigli kuliminaciju u optuživanju tko je kriv za pad Hera, a otvoreno se spominjala izdaja od strane pojedinih osoba. U sukobu je prevladala skstremna struja naklonjana Zuki koja je prijetila da će strijeljati svakog vojnika koji se pokuša povući s položaja. Ove podatke potvrdio je i Armin Pračić, pripadnik ovog bataljuna zarobljen u Herama, koji je izjavio da mu je svejedno od koga će poginuti, od pripadnika HVO-a ili od svojih u slućaju neizvršavanja zapovijedi.
Operacija „Tvigi '94“ donijela je blago rečeno rasulo u redovima tzv. ABiH na području ramske općine. To rasulo posebno se očitovalo u Samostalnom prozorskom bataljunu čiji su gubici u ljudstvu bili toliki da više nije mogao obavljati zadaće koje je imao prije ove operacije. Također, ova operacija bila je izravni povod potpisivanja primirja između HVO-a i tzv. ABiH.
www.ramski-branitelji.com
| < « | » > |
|---|