Slunj

Velikosrpksom agresijom, divljanjem četnika i JNA mjesto Saborsko je izbrisano iz popisa naseljnih mjesta. Istu sudbinu jogosoladateska je namijenila i gradu Slunju. Naredbu ( zapovijed) za napad na slunj, kodnog imena „Orkan-1“ izdao je komandant TG-2 pukovnik Čedomir Bulat. Nakon pada crte obrane od Vaganca do Poljanka, Ured za obranu općine Slunj je pozvao rezervne oficire bivše JNA na radni dogovor za obranu Slunja koji su prihvatili organizaciju obrane i formirali Operativni štab obrane, koji koordinira akcije vojske i policije. Poslije početnih nesporazuma na višim razinama, Operativni štab počinje funkcionirati te bude ekipiran za rad u ratnim uvjetima. Postrojba „Vodenica“, sastavljena od branitelja sa slunjsko-plitvičkog područja po završetku obuke u Zagrebu kreće u proboj do Slunja koji je u međuvremenu u potpunoj blokadi. Dana 12. studenog 1991. Dolaze do Lipovice i u 06,00 kreću u akciju. Oslobađaju Glibdol, razbijaju „teritorijalce“ nanoseći im velike gubitke.

Na glavnom smjeru napada djelovala je izvidničko-diverzantska desetina pod vodstvom „Klokana“, vodila se borba prsa u prsa, jer su neki bojovnici došli cestom pred neprijateljske položaje u dva automobila „zastava 101“, izašli i jurnuli na iznenađene i preplašene četnike. Od naših branitelja u akciji nitko nije ni okrznut. Naše snage nastavljaju napredovanje iako se u sukob uključila i bivša JNA na strani četničkog agresora. No neočekivano pred mrak iz Zapovjedništva grada Ogulina stiže zapovijed da se akcija deblokade Slunja obustavlja.
Dana 13. studenog 1991. u organizaciji Civilne zaštite Slunja krenuo je konvoj sa 158 nemoćnih staraca i invalida u tri autobusa prema Bosni. Među njima je bilo podosta pravoslavaca Srba.

Dana 15. studenog 1991. Slunj se žestoko tuče topničkom vatrom i raketira zrakoplovima. Zapovjedništvo obrane grada izvještava nadređene da im ponestaje streljiva i traže žurnu pomoć.

Dana 16. studenog 1991. prije podne započeo je minobacački, topnički i tenkovski napad četnika i bivše JNA na sam grad Slunj. Vladalo je veliko nevrijeme i branitelji nisu mogli imati vizualni pregled situacije. Branitelji na prvoj crti, uvjereni da se grad još brani, čvrsto su držali položaje u D. Glini i Gl. Vrelu sve do 15,30 kada dobijaju zapovijed da se izvlače prema Bosni.

Kad je okupator ušao u Slunj, sa zakašnjenjem od nekoliko dana misija EZ po treći puta obilazi Slunj. Grad su našli u ruševinama. Divljaštvo „teritorijalaca“ i vojnika JNA bilo je tolikih razmjera da se grad na slapovima Slunjčice jedva mogao prepoznati. Vođa promatrača zapisuje: „ Pred bivšim hotelom čeka nas pukovnik Bulat i potpukovnik Marko Lugonja. Nekoliko promatrača namjerno je izbjeglo pozdravljanje s oficirima JNA. Promatrači samo što se ne križaju, gledajući stanje oko sebe; restoran hotela ne postoji, sve je razbijeno i odnešeno. Ne može se zaključiti za koju namjenu je prostor upotrebljavan; od kuće do bivšeg hotela ostala su samo četiri zida (gruntovnica o.a.). Sa potpukovnikom Lugonjom odlazim na most na r. Korani. Usput mi govori da on i pukovnik Bulat nisi mislili da će se ovako ponašati „teritorijalci“ i jedinica kojom je komandovao Mirko Radaković.“ U Slunju se nije mogao pronaći ni jedan komplet za kavu ni desetak istih čaša za rakiju ili vino.

A u stvarnosti pravih borbi za Slunj nije ni bilo. Izvlačenje hrvatskih civila i vojnika bio je najbolji taktički potez u danom trenutku. Pukovnik Bukat ostao je zaprepašten kad je shvatio da branitelji Slunja uopće nisu raspolagali s težim naoružanjem. Bulatove horde „zarobile“ su tri civila kod kojih je pronađeno oružje, a čiji su sinovi u ZNG, kao i 14 civilnih osoba koje su surađivale s „neprijateljem“. U Bulatovom izvešću stoji: „ Nismo u Slunj ušli u normalnom borbenom poretku, razvijeni u strelce, već putem, neki u koloni, a veći dio kao rulja. Čim smo došli do prvih kuća odmah je počela pljačka i paljenje, a najviše se kralo traktore i poljoprivredne priključke. Kasnije idućih dana masovno se dolazilo i kralo što je tko stigao i htio.

