Slavonijo, kudit' ja te neću.

Ponosim se što tvoje sam čedo…

U tebi ću uvijek tražit' sreću –

ne uzmičem i nisam se pred'o!

Ljubim plodna polja ti, šumarke,

planine što zdravi život znače…

Zime snježne, ljetne dane jarke,

Slavonke što vedrim duhom zrače…

 

Slavonijo, rodna moja grudo,

oči samo ljepotu ti znaju!

Boga molim da učini čudo –

zemlja ova nek' bude u raju…

 

K'o da tu su još vremena stara,

kad Čovjek je bilo važno biti!

Zato od tog plemenita dara

Slavoniju vječna sreća kiti…

 

Mjesec ne da Suncu da izađe,

jer noći mu treba tek toliko

bekrija dok curu svoju nađe;

na sokaku – tamo gdje je sviko…

Slavonijo, rodna moja grudo,

oči samo ljepotu ti znaju!

Boga molim da učini čudo –

zemlja ova nek' bude u raju…

Hrvatin Bunjevčev Slatinjanin