Što ostane kad se ugase svjetla pozornice, utihnu domoljubne pjesme, kad se spuste visoko podignute hrvatske zastave i spreme u ladice do neke sljedeće prilike, kad splasne euforija i rasprši se zadivljujuća brojka domoljuba ... svatko u svoju i našu zajedničku stvarnost... u novi, sasvim običan i bezimen dan ?
Kratkotrajni osjećaj nade u zajedništvo hrvatskog naroda uništi činjenica da sve pjesme podrške našim generalima nisu niti doprle do njihovih ušiju, nisu skinule okove s njihovih ruku, nisu u njihovim očima otvorile pogled na nebo te večeri, nisu sprale krivnju s imena tog dana... činjenica da su političari opet zaključili da nastavljamo graditi dobrosusjedske odnose iako se ne slažemo oko temeljnih povijesnih činjenica... da je nekakva inicijative mladih položila spomen ploče u znak isprike odbjeglim srbima u Oluji... da su nekakva djeca s ustaškim obilježjima ukrala mjesto u ionako teško zasluženim novinskim stupcima, jednoj dostojnoj proslavi velikog dana za sve Hrvate, ma kako se mnogi toga sramili... da će sutra kao i svakog bezimenog dana hrvatska mladež skakati u zrak na koncertu raznih Ceca, Seka, Bajaga i sličnih... da narod jednostavno neće imati potrebu pozdravljati branitelje i zahvaljivati im uz domoljubne pjesme ... tama i tišina...
Sjećam se novinskih članaka i slika nakon Oluje...sjećam se i slike branitelja na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu ... i suze radosnice i bol i ponos i zajedništvo i nada... SLOBODA... Toliki su snovi o njoj snivani... ljudi su s tim snovima iz školskih klupa, kao djeca odlazili u užas rata... s tim snovima gubili svoje suborce i bližnje, brzo brisali suze s lica i nastavljali se boriti za ostvarenje istih... s tim su snovima krvarili, gubili dijelove tijela i umirali... budućnost je trebala biti ostvarenje tog sna...
Probudila sam se jutros i osjetila kako su mnogi snovi nakon povratka u stvarnost i sve većih koraka u budućnost zadnjih godina, ugašeni baš kao svjetla pozornice u Čavoglavama , Kninu... ovi snovi nisu samo snovi... to su životi, ljudi s imenima i prezimenima, sa svojim uspomenama i ožiljcima ... to su i grobovi, to su i neotkrivena stratišta Hrvata...
Teško srce preko noći podnese nadu i razočaranje...za samo malo dana nade, toliko dana razočarenja... ali kuca... zbog nekolicine ljudi daleko od svjetala pozornice...
Domovina