Slavonija... Tako široka, velika, a topla i pitoma... A opet, buntovna i prkosna kada treba. I slavonci, tihi i radišni, stoljećima obrađuju istu zemlju, vole svoje konje, odgajaju djecu, žene se, vesele i tuguju. Svako malo dođe i neki rat pa ostavljaju zemlju i konje i uzimaju mač, koplje, pušku... pa se tuku s barbarima i nedaju u svoje dvorište. Ne daju svoje konje, svoj ambar i đeram, ne daju svoje svece i kirvaje...
Divoševci... tipično slavonsko pitomo selo. Rat je pa se i Divoševci prilagodili. Vojska je u selu... Nema ih puno, tek 20 -tak, i svi su tako mladi ... Spavaju u školi pored crkve, a u župnom dvoru im je zapovjedništvo. Mještani se uzvrtili, vire iza svojih viskoih kapija i promatraju vojnike kako užurbano iznose oružje iz kombija i unose ga u zapovjedništvo. Kad su se i vojnici povukli u školu i ostavili jednog vani da stražari, i mještani se ohrabriše pa se u grupicama od 2-3 počeli skupljati ispred kuća. Pa sve tiho šapuću i raspitkuju se tko su ovi golobradi mladići...
A golobradi mladići smo bili mi, brigadni izvidnici 139. slavonskobrodske brigade. Odgovarali smo samo zapovjedniku brigade a pridodavalo nas se bilo kojoj bojni na bilo kojem ratištu. Bila je to mala i pokretna postrojba, spremna za iznenadne zadatke. Brigada je formirana u 11. mjesecu '91. i velikim djelom je bila sastavljena od mobiliziranih vojnika. SIV - samostalni izvinčki vod pri 139. brigadi bio je drukčijeg sastava. I tu je bilo mobiliziranih ali su bili u manjini. U tu postrojbu se upućivalo i sve one koji su već imali ratnog iskustva i željeli su pomoći oko ustroja ove postrojbe.
Djelovali smo u skupinama od 5-6 ljudi i uglavnom tako išli u izviđanja. Ulazili smo u ničiju zemlju, ili u neprijateljski teritorij, izvještavali o brojnom stanju neprijatelja, tehnici, položajima... Osim tih uobičajenih izvidničkih zadaća, upućivani smo i na zadatke poput uništavanja isturenih neprijateljskih položaja... U periodu od početka 12. mjeseca pa do veljače '92. postrojba je djelovala na području Zapadne Slavonije, na novogradiškom ratištu (Poljane, Mašić) i na području Istočne Slavonije u šumi Spačva na auto-cesti Zagreb- Beograd, u blizni Lipovca. Tamo je postrojba odradila sav posao oko potpunog pomicanja cjelokupne crte bojišta. Treba spomenuti i izviđače iz Županje "Ljute ose". Oni su izvđali prostor desno od auto-ceste a mi lijevo. Između starih položaja i novih koje je HV pomaknula naprijed, nalazio se dosta velik prostor slavonske ravničarske hrastove šume. Šuma u ravnici kroz koju vijugaju riječica Lubanj i rijeka Spačva. S obzirom na onu hladnu zimu '91./'92. rijeke su bile zaleđene pa ih je trebalo pri izviđanju i nekoliko puta prelazati tako zaleđene... Nikad nisi znao što te čeka s druge strane, a na zaleđenoj rijeci laka si meta.
Nakon mjsec dana detaljnog izviđanja i isto takvih izvještaja, linija je pomaknuta za par km naprijed prema Lipovcu i tada je uspostavljena prava "školska" linija fronte sa rovovima i zemunicima povezani tranšeima. I nakon uspostavljanja linije nastavili smo izviđanja dalje prema samom Lipovcu. Tada je u šumi dolazilo i do bliskog kontakta s njihovim izviđačima.