Zabavljeni sami sobom i optužbama tko je veći lopov i patriot, „srpske opštinske vlasti“ Slunja, jedva da su primjećivali postojanje nekoliko stotina Hrvata, izloženih svakodnevnim ubijanjima, pljačkanju i progonima. Kontroverze oko dolaska UNPROFOR-a u Hrvatsku, unijele su nespokoj među Srbe. Iako su UN-ove snage od početka otvoreno surađivale s okupatorom, okupatorska vlast Slunja nije bila zadovoljna i očekivala je življu suradnju. Kad su srpski vojnici i civili pokrali sve što se moglo od Hrvata, okrenuli su se pljačkanju Srba. Paranoja je uskoro zahvatila slunjske osvajače. U svakom čovjeku sunarodnjaku, koji nije ogrezao u hrvatskoj krvi i zločinu, vidjeli su sumnjivo lice, „ustaškog špijuna“, čovjeka (ili ženu) kojeg treba budno motriti i slijediti. No iako svjesni neminovnosti kraja poslije VRO „Bljesak“ , a u svrhu podizanja borbenog morala, okupatorske vlasti održale su početkom lipnja 1995. na slunjskom poligonu veliku smotru kojoj je bio nazočan i ratni zločinac Mile Mrkšić.

Pred početak VRO „Oluja“ 14. domobranska pukovnija (slunjska) stavljena je u punu bojnu spremnost. Prekinuti su godišnji odmori i svi pripadnici pukovnije su 30. lipnja pozvani u postrojbu i pukovnija je točno u 05,00 03. kolovoza 1995. godine krenula u oslobađanje svog grada.

Obuhvatnim napadom neprijateljske snage u širem rajonu sela Primišlje i sela Tržić stavljene su u okruženje, uvedene su svježe snage u rajon sela Primišlje. Rijeka Mrežnica forsirana je na tri mjesta, po izbijanju na desnu obalu otpočeo je pješačko- topnički boj. U istom danu ratovanja pukovnija trpi gubitke; 2 poginula i 5 ranjenih vojnika, no nezaustavljivo napreduje.

Tijekom noći su zadržane dostignute pozicije i idućeg dana ovladava se zadanom crtom: Raletina-Kurjevac-Primišlje-Glumčeva glava. Tijekom drugog dana pukovnija je imala 5 poginulih i 28 ranjenih pripadnika. Neprijatelj je potpuno razbijen i uništen.

Preko noći pukovnija je utvdila dostignute crte, a trećeg dana uz vješto organizirano borbeno osiguranje u borbenom poretku u kolonama, bojovnici 14. domobranske pukovnije Slunj ulaze u svoj oslobođeni grad. Istovremno iz smjera Plitvica u Slunj ulaze proslavljena 1. gardijska brigada „Tigrovi“. Zarobljenike nitko nije smio maltretirati,a hrvatski bojivnici su im dali cigarete, vodu i hranu.

Završna riječ zapovjednika ZP Karlovac na raščlambi VRO „Oluja“. „Ne umanjujući značaj niti jedne postrojbe koje su sudjelovale u „Oluji“ moram izdvojiti borce 143. Ogulinske, 14. Slunjske i 139. Dugoreške domobranske pukovnije, koji su na više smjerova 3 dana razbijali neprijateljsku obranu. Pripadnici 14. dp na zloglasnom vojnom poligonu Slunj razbili su kod sela Božići dijelove „Korpusa specijalnih snaga!“, elitne postrojbe Mile Mrkšića. „

Dana 07. Kolovoza 1995 u 19,00 počela je predaja 21. krajinskog korpusa. Ratni zločinac pukovnik Čedomir Bulat podnio je prijavak generalu OS RH Stipetiću: „Gospodine generale, pukovnik Čedomir Bulat, komandant 21. Korpusa, čestita vam na pobjedi i predaje vam korpus. Imamo 13 tekova, 15 topova 130 mm, veći broj vozila i ostale tehnike“.

Da bi ste mogli komentirati registrirajte se ili se prijavite vašim korisničkim imenom i lozinkom

Domovinski rat - Hrvatski gradovi u DR