Odžak je pao. Vojska i civili su se rasuli kako je tko znao i umio. Brigada još nije ponovo oformljena. Vuk i brat mu Ivo su preko Hercegovine otišli na Gradačac i Brčko. Prvi tenkovi zarobljeni na tom dijelu ratišta (T-34 i T-55) su zarobljeni i zahvaljujući njima. Po ponovnom formiranju brigade, vraćaju se obojica u matičnu postrojbu. U interventnoj satniji su. Skromni, kako u to vrijeme, i danas su isti... Smješteni su u Oštroj Luci, zapovjednik voda im je Ćule. Ekipa je izvrsna, većina je dala život u kasnijim borbama. Spomeniću neke, ne mogu ovako iz glave da se sjetim svih, pokušati ću, ali oprostite mi ako sam nekog zaboravio spomenuti...
Ćule (RIP), Ćulap (RIP), Šef (RIP), Garac (RIP), Nikolica (RIP), Tomić (RIP), i još mnogo njih... počivali u miru...
Ovo je priča o Vuku... dječaku iz vremena kad se pokazivalo tko je tko...
Jutro je, magluština se spustila, u nekom šumarku smo, na karti se taj dio zove «Ravnice»...
Zadatak – ispraviti crtu, skratiti liniju odgovornosti.
Našin izvršenja zadatka:
Bez klasične artiljerijske pripreme, nasilnim ulaskom u neprijateljske rovove, neutralizirati snage u klinu i ispraviti crtu, držati dostignuti cilj do dolaska postrojbi za daljnje držanje dostignutih položaja.
Vuk vodi jednu desetinu, puzajući ulazi u rov i zemunicu neprijatelja. Neprijatelj nije u zemunici ali vatra gori u nekakvoj pećici. Vuk čeka, neprijateljski vojnik dolazi nakon par minuta i nosi naramak drva. Ulazi u zemunicu i ugleda Vuka... ispušta drva, ...dalje naslutite sami ... Vuk je još živ, ima trombozu ali je živ.
I druge ekipe su odradile svoj dio posla. Nikolica je dobio metak u oko. Još jedan od nas manje...
Vuk i brat Ivo su još uvijek živi, Vuk je ranjen u prst ruke mislim početkom 1993.
Bili smo zajedno i u opisanoj priči u Vučilovcu, Brvnik2 te Angeli, bio je jedan od najhladnokrvnijih ratnika koje sam upoznao...
Danas živi u svom rodnom mjestu, skroman kao što je uvijek bio.
Master
| < « | » > |
|---|
Domovinski rat - Ratne priče