Početkom veljače '92. postrojbu napuštaju Padobranac, Denis, Pavo, Saša i ja, i odlazimo u Kumrovec gdje je tada bila smještana SPGS Bojna "Frankopan". Upućuju nas na commando obuku u "Žuticu". Za to vrijeme SIV 139. brg. poprilično oslabljen bez 5 iskusnih iziviđača, popunjava redove novim ljudima i dalje nastavlja s akcijama izviđanja. Postrojba se u međuvremenu premješta iz baze na jezeru Petnja, 15-tak km sjeverozapadno od Sl. Broda, na istočni dio slavonskobrodske općine u selo Divoševce, u blizinu rijeke Save jer su se očekivali sukobi u susjednoj BiH. Nakon uspješno završene commando obuke, vraćam se nazad u SIV - brigadne izviđače 139.brg. i pridružujem im se u Divoševcima. Neke nove nisam poznavao ali "stari" su se veselili mome povratku kao i ja njima... Uskoro krećemo na prve zadatke u bos. posavinu.
Saša, Padobranac, Denis i Pavo nastavljaju svoj ratni put s "Frankopanima" i odlaze na terene na Kupres, Bugojno...
SIV 139.brg. djeluje na odžačko - šamačkom ratištu. Nakon više uspješnih akcija izviđanja i uništavanja nekoliko isturenih neprijateljskih položaja, SIV se upućuje u izvidničko - diverzantsku akciju prema isturenim položajima između Donjeg Svilaja i Novog Grada u općini Odžak. Nakon što je neprijatelj uspješno iznenađen i nakon što su mu naneseni gubici, stiže iznenadno neprijateljsko pojačanje koje je više izgledalo kao zasjeda.
Tom prilikom biva ranjen zapovjednik SIV-a Igor Barišić mecima u stomak i ruku. Star 21 godinu, u JNA završio ŠRO u Bileći i prošao je kompletnu izviđačku obuku.
Sikira, tada star 21. god. Došao je iz Vinkovaca iz HOS-a, u toj akciji ranjen je metkom iz "garonje" u stomak.
Kingo - 190 cm, i 100 kg mišića, omladinski prvak bivše Jugoslavije u bacanju kugle, sportaš... Onako jak i velik a povučen i miran, i uvijek ide prvi, ne boji se ničega.
Braća Colić, mirni i povučeni dečki, bez velikih priča ali uvijek u akciji pouzdani i sposobni. Izuzetno hrabri i odani...
Srbin Mitrović, dečko iz kvarta, rođen u SL.Brodu, odrastao s nekima od nas. Nejasno gdje se točno nalazio za vrijeme tog sukoba. Pojavio se kasnije na kraju... Naknadno, nakon nekoliko godina saznalo se da mu je otac, bivši milicjajc, bio suradnik KOS-a. Odselili u Srbiju nakon rata. Neki čudni doagađaji povezani s njim i akcijama postrojbe navode da je radio za drugu stranu... Star 21 godinu.
Balić, zapovjednikov prijatelj kao i Pavić... jedan od novih.
Ja sam ranjen u toj akciji sa 4 metka iz Kalašnjikova. Dva metka u nogu, jedan u stomak i jedan bočno u visini bubrega. Ja i Krt ostali smodsječeni od svih dok izvlačili ranjene.
Krt - nevjerojatno dobar dečko i odan prijatelj. U JNA bio u mornarici, slavonac zaljubljen u more.. Stalno je govorio da će poslije rata u Hrvatsku mornaricu... Poginuo štiteći mene ranjenog dok sam pokušavao dopuzati do kanala ... Pogođen snajperskim metkom u glavu.
Konačna bilanca akcije: desetak mrtvih četnika i nepoznat broj ranjenih. Na našoj strani jedan poginuli i tri ranjena....
Ostatak postrojbe nastavlja akcije u bos. posavini i nakon našeg stradavanja i nekoliko dana nakon toga među prvima ulaze u jako četničko uporište Novi Grad.
Postrojba se opet popunjava novim pripadnicima i nastavlja ratni put u bos. posavini. Teže gubitke opet ima u Modriči kada je postrojba poslana u grad a nitko ih nije obavijestio da su se naše snage od tamo povukle. Dolazi do bliskih uličnih borbi s četnicima i tada se pojedinačno probijaju prema našim položajima. Tom prilikom ranjena su još dva pripadnika SIV-a 139. brg.
