16 godina je tek prošlo... premalo da sjećanje izblijedi, da se u suzi ne pomiješa radost i gorčina... Ne blijede u mojim mislima lica pobjednika s kninske tvrđave. Ne presušuje svaka ona kap krvi upijena u ovoj svetoj zemlji, suza majke, vrisak djeteta, ružan san, ne prestaju dječje oči u sijedim vlasima oca tražiti onog mladog ponosnog hrvatskog ratnika, u uniformi, sa šahovnicom na kapi... ne prestaju u slučajnim prolaznicima tražiti ona vesela lica koja su pozdravljala najmilije diljem Domovine nakon pobjede i ljubila slobodno hrvatsko tlo... traži ih nekad po osmrtnicama, nekad po spomenicima diljem Hrvatske, po pričama... ne da zaboravu... ne da...
I samo mali hrvatski čovjek zna kako je osjećati ovakve dane... U sjeni lažnog domoljublja, iskrivljenih vrijednosti, izvitoperenih lica, u sjeni svih onih vijenaca, svijeća, otrcanih izjava, tog malog, ali unatoč svemu ponosnog hrvatskog čovjeka, ovi dani bole više od svih ostalih dana u godini... a osjećaju ih i sjećaju ih se uvijek...
Ni zlobnici, ni izdajnici, ni sudovi, ne mogu uzdrmati temelje hrvatske povijesti ... oni se žive i čuvaju ondje gdje zlo ne dopire... ne nagriza ih hrđa ljudske pohlepe, sebičnosti, zaboravnosti, potkupljivosti, gramzivosti, lažljivosti i licemjerja.
I slavimo Oluju, ponosno vijorimo hrvatske zastave, srce nam brže zakuca uz domoljubne pjesme, klizne i koja suza izdajica... a u skrovištu svog bića sjećamo se svih onih koji su od prvog dana ginuli za trenutak kad će se naša trobojnica ponosno vijoriti, vjerujemo da su na sretnijem mjestu i da bdiju nad nama i Hrvatskom...
Sjećamo se naših generala u europskim tamnicama i osjećamo okove na njihovim rukama, njihovu samoću, daljinu, tuđinu, njihovo razočaranje, svu onu veličinu, čvrstinu, postojanost i ponos koju su stavili kao zadaću i svima nama, ali i onu čistu i iskrenu ljudskost koja strepi nad vremenima koja jesu i koja dolaze.
I bit će ova naša Hrvatska ono što smo skupa sanjali, za što su naši vitezovi, naši civili dali svoje živote, zbog svih onih istrošenih, osakaćenih ljudi uskraćenih za djelić svog hrvatskog sna... bit će dok živi u svima nama...
Neka vam ovaj Dan domovinske zahvalnosti bude podsjetnik na dane ponosa i slave, a istovremeno i snaga za dan nakon... i sve one dane koji su pred nama ...
Domovina