Odmori se, Slavonijo

Slavonijo drevna, umorna si... Drijemaš,
k'o seljak u smiraj naporna mu dana...
Zemljo rodna i ti počinku se spremaš –
k'o šume i polja i na njima hrana...

I Sunce se skrilo; pod obzorjem žmiri
i nov danak ljetni nestrpljivo čeka...
Mlađak, sred oblaka, k'o bekrija viri –
miris lipe s vjetrom struji izdaleka...

Snivaj, najdraža nam, Slavonijo mati!
Šparaj se za muku što sutra će doći...
Zaboravi na čas zlu kob što nas prati
i okusi moći te čarobne noći...

Danice, zvijezdo – krasotice neba,
učini Slavoniju sjajnom bar noću...
Danju to ne stiže, jer poradit treba
na tome da dobrim nadjača svu zloću...

Slavoniju našu rese k'o u priči
vrline što grade ljudsku nam dobrotu...
Na bajku iz snova domaja nam sliči –
ništa joj ne može narušit' krasotu...      

Snivaj, najdraža nam, Slavonijo mati!
Šparaj se za muku što sutra će doći...
Zaboravi na čas zlu kob što nas prati
i okusi moći te čarobne noći...

Hrvatin Bunjevčev Slatinjanin