I ostatak 139. brg. trpio je u bos. posavini znatne gubitke i brigada je u ljeto '92. preustrojena u 139. motoriziranu bojnu HV-a. SIV je rasformiran a dio pripadnika raspoređen unutar novosnovane bojne a drugi dio prelazi u druge postrojbe.
Među ostalim pripadnicima SIV-a potrebno je spomenuti one koji su bili od njegovog osnutka:
Padobranac, nadimak dobio jer je u JNA bio u "niškim specijalcima" u elitnoj postrojbi JNA. Uvijek je imao neki svoj film u glavi, ali jako inteligentan, hrabar i sposoban. U njega se uvijek moglo pouzdati i vjerovati.
Saša i ja, 18-godišnjaci koji se još nisu ni brijali... U postrojbu smo stigli s vinkovačkog ratišta, nakon pada Vukovara. Iza sebe smo imali jesen '91. provedenu na vinkovačko-vukovarskom bojištu. "Krpanje" linije u Komletincima, granatiranja po Vinkovcima, pokušaji proboja prema Vukovaru... Iako golobradi mladići, tada smo već imali onaj pogled ...
Denis, dečko niska rasta, s velikom željom da se pridruži postrojbi i to mu je bio prvi susret s vojskom i ratom, prije toga nigdje nije bio. Brzo se prilagodio... Išao je uvijek svuda ravnopravno sa ostalima. Kasnije su i on i Padobranac imali bogatu vojnu karijeru, bili su i u mirovnim misijama ...
Vora - gradski fakin s gradskim forama, volio nož i snajper. Uvijek nasmijan i dobro raspoložen, u akciji više volio samostalne zadatke ...
Kolumbo - jedan od mobilziranih. Kratko vrijeme bio zapovjednik skupine... Obiteljski čovjek od 30 i nešto godina. Nije imao ratnog iskustva, mobiliziran jer je u JNA bio u izviđačima. Išao je u akcije izviđanja, ali nije dugo ostao u postrojbi.
Pavo - legenda od čovjeka. Hrvat po ocu Dalmatincu i majki Slavonki, rođen i živio u Njemačkoj. Početkom rata došao u 113. brg. u Šibenik a potpm došao u Sl. Brod u SIV. Kao pripadnik bojne "Frankopan" pognuo '93. u Bugojnu prilikom odlaska na pregovore s ABiH, dočekani u zasjedi. Star 23 godine.
Optika - miran i tih dečko iz jednog sela pored Sl. Broda.. Uvijek neprimjetan ali svuda prisutan...
Dedo - jedan među starijima u postrojbi, ranjen u blizini Lipovca u Spačvi, prilikom izviđanja nagazio na "paštetu" ..
Đura - šokac od glave do pete... kasnije prešao u 3.gbr i kao njen pripadnik bio je ranjen u bos. posavini kada su se u noći pomješali s četnicima... Ranjen u ruku iz neposredne blizine. Đura nije kasnije izdržao pritisak rata i jedna je od prvih žrtvi PTSP-a. Raznio se bombom nakon što je pucao u kafiću i nakon što ga je specijalna policija tražila... Ubio se '96. u 25. g. života.
Upostrojbi su još bili :
Benčević (zapovjednik desetine),
Zagor,
Batmen,
Puh ...
Nadam se da će se javiti još netko tko će nadopuniti imena onih koji su bili u ovoj postrojbi.
Od spomenutih pripadnika poginuo je i Kingo kao pripadnik legendarnih Kobri, 3. bojne 3.gb. Poginuo je, tj. zaklan je u Kašiću za vrijeme akcije "Maslenica".
Kroz postrojbu je prošlo 50-tak vojnika a ovdje spomenuti bili su jezgra te postrojbe i od njenog osnutka su bili u njoj.
Ovo je samo mali prilog povijesti o ljudima koji su se borili i izborili Lijepu Našu. O ljudima slavoncima, golobradim mladićima iz velike ravnice... dječacima ratnicima.
Tyson
| < « | » > |
|---|
Domovinski rat - Ratne priče