Bahatost je zadnjih dana dosegla svoj vrhunac. Lažni osmjesi, prepotencija, nesnosna buka... najviše od svega uši i srce para silovanje svetinja kroz uzvikivanje različitih parola kojima bi ova šačica poštenog hrvatskog svijeta koju nije pokosila kolektivna amnezija, trebala ostati prikovana uz male ekrane i tupo gledati što se zapravo događa.

Prvi i jedini hrvatski predsjednik bi se u grobu mogao okretati ako od negdje gleda kako je sad opet „ uskrsnuo“  za potrebe onih koji su okaljali njegova djela. Zanimljivo kako su neki isti ljudi uspjeli opstati kroz sve moguće strukture,  razvili su valjda izuzetnu moć mimikrije, pa ih nažalost onaj dio ove nesretne populacije koju je ipak zahvatila amnezija, vidi samo sada i tu.

Zapanjuje napadnost i sigurnost kojom zlostavljaju bistrinu naših umova, naše uspomene, naša vjerovanja, naše svetinje. Čudi me samo što vidim tolika poznata lica hrvatskih ratnika koji očito nisu ostali imuni na amneziju ili su ipak neki snovi pali u sjenu lažnih vrijednosti.

Jesu li svi skupa zaboravili zbog koga su hrvatski generali u Haagu, zbog čega njihove suborce iz dana u dan proždiru bolesti i nemar? Kako im se usta sama od srama ne začepe dok ih pozdravljaju na raznim pseudoprigodama? Jesu li zaboravili zbog čega nam sude i kome su servirali krvave stranice hrvatske povijesti kako bi o njih brisali svoje prljave „ europske“ cipele? Jesu li zaboravili obljetnice stradanja HRVATSKOG naroda dok su slavili podizanje spomenika četnicima na zemlji koja još nije uspjela popiti krv kojom je natopljena ? Jesu li bili maćeha Hrvatima dok su bili brižna majka puna suosjećanja, ljubavi i pažnje prema onima koji su nas ubijali  i palili naša stoljetna ognjišta, rušili naše crkve i iživljavali se nad hrvatskom dušom? Jesu li znali kuda gaze dok su dolazili uz bok onima koji su dali svoje najmilije na stratištima hrvatskog naroda...? Ma jesu li se osjetili dostojnima biti ondje? Jesu li osjetili jezu i krik s Ovčare, Veleprometa, Škabrnje, Banovine ...? Ta cijela Hrvatska je jedno veliko stratište, mogu li mirno spavati zbog toga što su to zaboravili kad su nas krenuli voditi bilo kuda?

Ja ne mogu mirno spavati jer strahujem za Nju ? Kako oni mogu, kako... KAKO?

Kako njih ne proždire sram dok surađuju s četnicima? Kako tu njihovu silnu ljubav prema Hrvatskoj  može nadmašiti želja da je pošto – poto utope u europsko blato i kaljužu? Jude!

Zar nije apsurdno do bola da ovaj zaboravni narod odvaja od svojih krvavo stečenih plaća za kojekakve udruge koje pod naizgled bezazlenim imenima financiraju Savu Štrpca i njegove gadarije, pod krinkama nekakvog mirenja s onima koji žive znajući za kosti naših nestalih, ali i njih je napao jedan oblik amnezije, mržnom zadojene amnezije.. no ipak,  nisu zaboravili kako djeci usaditi  iste krvničke osobine. Znamo li da financiramo postojanje kojekakvih udruga koje Judama uvjetuje Europa kako bi nam sutra svima skupa trebalo biti normalno gledati istospolne brakove? Je li amnezija tolika da zaboravljamo što je normalno, a što ne ? Proklete škude koje za to dobivaju!

Ti isti Jude kleče pred oltarima dok sve frca od lažne poniznosti i bogobojazni nad kojom svaki iskreni katolik može samo plakati od jada i pokrivati oči rukama.

Koliko koštaju ti njihovi cirkusantski skupovi dok Hrvatski narod gladuje, kopa po kantama, čeka kiše u poderanim cipelama, uništen osjećajem bezvrijednosti jer nema posla? Koliku cijenu živaca i zdravlja plaćamo dok ih gledamo?

Zašto nam stalno govore kako je jedina alternativa dati glas onima koji su Hrvatsku htjeli abortirati i prije Njenog rađanja? I jedni i drugi je žele smaknuti sad kad je tu? U čemu je razlika?

Zašto onaj dio ljudi koji su se oduprli toj amneziji i ravnodušnosti konačno ne uzme stvar u svoje ruke? Zašto ne radi makar svaki dan na tome da vrati sjećanje barem jednom zaboravnom? Za neke se isplati boriti, uložiti malo vremena i potražiti u tim ljudima ponos koji je nekada bio njihovo glavno oružje! Za HRVATSKU se uvijek isplati boriti! Probudi se uspavani HRVATSKI narode i bori se! Bori se ! Bori se jer u ovoj priči Jude neće potražiti stablo na koje će se objesiti od srama!

 

Domovina

Zaborav nema oprosta

Kolumne - Domovina