Poznajemo se od malena. Mlađi je tri godine od mene. Uvijek je bio «biser», svakojake gluposti su od njega izlazile. Volio je popiti, kad je bio trijezan – bio je duša od čovjeka, jedan od najboljih i najpouzdanijih ratnika, kad je bio pijan – nije bilo većeg budale od njega, nikada nisi znao šta može uraditi. Kao dijete imao je jednu nezgodu u kojoj je bio sav polomljen a koju bi malo ljudi preživjelo. Naime, radeći na izvlačenju klada iz šume, lanac kojim se klade šlepale zakačio mu se za opasač i konj se uplašio i počeo bježati te ga je provezao kroz šumu, panjeve, selo, udarao je od mostiće (ćuprije), tako ga je vozio 1-2 kilometra... Bio je sav polomljen i poderan.
Godinu – dvije prije rata, opet pijan, potuče se s jednim tipom i ovaj ispali nekoliko hitaca iz MK pištolja u njega. Sva sreća što je pištolj bio prerađen od nekakvog plinskog te nije imao užljebljene cijevi, pa su mu se zrna zadržala pod kožom...
Rat. Njegovo prvo vatreno krštenje. Držimo u okruženju par sela sa srpskom većinom. Već smo preuzeli Vrbovački Lipik i napredujemo prema Novom Gradu. Pored crepane (tvornica crijepa), nalazi se neprijateljski bunker. Iz istog djeluju po nama, puškomitraljez M-53...
Prikovani smo za zemlju, ima par stotina metara brisanog prostora i ne smijemo glavu pomoliti iznad trave. Lija govori da će odpuzati i ubaciti bombe u bunker (bombe je obožavao, nikada nije bio bez njih u džepu)... Niko drugi nije niti pomišljao da krene tako i na taj način, a bio je jedino moguć jer zaista nismo imali ništa čim bismo riješili tu prepreku.
Krenuo je. Puzeći kroz travu nekoliko stotina metara prema bunkeru. Ostali dječaci su povremeno djelovali streljačkim naoružanjem i tako sprečavali neprijatelja da osmatra okolinu. Stigao je do bunkera, ubacio bombu koja je detonirala i iz bunkera su izašla trojica ili četvorica koji su se predali njemu.
Interesantno, niko od njih nije bio niti ranjen, jedino je M-53 dobio u prednji nišan koji je odbijen. Lija je zarobio svoje prvo naoružanje (garonju) koje je kasnije nosio. Sproveo je zarobljene neprijatelje do ostalih dječaka, a isti su predani VP.
Poslije zauzimanja i Novog Grada, postrojba u kojoj se nalazi i Lija, dobija zadatak preuzimanja sela Gnionica, Jošavica, Botajica ... brdska sela nastanjena većinom srpskim življem. Srpske snage su se iz Gnionice povukle, postrojba produžava dalje šumskom cestom i u borbenoj formaciji.
Odjednom upadaju u zasjedu, oko njih po cesti udaraju meci... Dječaci su se pobacali pored ceste ali ne mogu glavu podići jer ih neprijatelj sa brda iznad drži pod stalnom mitraljeskom paljbom.
Lija istrčava na cestu i u stilu partizanskih filmova, klečeći na cesti uzvraća po neprijatelju. Oko njega udaraju meci ali i on ne odustaje. Neprijatelj se povukao. Znam da ovo što pišem zvuči bajkovito, ali ovo može posvjedočiti barem tridesetak svjedoka koji su tu bili.
Bilo je još okršaja na tom području u kojima je i on bio aktivan, neke sam i opisao u drugim pričama... neću namjerno reći kojima... Bio je jako dobar.
U međuvremenu, u jednoj akciji, zarobio je puškomitraljez M-84 (PKT) i pištolj 7.62 TT, koji je kasnije nosio u borbama.
Pad Odžaka... Lija i njegov pokojni brat Jozo ostaju sa nama na BB ratištu. Opet su se dobro pokazali u intervencijama. Jozo je tu i ranjen tada, srećom lakše. Do pada BB pri svakoj intervenciji koju smo imali, i oni su učestvovali, zaista su bili dobri, uostalom, kao i svi ostali dječaci...
Dvije gluposti iz tog vremena koje je napravio...
Roditelji su mu se našli u izbjeglištvu na Žitnjaku, te ih je znao posjetiti kad smo imali slobodne dane. Pri jednoj takvoj posjeti, pijan, u nekakvom kafiću, izvadio pištolj i pucao u zrak. Pozvana je policija koja mu je oduzela pištolj uz potvrdu a njega su pustili. Po povratku u postrojbu, rekao nam je šta je napravio, te nas molio da mu damo potvrdu da je pištolj službeni a da je on zadužen istim.
Dobio je tu potvrdu, te poslije odrađenog terena, ponovo se uputio u Zagreb i s potvrdom dobio oružje natrag. Ostalo je kod njega samo par sati, naime, opet se napio i na trgu Bana Jelačića ponovo pucao. Oružje mu je oduzeto i nismo htjeli više urgirati da mu se vrati.
Orašje... Brvnik ... 31.12.1992.
Još jedan od njegove braće nam se pridružio. Možda je tada imao 18 godina...
Napredujemo, borbe su na par metara, nebo i zemlja gori, nedaleko od škole u Brvniku Lija sa svojom grupom potiskuje neprijatelja na tom pravcu. Par minuta kasnije, stislo ga obaviti veliku nuždu, odložio oružje pored sebe, svukao hlače i čučnuo i odjednom na metar od njega udar i šuštanje snijega koji se topi... mina pala pored njega i nije se aktivirala... Zgrabi hlače i oružje i trčeći se skloni iza nekog bunara.
Odjednom istrčava neprijateljski vojnik (govori mi na brifingu da nije vidio većeg čovjeka u životu) i zoljom puca na njega. Pogađa u bunar pored kojeg se Lija nalazio. Detonacija ga razbija i iz ušiju mu ide krv ali uzvraća i skida tog strijelca... Posljedice te detonacije ima i danas, popucali su mu bubnjići...
Poslije te akcije smo se zezali da je mogao umrijeti kao seronja...
1993. prešao je u 3A brigadu, te nakon godinu dana pijan napravio opet neko sranje i dobio je otkaz. U međuvremenu je osnovana 4GMBR HVO, te pristupa istoj, 1.bojna, 1.satnija, kod starih suboraca i ostaje do kraja rata sa njima.
Dajtonski sporazum je potpisan, Odžak je vraćen FBiH, može se kretati koliko toliko slobodno (ako se ima hrabrosti, ja osobno nisam smio ići kroz teritorij koji su srbi kontrolirali), opet Lija napravi sranje. Otišao u HVO uniformi u Derventu, pijan, u nekom lokalu provocirao i uhapse ga. Bio je pritvoren 1.5-2 mjeseca, ispitivan o ratnom razdoblju i ratnom putu, te mu ne mogavši ništa staviti na teret, pustili su ga...
Danas živi nedaleko od Okučana, isti je, trijezan-duša od čovjeka, pijan-budala s kojo je bolje ne imati posla. Navrati ponekad na naše područje, opet je «biser»...
I u ratno vrijeme sam mu govorio da će na kraju poginuti od bicikla, s obzirom na sve što je u ratu prošao i u kakvim se situacijama nalazio.
U ovoj priči sam koristio nadimak osobe. Nije bilo puno ljudi koji su ga smjeli tako zvati. I on je mene zvao nadimkom koji je imao jedan od mojih predaka...
Master
| < « | » > |
|---|
Domovinski rat - Ratne priče