Postrojba za posebne namjene, iz Rakitja, prerasla je u 1. brigadu Zbora narodne garde koju čini šest pješačkih bojni.
Bojne imaju lokacije i kodne naziv
-Zaštitni bataljun”Tuškanac”do 28.08.1991 kada iz istog nastaje vojna policija
-1. pješačka bojna-Vrapče(ĆUK)
-2. pješačka bojna-Rakitje(KOS)
-3. pješačka bojna-Pionirski grad-pionirac(ŽUNA)
-4. pješačka bojna-Kumrovec pa Petruševac(GAVRAN)
-5. pješačka bojna-Vinica kod Varaždina(OBLAK),krajem 1992 prerasli u 7.gbr
-6. pješačka bojna-Tomislavac(ORAO),po planinarskom domu na Sljemenu
U tom vremenu Tigrovi su vrlo uspješno izvršavali zadaće suzbijanja brutalne neprijateljske pobune, zavode javni red i mir od Pakraca do Plitvica gdje je poginuo prvi Tigar Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata, hvataju Arkana i druge teroriste, uništavaju prvi neprijateljski(Zoltan Hadrava) tenk u Iloku, a istovremeno čuvaju vitalne objekte u gradu Zagrebu.
Kroz svoj ustroj, naoružanje i praksu postrojba je usvojila bitne elemente za buduću elitnu vojnu postrojbu. Istovremeno započinje ustrojavanje i popuna 1. A brigade ZNG dragovoljcima iz domovine i dijaspore. U dramatičnom procesu stvaranja Hrvatske vojske, 1. gardijska brigada "Tigrovi" odigrala je ključnu ulogu, dajući iznimni doprinos velikoj pobjedi u Domovinskom ratu.
Jačanjem neprijateljske pobune u otvoreni ratni sukob tijekom ljeta 1991. godine, 1. brigada izvršava ratne zadaće diljem Domovine gdje god su to okolnosti zahtjevale. Dijelovi postrojbe drže položaje u Novim Čakovcima gdje su prvi puta raketirani, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima, Tenji, a istovremeno dio postrojbe nalazi se u Kostajnici, Glini, Petrinji, Kraljevčanima i Peckom. Krajem ljeta 1991. Tigrovi uspješno sprječavaju spajanje banjalučkog sa bjelovarskim korpusom na novogradiškom ratištu.
Blokadom vojarni u Zagrebu, Dubokom jarku, Velikoj Buni, Bjelovaru i Varaždinu
1. brigada dolazi do veće količine naoružanja, uz šest pješačkih bojni ustrojava se i oklopna bojna ( MUNGOS ).
U jesen 1991. godine Tigrovi izvode prvu napadnu operaciju na novljanskom ratištu kada oslobađaju desetak sela u zaleđu Novske. U sudbonosnom vremenu od ljeta 1991. godine do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, Tigrovi su nanizali bezbroj briljantnih akcija koje su sasvim sigurno ubrzale odluku međunarodne zajednice za priznanjem Republike Hrvatske.
Krajem travnja 1992. godine Tigrovi slamaju neprijateljsku ofenzivu na južnom bojištu, a u operaciji "Tigar" sa ostalim postrojbama južnog bojišta oslobađaju Ston, Čepikuće, Slano, Trsteno, Zaton, Osojnik, te deblokiraju grad Dubrovnik. Noću 20. na 21. listopada 1992. godine Tigrovi izvide pomorski desant na Cavtat i oslobađaju krajnji jug zemlje.
Taj pothvat HV-a u kojem je 1. gardijska brigada imala ulogu glavnih snaga napada, možemo mjeriti s povjesnom slavom Hrvatskog bisera Dubrovnika.
1993. godine 1. brigada ZNG preustrojava se u 1. gardijsku brigadu. Dio brigade sudjeluje u operaciji Maslenica na Velebitu, a dio na ličkoj bojišnici u području Kapele osigurava dostignutu crtu bojišnice.
U iščekivanju povjesnih operacija i konačnog oslobađanja, postrojba je iskoristila za popunu i intenzivnu obuku po profesionalnim kriterijima. U rujnu mjesecu 1994. godine postrojba je izvela vrlo zahtjevnu vježbu "Lonja-94" sa temom brigada u napadu uz nasilno forsiranje rijeke. Povjesne operacije postrojbu su zatekle u stanju visoke bojne spremnosti.
U operaciji "Bljesak" postrojba je sudjelovala na dobro poznatom terenu zapadne Slavonije gdje je 1991. godine vrlo uspješno ratovala.
Sukladno Splitskom sporazumu na livanjskoj bojišnici Tigrovi osvajaju planinski masiv Šator, te u operaciji "Ljeto 95" sudjeluju u oslobađanju Glamoča.
U priželjkivanoj "Oluji" Tigrovi presjecaju "Krajinu" na pravcu Lička Jasenica-Saborsko-Slunj-Plitvice, dana 6. kolovoza 1995. godine izbijaju na državnu granicu sa BiH u Tržačkoj Rašteli te se spajaju sa 5. korpusom Armije BiH.
Tijekom Domovinskog rata ime Tigrova gradilo je desetak tisuća pripadnika. U vojarni Croatia u Zagrebu podignut je spomenik u spomen na 364 poginula , sudbina 8 nestalih je još uvijek nepoznata, 201 Tigar prošao je torture neprijateljskih logora, a u izravnim borbama ranjeno je 1711 pripadnika.
U 1.gardijsku brigadu dragovoljno je pristupilo 145 (sto četrdeset pet žena), 4 (četiri) od njih su nažalost izgubili život za domovinu Hrvatsku.
Tigrove su vodili slijedeći zapovjednici:
-brigadni general Darko Rukavina,postrojba za posebne namjene-Rakitje 1990/91
-general zbora Josip Lucić,od 15.5.1991 do 31.12.1991.
-general pukovnik Marijan Mareković,od 31.12.1991 do 01.08.1994.
-brigadir Eduard Butjer(o.d.),27.07.1993-10.02.1994
-general bojnik Jozo Milićević,od 1.8.1994 do 21.7.1997.
Postrojba je iznjedrila niz generala Hrvatske Vojske (Darko Rukavina,Josip Lucić,Marjan Mareković,Ante Gotovina,Jozo Milićević i dr.)
Za ratne uspjehe 1. brigada i njeni pripadnici dobili su brojna priznanja i pohvale od Vrhovnika, Ministra obrane, Načelnika glavnog stožera OS RH, Zapovjednika zbornih područja.
Poslije Domovinskog rata,po standardima NATO-a, pristupa intezivnoj obuci I početkom 1996, kao pokusna postrojba usvaja novi sustav obuke po programu američke tvrtke
MPRI-DTAP.
Više pripadnika sudjeluje u međunarodnim vojnim misijama.
U siječnju 2003,odlukom tadašnjeg predsjednika RH,1.gardijska brigada”Tigrovi” se spaja sa 9.gardijskom brigadom u novu postrojbu.
Ime Tigrova sačuvala je danas jedna bojna (u Petrinji), koja djeluje u okviru motorizirane brigade.
S.Žutić/D.Sučić
| » > |
|---|